Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2278/19 (V. D.)
Odluka donesena 17. 02. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Ostavinski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Očigledno (prima facie) neosnovana
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2278/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-2278/19, rješavajući apelaciju Velimira Dodika, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Velimir Dodik zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci broj 71 0 O 227023 18 Gž 2 od 13. marta 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Velimir Dodik (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 27. maja 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja ostavinskog postupka koji je okončan Rješenjem Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 O 227023 18 Gž 2 od 13. marta 2019. godine. Apelant je dopunio apelaciju 6. juna 2019. godine. a)Prethodni postupak
2. Da.D. (u daljnjem tekstu: ostavilac), prednik apelanta i De.D., J.D., Lj.Đ., B.S., M.J., S.V. i M.M. (u daljnjem tekstu: ostali potomci ostavioca) preminuo je 1981. godine nakon čega je pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) po službenoj dužnosti pokrenut ostavinski postupak.
3. Rješenjem Osnovnog suda broj 0-190/85 od 2. jula 1986. godine prekinut je ostavinski postupak i apelant je upućen na parnični postupak, nakon što je ostalim potomcima ostavioca osporio veličinu nasljednih dijelova.
4. Apelant je 24. januara 1989. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv ostalih potomaka ostavioca kojom je tražio da se utvrdi da se u njihov nasljedni dio uračunaju i dijelovi koje su oni od ostavioca dobili za školovanje, odnosno u miraz.
5. Parnični postupak je okončan presudom Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 054151 15 Rev 5 od 6. oktobra 2015. godine.
6. Apelant je 30. decembra 2015. godine Ustavnom sudu podnio apelaciju koja je registrovana pod brojem AP-5763/15, između ostalog, zbog dužine trajanja parničnog postupka. Nakon toga, Ustavni sud je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-5763/15 od 10. aprila 2018. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) kojom je djelimično usvojio apelaciju i utvrdio povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 6. oktobra 2015. godine.
b)Osporeni postupak
7. Po pravosnažnom okončanju parničnog postupka nastavljen je ostavinski postupak, odnosno 19. januara 2016. godine održano je ročište u predmetu.
8. Rješenjem o nasljeđivanju Osnovnog suda broj 71 0 O 227023 15 O od 19. februara 2016. godine postupak za raspravljanje zaostavštine iza ostavioca je proglašen završenim, na zaostavštini ostavioca koju čine dvije nekretnine precizirane u izreci presude za zakonske nasljednike su proglašeni De.D. sa 7/15 dijela, apelant sa 4/15 dijela i R.P. sa 4/15 dijela. Ujedno je naloženo Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko-pravne poslove Područna jedinica Laktaši (u daljnjem tekstu: RUGIP) da po pravosnažnosti rješenja izvrši provođenje istog u svojim evidencijama.
9. Rješenjem o ispravci Osnovnog suda broj 71 0 O 227023 15 O od 7. marta 2016. godine ispravljeno je rješenje tog suda od 19. februara 2016. godine u pogledu godine rođenja ostavioca.
10. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 O 227023 16 Gž od 17. januar 2018. godine uvažene su žalbe apelanta i ostalih potomaka ostavioca, rješenje Osnovnog suda od 19. februara 2016. godine je ukinuto i predmet je vraćen na ponovni postupak.
11. Rješenjem Osnovnog suda broj 71 0 O 227023 18 O2 od 2. jula 2018. godine postupak za raspravljanje zaostavštine iza ostavioca je proglašen završenim, na zaostavštini ostavioca koju čine dvije nekretnine precizirane u izreci presude za zakonske nasljednike su proglašeni De.D. sa 7/15 dijela, apelant sa 4/15 dijela i R.P. sa 4/15 dijela. Ujedno je naloženo RUGIP-u da po pravosnažnosti rješenja izvrši provođenje istog u svojim evidencijama.
12. Rješenjem o ispravci Osnovnog suda broj 71 0 0 227023 18 0 2 od 6. avgusta 2018. godine ispravljeno je rješenje o nasljeđivanju od 2. jula 2018. godine na način da je u izreci ispravljena godina rođenja ostavioca.
13. Rješenjem Okružnog suda broj 71 0 0 227023 18 Gž 2 od 13. marta 2019. godine žalba ostalih potomaka ostavioca i žalba apelanta su odbijene, a rješenje Osnovnog suda od 2. jula 2018. godine je potvrđeno.
Apelacioni navodi
14. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja ostavinskog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete. U dopuni apelacije apelant izričito navodi da apelaciju podnosi samo zbog povrede prava na suđenje u razumnom roku, budući da je predmetni postupak „pokrenut 1982. godine, a okončan tek 2019. godine“.
15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud takođe ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
16. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
17. Ustavni sud zapaža da je ostavinski postupak pokrenut 1981. godine, ali da je prekinut rješenjem Osnovnog suda od 2. jula 1986. godine kojim je apelant upućen na parnični postupak, koji je okončan presudom Vrhovnog suda od 6. oktobra 2015. godine. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da je donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP-5763/15 od 10. aprila 2018. godine, u kojoj je, između ostalog, utvrdio da je povrijeđeno apelantovo pravo na donošenje odluke u razumnom roku u navedenom parničnom postupku. U odnosu na period od 1981. kada je ostavinski postupak pokrenut, do 1986. kada je ostavinski postupak prekinut, Ustavni sud ističe da period koji, ratione temporis, ulazi u nadležnost Ustavnog suda počinje 14. decembra 1995. godine, kao datuma kada je Ustav Bosne i Hercegovine stupio na pravnu snagu. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je ostavinski postupak nastavljen 2016. godine (ročište održano 19. januara 2016. godine), a okončan rješenjem Okružnog suda od 13. marta 2019. godine. Dakle, kao relevantan period za ocjenu dužine trajanja ostavinskog postupka uzima se period od tri godine i dva mjeseca, a u kom periodu su donesene tri meritorne i tri procesne odluke (rješenje Osnovnog suda od 19. februara 2016. godine, rješenje Osnovnog suda od 7. marta 2016. godine, rješenje Okružnog suda od 17. januara 2018. godine, rješenje Osnovnog suda od 2. jula 2018. godine, rješenje Osnovnog suda od 6. avgusta 2016. godine i rješenje Okružnog suda od 13. marta 2019. godine), što se po mišljenju Ustavnog suda, ne može smatrati dužinom trajanja postupka koja prelazi granice „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. S obzirom na navedeno, Ustavni sud nalazi da su apelantovi navodi kojim ukazuje na dužinu trajanja postupka očigledno (prima facie) neosnovani.
18. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević