Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-184/21 (O. A.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Kućni zatvor sa elektronskim nadzorom
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-184/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-184/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Omer Alijagić, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Omer Alijagić protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 K 871487 20 Iksž od 4. prosinca 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Omer Alijagić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojega zastupa Mirsad Arslanagić, odvjetnik iz Sarajeva, podnio je 21. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 K 871487 20 Iksž od 4. prosinca 2020. godine. Također, apelant je podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „naložio Općinskome sudu u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) da zastane sa provođenjem svih radnji u postupku izvršenja krivičnih sankcija, odnosno pozivanja na izdržavanje kazne do donošenja odluke po apelaciji“.
2. Rješenjem Općinskoga suda od 13. studenoga 2020. godine odbijen je zahtjev apelanta za izdržavanje kazne zatvora kao kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom. Nadalje, određeno je da je apelant dužan po pravomoćnosti rješenja javiti se u KPZ Sarajevo prema uputnome aktu.
3. Osporenim rješenjem Kantonalnoga suda od 4. prosinca 2020. godine priziv apelanta protiv rješenja Općinskoga suda od 13. studenoga 2020. godine odbijen je kao neutemeljen i prvostupanjsko je rješenje potvrđeno.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prema odredbi čl. 43c. st. 1. Kaznenoga zakona (u daljnjemu tekstu: KZ) propisano da osoba koja je osuđena na kaznu zatvora do jedne godine može, uz osobni pristanak, izdržavati tu kaznu i kao kućni zatvor s elektroničkim nadzorom, a odredbom st. 2. istoga članka je propisano da se odluka o izvršenju kazne zatvora kao kućnoga zatvora temelji na ocjeni, da uzimajući u obzir sve okolnosti koje određuju vrstu i mjeru kazne, počinitelja kaznenoga djela nije prijeko potrebno uputiti u ustanovu na izdržavanje kazne, već da se i na ovakav način može postići svrha izvršenja kazne zatvora. Kantonalni je sud istakao da iz navedenih odredbi jasno proistječe da se odluka suda o upućivanju osuđenoga na izdržavanje kazne zatvora kao kućnoga zatvora s elektroničkim nadzorom temelji na zaključku suda o postizanju svrhe kažnjavanja i svrhe izvršenja kazne zatvora, odnosno zaključka da li je osuđeni pogodan da bude upućen na izdržavanje kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom. Kantonalni je sud istakao da imajući u vidu okolnosti koje je pravilno utvrdio prvostupanjski sud, osobito činjenicu da je apelant povratnik u činjenju istovrsnih kaznenih djela, kako to proistječe iz kaznene evidencije MUP Kantona Sarajevo od 9. studenoga 2020. godine, to i po ocjeni ovoga suda je potrebno izvršiti izrečenu kaznu zatvora u cilju ostvarenja generalne i specijalne prevencije iz čl.
42. KZ. Kantonalni je sud istakao da već i sama činjenica da je apelant povratnik u činjenju kaznenih djela ne bi mogla opravdati izdržavanje kazne na taj način, pa je pravilno prvostupanjski sud postupio kada je odbio zahtjev apelanta.
Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na osobnu slobodu i sigurnost iz č lanka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Naime, za utvrđivanje primjenjivosti članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretan slučaj, potrebno je odgovoriti na pitanje da li je postupak povodom ispunjenosti uvjeta za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom predstavljao postupak u kojemu je «utvrđivana utemeljenost kaznene optužbe» protiv njega, u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
8. Ustavni sud zapaža da se, u konkretnomu slučaju, radi o postupku po zahtjevu apelanta za izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom, u kojem je donesena osporena odluka Kantonalnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak ne tiče odlučivanja o utemeljenosti kaznene optužbe protiv apelanta, već se tiče isključivo ispunjenosti zakonskih uvjeta izdržavanje kazne zatvora kao kućnog zatvora sa elektroničkim nadzorom (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-546/17 od 7. ožujka 2017. godine, AP-3829/19 od 30. listopada 2019. godine, odluke dostupne na web-stranici Ustavnoga suda, www.ustavnisud.ba). Stoga, Ustavni sud smatra da se u predmetnome postupku nije utvrđivala utemeljenost kaznene optužbe protiv apelanta u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pa taj članak u konkretnome slučaju nije primjenjiv. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da se navodi apelanta o povredi prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Glede apelanta o povredi prava na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije, Ustavni sud zapaža da je navedenim člankom nesporno garantirano pravo na osobnu slobodu i sigurnost. Međutim, kako se u konkretnome predmetu (u kojemu se, dakle, samo odlučivalo o ispunjavanju uvjeta za izdržavanje kazne zatvora kao kućnoga zatvora sa elektroničkim nadzorom, odnosno o načinu izvršenja pravomoćne presude), nije odlučivalo niti o pravu apelanta na osobnu slobodu i sigurnost iz članka II/3.(d) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 5. Europske konvencije , Ustavni sud smatra da su navodi apelanta o povredi ovoga prava također ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. S obzirom na odluku Ustavnoga suda u ovome predmetu, nije neophodno posebno razmatrati zahtjev apelanta za donošenje privremene mjere.
12. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević