Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4133/19 (Ž. Š.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Isplata duga
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4133/19
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 4133/19, rješavajući apelaciju Živka Škrbića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Živko Škrbić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/ 3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši pod brojem 73 0 Mal 012554 12 Kom.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Živku Škrbiću isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Kotor Varoši da, u skladu s ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje parničnog postupka u predmetu broj 73 0 Mal 012554 12 Kom u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Kotor Varoši i Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Živko Škrbić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca podnio je 30. oktobra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 73 0 Mal 012554 12 Kom. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, 26. marta 2020. godine je od Osnovnog suda zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 14. aprila 2020. godine.
4. Ustavni sud je 22. januara 2021. godine od Osnovnog suda pribavio informaciju o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Tražilac izvršenja („Vodovod a.d. Čelinac“) podnio je 6. marta 2012. godine Osnovnom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave – izvoda iz poslovnih knjiga radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 557,96 KM. Kao sredstvo izvršenja tražilac izvršenja je predložio zapljenu, procjenu i prodaju apelantovih pokretnih stvari. Predloženo izvršenje Osnovni sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 73 0 I 012554 12 I od 13. marta 2012. godine.
7. Protiv navedenog rješenja o izvršenju apelant je izjavio prigovor. Osnovni sud je Zaključkom broj 73 0 I 012554 12 I od 30. maja 2012. godine odgodio izvršenje rješenja o izvršenju tog suda od 13. marta 2012. godine i odredio da će se izvršni postupak nastaviti po pravosnažnosti odluke u parničnom postupku, na prijedlog tražioca izvršenja, ukoliko uspije s tužbom.
8. Nadalje proizlazi da je Osnovni sud u predmetnom postupku 7. decembra 2012. godine otvorio novu fazu, te da je postupak nastavljen da se vodi kao parnični pod brojem 73 0 Mal 012554 12 Kom. Apelant je 8. aprila 2013. godine podnio protivtužbu u vezi s tužbenim zahtjevom, osporavajući ispravnost vodomjera i pravilnost izvršenog obračuna potrošnje vode. Dalje proizlazi da je Osnovni sud pripremno ročište održao 4. septembra 2020. godine.
9. Iz stanja spisa proizlazi da je predmetni postupak u toku pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije zbog toga što postupak traje nerazumno dugo i u parničnom postupku još uvijek nije donesena prvostepena presuda, zbog čega apelant trpi štetu jer nije ishodovao odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva protiv njega, odnosno o osnovanosti njegovog protivtužbenog zahtjeva. Apelant zbog povrede navedenih prava traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke, ne očitujući se pri tome na navode apelacije o nerazumnoj dužini trajanja predmetnog postupka.
12. Iz informacije koju je Ustavni sud pribavio 22. januara 2021. godine proizlazi da je predmetni postupak u toku.
V.Relevantni propisi
13. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
14. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
15. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
16. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
17. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda dopustiva.
18. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
19. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
20. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja postupka, tj. zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
a) Pravo na suđenje u razumnom roku
21. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.
22. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
23. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 13. marta 2012. godine, kao dana kada je Osnovni sud donio rješenje o izvršenju na osnovu vjerodostojne isprave, tj. od dana kada je apelant kao izvršenik stupio u postupak i stekao pravo na korišćenje pravnih lijekova radi osporavanja predmetnog potraživanja, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period koji traje oko osam godina i deset mjeseci. Relevantni principi
24. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
26. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18, Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51 i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
27. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak započeo kao izvršni, te da je neposredno nakon njegovog pokretanja prešao u fazu parničnog postupka, koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.
28. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije uticao na dužinu trajanja predmetnog postupaka, koji je za njega od većeg značaja jer u predmetnom postupku nastoji ishodovati odluku da je potraživanje tražioca izvršenja, odnosno tužioca neosnovano i da zbog neispravnog vodomjera i nepravilnog obračuna potrošnje vode nije dužan platiti utuženi iznos.
29. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni suda zapaža da je na početku izvršnog postupka Osnovni sud procesne radnje preduzimao u skladu s procesnim zakonom, te da nije imao dužih perioda neopravdane pasivnosti. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je izvršni postupak do prekida trajao dva i po mjeseca, što u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.
30. Suprotno postupanju u izvršnom postupku, Osnovni sud u parničnom postupku nije pokazao potrebnu efikasnost i ažurnost s obzirom na to da je parnični postupak koji je u tu fazu prešao 7. decembra 2012. godine još uvijek u toku, tj. u postupku duže od osam godina nije donijeta prvostepena odluka. U vezi s tim Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud pripremno ročište održao 4. septembra 2020. godine, tj. sedam godina i devet mjeseci nakon što je predmet prešao u fazu parničnog postupka. Tako dug period pasivnosti Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije pokušao da opravda.
31. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolovani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organizovanju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalifikovano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnom slučaju jer se ovakva neopravdana pasivnost Osnovnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definisati kao posljedica uopštenih okolnosti i nedostataka u organizovanju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Osnovnog suda. U tom kontekstu, Ustavni sud smatra da održavanje pripremnog ročišta sedam godina i devet mjeseci nakon što je postupak iz izvršnog prešao u fazu parničnog postupka, pri čemu Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje za ovaj period pasivnosti, mora okarakterisati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog parničnog postupka, koji traje duže od osam godina, predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Osnovnog suda, te je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
33. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
34. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu Živku Škrbiću treba isplatiti iznos od 400,00 KM.
35. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
36. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
37. Apelant, takođe, navodi da mu je zbog dužine trajanja postupka povrijeđena i zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe iste navode posebno ispitivati u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4 Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14 Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom parničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije jer je u postupku Osnovni sud pripremno ročište održao sedam godina i devet mjeseci nakon što je u predmetu otvorena nova faza i predmet se počeo voditi kao parnični, tj. u postupku duže od osam godina nije donesena prvostepena odluka kojom bi se postupak pred Osnovnim sudom okončao i apelant došao do odluke kojom bi bilo riješeno njegovo pravno pitanje. Tako dug period neopravdane pasivnosti u konkretnom slučaju predstavlja postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i neadekvatno administriranje pravde.
39. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević