Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-181/21 (B.M. i H.M.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Krivični postupak
  • In dubio pro reo
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-181/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-181/21, rješavajući apelaciju koju su podnijeli B. M. i H. M., na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli B. M.

i H. M. protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 33 0 K 078215 19 Kž od 12. listopada 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Živinicama broj 33 0 K 078215 18 K od 17. srpnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. B. M. i H.M. (u daljnjemu tekstu: apelanti), oboje iz Živinica, koje zastupa Bakir Hećimović, iz Tuzle, podnijeli su 19. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 K 078215 19 Kž od 12. listopada 2020. godine i Presude Općinskoga suda u Živinicama (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) broj 33 0 K 078215 18 K od 17. srpnja 2019. godine.

2. Presudom Općinskoga suda od 17. srpnja 2019. godine apelanti su oglašeni krivim što su tijekom 2015. i 2016. godine na području Živinica, svjesni da se neovlašteno za nagradu bave određenim zanimanjem, za čije je obavljanje po zakonu ili drugome propisu donesenom na temelju zakona potrebna dozvola nadležnoga organa (suprotno čl. 16. st. 1. Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima) bez odobrenja za rad izdanoga od Službe za poduzetništvo, lokalni razvoj i financije Općine Živinice (u daljnjemu tekstu Služba), obavljali srodnu djelatnost kao osnovno zanimanje (sječa drva i cestovni prijevoz robe), tako što su za nagradu vršili sječu drveta u privatnim šumama i traktorima vršili prijevoz drvenih trupaca radi daljnjega transporta i prodaje, čime su počinili kazneno djelo Neovlašteno bavljenje određenim zanimanjem iz čl. 364. u svezi sa čl. 31. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ). Apelantima je izrečena uvjetna osuda, kojom im se izriče kazna zatvora u trajanju od po dva mjeseca, koja se kazna neće izvršiti ukoliko apelanti u vremenu kušnje od jedne godine po pravomoćnosti presude ne počine novo kazneno djelo. Nadalje, određeno je da se apelantu B.M. imaju vratiti dva oduzeta traktora, te da će se vraćanje izvršiti po pravomoćnosti presude.

3. U obrazloženju osporene odluke Općinski je sud istakao da je u dokaznome postupku tužitelj proveo dokaze saslušanjem svjedoka, te su su provedeni materijalni dokazi tužiteljstva čitanjem zapisnika o saslušanju svjedoka, informacija Kantonalne uprave za šumarstvo, spisak isporučitelja hrastovih trupaca tvrtke „Mapeks“ Živinice, izvješće o izvršenim inspekcijskim pregledima Kantonalne uprave za inspekcijske poslove, fotodokumentacija MUP Tuzla, zapisnici o pretresanju osoba i obiteljske kuće apelanata, potvrda o dobrovoljnoj predaji predmeta i dokumentacije, potvrda o privremenome oduzimanju predmeta MUP Tuzla, kao i izvode iz kaznene evidencije za apelante. Općinski je sud istakao da je obrana provela dokaze saslušanjem apelanta B.M. u svojstvu svjedoka, te su provedeni i materijalni dokazi obrane i to rješenje Službe od 6. travnja 2017. godine (kojim je sud utvrdio da je apelantu B.M. odobreno obavljanje djelatnosti i da je naziv obrta „Drvo prom“, tj. u razdoblju koje nije obuhvaćeno optužnicom), te uvjerenje o poreskoj registraciji „Drvo prom“ od 9. ožujka 2017. godine. Općinski je sud istakao da je, na temelju iskaza svih saslušanih svjedoka, na nesumnjiv način utvrdio da su apelanti u spornome razdoblju na području Općine Živinice, suprotno odredbi čl. 16. st. 1. Zakona o obrtu i srodnim djelatnostima, obavljali djela za koja se terete, bez da su za to imali odobrenje nadležne Službe. Općinski je sud istakao da, naime, iz iskaza saslušanih svjedoka (B.B., M.M., M.H., M.K. i A.I.) proistječe da su navedeni svjedoci u spornome razdoblju surađivali sa apelantima, koji su im za određenu novčanu naknadu vršili sječu drva, najčešće hrastovih stabala, te svojim traktorima odvozili na određena mjesta, nakon čega bi se i vršio utovar tih posječenih stabala u druga prijevozna sredstva, tj. kamione koje su osiguravali navedeni svjedoci. Općinski je sud istakao da je u cijelosti prihvatio iskaze ovih svjedoka jer isti nisu imali nikakve razloge da neutemeljeno terete apelanta, a pored toga na njihove iskaze nije bilo primjedbi od stranaka, osobito apelanata i njihova branitelja, a iskazi su dati na jasan i uvjerljiv način. Općinski je sud istakao da je također prihvatio iskaz svjedokinje A.M. dat u istražnome postupku (a ne iskaz sa glavnog pretresa) u dijelu gdje je navela da je njezin svekar, tj. apelant H.M. vršio prodaju drveta tvrtki „Mapeks“ Živinice, što je u svojemu iskazu potvrdio i svjedok M.H. vlasnik navedene tvrtke. Općinski je sud istakao da je također prihvatio dio iskaza svjedoka H.M. (sin apelanta H.M. i brat apelanta B.M.), koji je dao u istrazi (a ne iskaz sa glavnog pretresa) u kojemu je naveo da je u nekoliko navrata primijetio da apelanti voze drva. Općinski je sud istakao da na osnovu svega izloženoga je utvrdio da su se u radnjama apelanata stekla sva bitna obilježja bića kaznenoga djela Neovlašteno bavljenje određenim zanimanjem iz čl. 364. u svezi sa čl. 31. KZ, te ih je sud oglasio krivim i kaznio po zakonu.

4. Presudom Kantonalnoga suda od 12. listopada 2020. godine odbijen je kao neutemeljen priziv branitelja apelanata i prvostupanjska je presuda potvrđena.

5. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je ovaj sud ispitao prvostupanjsku presudu u onome dijelu u kojemu se pobija prizivom apelanata i po službenoj dužnosti, osobito glede toga li je na štetu apelanata povrijeđen KZ u smislu čl. 321. Zakona o kaznenome postupku (u daljnjemu tekstu: ZKP) u svezi sa čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama ZKP. Kantonalni je sud istakao da su se apelanti kao suizvršitelji neovlašteno za nagradu bavili određenim zanimanjem, za čije bavljenje je po zakonu potrebna dozvola nadležnoga organa. Kantonalni je sud istakao da su apelanti bili svjesni da se ovim zanimanjem ne mogu baviti bez odobrenja nadležnoga organa, ali da su to htjeli. Kantonalni je sud istakao da, kako tijekom kaznenoga postupka nije nađena niti jedna činjenica ili okolnosti koje bi dovele u sumnju uračunljivost i mogućnost da shvate značaj svojega dijela i upravljaju svojim postupcima, prvostupanjski sud ih je oglasio krivim za ovo kazneno djelo i izrekao im navedenu kaznenopravnu sankciju. Kantonalni je sud istakao da se neutemeljeno prizivom apelanata prigovara da iskazi saslušanih svjedoka nisu vjerodostojni i da se radilo o svjedočenju po čuvenju, odnosno iskazima koji su paušalni sa nepovjerljivim navodima. Kantonalni je sud istakao da u konkretnomu slučaju iskazi svjedoka obrane i optužbe nisu samo nagoviještali mogućnost da su apelanti u navedeno vrijeme i na navedenome mjestu počinili kazneno djelo, već su potvrdili da su apelanti van svake razumne sumnje i počinili kazneno djelo. Kantonalni je sud također istakao da je apelant B.M. po otkrivanju ovoga kaznenoga djela postao svjestan situacije u kojoj se nalazi, nakon čega je 2017. godine registrirao tvrtku „Drvo prom“ čijim je predmetom poslovanja upravo sječa drva. Kantonalni je sud istakao da kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija prizivom apelanata, te kako nisu povrijeđene odredbe KZ na štetu apelanata, na koje sud pazi po službenoj dužnosti, to je priziv valjalo odbiti kao neutemeljen i prvostupanjsku presudu potvrditi.

Apelacioni navodi

6. U predmetnoj apelaciji apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelanti, u biti, smatraju da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise. Apelanti u predmetnoj apelaciji navode da „uslijed pogrešno utvrđenog činjeničnoga stanja, obrana apelanata tvrdi da provedenim dokazima tužiteljstva, nije van razumne sumnje dokazano da su apelanti počinili kazneno djelo koje im se stavlja na teret“, te navode „da je prvostupanjski sud bio dužan da primjenom principa in dubio pro reo donese presudu kojom će apelante osloboditi od krivnje za kazneno djelo“.

7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

8. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja su se apelanti pozvali u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

10. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Ustavni sud smatra da ne postoji ništa što bi ukazivalo da prava obrane apelanata nisu odgovarajuće poštovana u pogledu izvedenih dokaza ili da je procjena redovitih sudova bila proizvoljna, niti ima elemenata koji bi ukazivali na to da je dokazni postupak zloupotrijebljen na štetu apelanata, odnosno da su redoviti sudovi imali i najmanju sumnju u pogledu nekog od dokaza i da ga nisu tumačili na način koji je bio povoljniji po apelanta u smislu poštivanja principa in dubio pro reo, kao posebnoga izraza načela predmnijeve nevinosti. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelanti nisu ponudili relevantne argumente koji bi opravdali njihove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja su se pozvali, osim što su nezadovoljni rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanata u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja su se pozvali, odnosno ništa što ukazuje da apelanti imaju "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

11. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-181/21 (B.M. i H.M.) | Sudska praksa | Aktio