Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-111/21 (Stečajna masa stečajnog dužnika "Čajavec - Centar za kvalitet" a.d. Banjaluka i G. T. i drugi)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-111/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-111/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Stečajna masa stečajnog dužnika "Čajavec - Centar za kvalitet" a.d. Banja Luka i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Stečajna masa stečajnog dužnika "Čajavec - Centar za kvalitet" a.d. Banjaluka i Grozda Tadić protiv Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 087183 20 Pž 2 od 29.

lipnja 2020. godine;

Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Mal 155199 155199 20 Gž od 4. svibnja 2020. godine;

D. M. protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 184669 19 Gž 2 od 12. veljače 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-111/21

1. Stečajna masa stečajnog dužnika "Čajavec - Centar za kvalitet" a.d. Banjaluka i Grozda Tadić (u daljnjemu tekstu: prvoapelantica i drugoapelantica ili apelantice), koje zastupa Ljiljana Stajić, odvjetnica iz Banjaluke, podnijeli su 11. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga sud Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud RS) broj 57 0 Ps 087183 20 Rev od 21. listopada 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 087183 20 Pž 2 od 29. lipnja 2020. godine.

2. Presudom Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci od 17. prosinca 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev prvoapelantice (drugoapelantica kao umješač na strani prvoapelantice) kojim je tražila da se utvrdi da je ništavan ugovor o kupoprodaji zaključen između tuženika (Stambena zadruga „Čajevac stan“ a.d. Banjaluka kao prvotuženica i E.B. kao drugotuženica) 29. studenoga 2004. godine, kao i aneks toga ugovora od 29. studenoga 2004. godine, kojim su prometovane nekretnine, predmetne nekretnine bliže označene u izreci prvostupanjske odluke, u vlasništvu prvoapelantice, te da se izvrši uspostava ranijega zemljišnoknjižnoga stanja, te da se obveže drugotuženica da prvoapelantici vrati u posjed predmetne nekretnine.

3. Presudom Višega privrednoga suda od 29. lipnja 2020. godine priziv prvoapelantice je odbijen i prvostupanjska presuda je potvrđena.

4. Rješenjem Vrhovnoga suda RS od 21. listopada 2020. godine revizija apelantica je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS istakao da je odredbom čl. 237. Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud RS istakao je da, kako vrijednost spora iznosi 5.000,00 KM, odnosno vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne odluke ne prelazi zakonom propisani iznos od 50.000,00 KM, revizija se ukazuje kao nedopuštena u smislu odredbe 237. st. 2. ZPP. Vrhovni sud RS istakao je da se apelantice pozivaju na odredbe čl. 237. st. 3. ZPP i predlažu da se revizija dozvoli zbog primjene prava u drugim slučajevima, ali da apelantice navodima revizije ne objašnjavaju razloge iz kojih bi proisteklo da je rješavanje o reviziji važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već zapravo predstavljaju revizione razloge kojima se osporava drugostupanjska presuda zbog povrede odredaba parničnoga postupka i primjene materijalnoga prava.

5. Ustavni sud zapaža da su apelantice protiv drugostupanjske presude izjavile reviziju Vrhovnome sudu RS, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje su apelantice izjavile reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude, budući da su, prema stanju spisa, apelantice 27. srpnja 2020. godine izjavile reviziju, pa se stoga podrazumijeva da su apelantice drugostupanjsku odluku primile prije toga nadnevka. Apelantice su 11. siječnja 2021. godine podnijele apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-113/21

6. Rudnik mrkog uglja "Zenica" d.o.o. Zenica (u daljnjemu tekstu: apelant), podnio je 13. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 43 0 Mal 155199 20 Rev od 17. rujna 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Zenici broj 43 0 Mal 155199 155199 20 Gž od 4. svibnja 2020. godine.

7. Presudom Općinskoga suda u Zenici od 13. prosinca 2019. godine obvezan je apelant da tužitelju (V.Š.) na ime naknade materijalne štete isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

8. Presudom Kantonalnoga suda u Zenici od 4. svibnja 2020. godine priziv apelanta je odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

9. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 17. rujna 2020. godine revizija je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da vrijednost pobijanoga djela pravomoćne presude iznosi 2.198,95 KM, pa kako vrijednost pobijanoga dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. ZPP. Vrhovni je sud istakao da sud nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelant nije postupio sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nije označio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 19. svibnja 2020. godine. Apelant je 13. siječnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-161/21

11. D. M. (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Mokroga, podnio je 19. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda F BiH broj 65 0 P 184669 20 Rev od 13. listopada 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 184669 19 Gž 2 od 12. veljače 2020. godine.

12. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 16. veljače 2019. godine u pravnoj stvari tužitelja (A.K.) utvrđeno je da je ništavan ugovor o kupoprodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, zaključen 11. studenoga 2007. godine između apelanta (prvotuženik) kao kupca i drugotuženika (SUBNOR Kantona Sarajevo) kao prodavatelja. Nadalje, utvrđeno je da je ništavan notarski obrađen ugovor o prodaji stana na kojemu postoji stanarsko pravo, zaključen 17. siječnja 2008. godine između apelanta i drugotuženika. Nadalje, naloženo je ZK uredu toga suda da u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude izvrši brisanje apelanta kao vlasnika predmetnoga stana.

13. Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu od 12. veljače 2020. godine priziv apelanta je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.

14. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 13. listopada 2020. godine revizija je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud F BiH istakao je da je prema odredbi čl. 237. st. 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost spora pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud F BiH istakao je da tužbeni zahtjev u ovoj pravnoj stvari je nenovčani, pa je za ocjenu prava dopustivosti revizije mjerodavna vrijednost spora naznačena u tužbi. Vrhovni sud F BiH istakao je da je u predmetnoj pravnoj stvari označena vrijednost spora od 10.000,00 KM, koji iznos ne prelazi vrijednosni kriterij iz čl. 237. st. 2. ZPP za dopustivost revizije, zbog čega imovinski cenzus nije ostvaren. Vrhovni sud F BiH istakao je da, rješavajući pravna pitanja kako su postavljena (1. Smiju li prvostupanjski i drugostupanjski sudovi nesavjesno i nebrižljivo cijeniti dokaze, a što u konačnici utječe na pravilnost i zakonitost odluke u sporu? i 2. Smiju li prvostupanjski i drugostupanjski sudovi kršiti Europsku konvenciju, posebno pravo na pravično suđenje?), ovaj sud je mišljenja da ista ne predstavljaju sporna pitanja u smislu spornoga pravnoga pitanja po odredbi čl. 237. st. 3. i 5. ZPP. Vrhovni sud F BiH istakao je da se navedena pitanja svode na preispitivanje činjeničnih utvrđenja pred nižestupanjskim sudovima i primjenu materijalnoga prava na predmetni slučaj, a ne na tumačenje nejasnih normi procesnoga i materijalnoga prava, što bi eventualno bilo od značaja za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

15. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda F BiH doneseno 13. listopada 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku primio prije toga nadnevka. Apelant je 19. siječnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu. Spajanje predmeta

16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-111/21. Apelacioni navodi

17. U predmetnim apelacijama, svi apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u predmetnim apelacijama br. AP-111/21 i AP-113/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-161/21 se pozvao na povredu prava na dom iz članka II/3.(f) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 8. Europske konvencije. Apelantice u apelaciji broj AP-111/21 istječu da „nasuprot činjenicama koje su dokazane pismenim dokazima u sudskim postupcima, iste Viši privredni sud uopšte nije cijenio“. Apelant u apelaciji broj AP-113/21 istječe „da je apelant ukazivao u cijelom toku postupka na prigovor zastare potraživanja, zbog čega je došlo do pogrešne primjene materijalnoga prava u pogledu odredba o zastari potraživanja“. Apelant u apelaciji broj AP-161/21 istječe „da mu je pogrešnom primjenom materijalnog prava od strane prvostupanjskoga i drugostupanjskoga suda, te pogrešnim i nepotpunim utvrđenjem činjeničnog stanja povrijeđeno pravo na pošteno suđenje“.

18. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

19. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da je revizija kao izvanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.

20. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

21. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-111/21 (Stečajna masa stečajnog dužnika… | Sudska praksa | Aktio