Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-168/21 (PLAN PLUS D.O.O. ZENICA)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 13. EK (Pravo na djelotvoran pravni lijek)
- Djelotvoran pravni lijek
- Upravni spor
- Javne nabavke
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Upravni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-168/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-168/21, rješavajući apelaciju koju je podnio PLAN PLUS D.O.O. ZENICA , na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio PLAN PLUS D.O.O. ZENICA protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine broj S1 3 U 034463 20 U od 10. novembra 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. PLAN PLUS D.O.O. ZENICA (u daljnjem tekstu: apelant) iz Zenice, podnio je 18. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Suda Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Sud BiH) broj S1 3 U 034463 20 U od 10. novembra 2020. godine.
2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Suda BiH, firma Danial S d.o.o. Tešanj izabrana je za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke „Nabavka plitkih i poludubokih cipela za potrebe Sudske policije Federacije Bosne i Hercegovine“.
3. U obrazloženju osporene odluke Sud BiH je naveo da je Sudska policija Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ugovorni organ) donijela Odluku 2. oktobra 2019.godine kojom je firma Danial S d.o.o. Tešanj izabrana za najpovoljnijeg ponuđača u postupku javne nabavke „Nabavka plitkih i poludubokih cipela za potrebe ugovornog organa“. Ured za razmatranje žalbi Bosne i Hercegovine, filijala Mostar (u daljnjem tekstu: tuženi) je rješenjem od 21. novembra 2019. godine odbio kao neosnovanu apelantovu žalbu izjavljenu na odluku ugovornog organa od 2. oktobra 2019.godine, jer je ocijenio da je ugovorni organ pravilno i u skladu sa zakonom proveo postupak nabavke. Ugovorni organ je u tenderskoj dokumentaciji (u daljnjem tekstu: TD) u tački 2.4. (tehničke specifikacije) propisao da vizualni izgled i usklađenost uzoraka sa tehničkom specifikacijom iz TD ocjenjuje Komisija imenovana od strane ugovornog organa koja zadržava pravo provjere usklađenosti kvaliteta dostavljenih uzoraka i pratećih proizvoda, uvjerenja i nalaza kod drugog nezavisnog certificiranog akreditovanog tijela. Navedena komisija je utvrdila odstupanja (koja su se odnosila na dužinu i širinu) uzoraka koje je dostavio apelant kao ponuđač u odnosu na ono što je traženo TD. Tako je komisija ugovornog organ konstatovala u zapisniku o pregledu, poređenju i ocjeni ponuda od 2. oktobra 2019. godine da apelantova ponuda u pogledu vizuelnog izgleda pertli nije u saglasnosti sa onim što je traženo TD. Naime, u tački 1.2 Opis dijelova artikla TD za plitke cipele propisano je pertle okruglog oblika, dok je apelant u svojoj ponudi dostavio pertle pljosnatog oblika. Ugovorni organ je samom TD ovlašten da kontroliše usklađenost traženog vizuelnog izgleda ponuđene robe tj. dostavljenim uzorkom sa opisom i karakteristikama plitkih i poludubokih cipela navedenim u prilogu 15, 16 i 17 TD. Na ovaj način komisija ugovornog organa vrši ocjenu vizuelnog izgleda, a ne kontrolu kvalitete. Radi se o prostom vizuelnom pregledu golim okom vidljivoj razlici, za koje nije potrebno posebno stručno znanje sa kojim ne raspolaže ugovorni organ (član 174. Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine), već samo neposredan pregled izgleda pertle. Navedeno se odnosi i na vanjski izgleda poludubokih cipela, jer je prostim vizuelnim pregledom vidljiva razlika u vanjskom dijelu donjišta u obliku i rasporedu linija kao i na gorenjem dijelu gornjišta u načinu šivanja i rasporedu šavova dostavljenog uzroka od strane apelanta sa onim sto je zahtijevano skicom 2 priloga 16 TD. Osnovom navedenog, Sud BiH je odbio kao neosnovanu apelantovu tužbu protiv rješenja tuženog od 21. novembra 2019. godine, jer je isto doneseno u skladu sa članom 104. i članom 111. stav 1. tačka c) Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na djelotvoran pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije. Apelant navodi da je tuženi pogrešno ocijenio da je ugovorni organ mogao sam izvršiti provjeru usklađenosti kvaliteta dostavljenih uzoraka i pratećih potvrda, uvjerenja i nalaza u postupku nabavke plitkih i poludubokih cipela.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je u predmetnoj pravnoj stvari utvrđeno činjenično stanje i primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
8. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Sud BiH dovoljno jasno obrazložio svoju odluku, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, imajući u vidu da je Sud BiH, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o javnim nabavkama Bosne i Hercegovine i Zakona o upravnom postupku Bosne i Hercegovine, u osporenoj odluci dao detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena relevantnih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević