Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-194/21 (D. M.)
Odluka donesena 03. 02. 2021.
- Neiscrpljivanje pravnih lijekova
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-194/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-194/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Dijana Marjanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka m), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Dijana Marjanović protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci broj 11 0 U 026257 20 U od 12. novembra 2020. godine, zbog neiscrpljivanja pravnih lijekova mogućih prema zakonu.
OBRAZLOŽENJE
1. Dijana Marjanović (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Banjaluke, podnijela je 19. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 U 026257 20 U od 12. novembra 2020. godine.
2. Rješenjem Područne jedinice Banjaluka Republičke uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Područna jedinica Banjaluka) broj 21.11/714.1-1563/19 od 2. avgusta 2019. godine odbačen je zahtjev apelantkinje za donošenje rješenja o zabilježbi spora na nekretninama pobliže označenim izrekom predmetnog rješenja.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Područne jedinice od 2. avgusta 2019. godine Republička uprave za geodetske i imovinsko-pravne poslove (u daljnjem tekstu: Republička uprava) je Rješenjem broj 21.04/714-339/19 od 30. decembra 2019. godine predmetnu žalbu odbila kao neosnovanu.
4. Presudom Okružnog suda broj 11 0 U 026257 20 U od 12. novembra 2020. godine odbijena je kao neosnovana tužba apelantkinje podnesena radi poništenja rješenja tužene (Republičke uprave) od 30. decembra 2019. godine. U obrazloženju osporene presude Okružni sud je naveo da je odredbama člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske propisano da, ukoliko se zahtijevanom upisu suprotstavlja neki nedostatak koji se može otkloniti, nadležni zemljišno knjižni referent određuje rok za otklanjanje nedostatka, koji ne može biti kraći od 15 dana, te da, ako po isteku pomenutog roka podnosilac zahtjeva nije otklonio nedostatak, nadležni referent zemljišno knjižne kancelarije donosi rješenje kojim se zahtjev odbacuje. Okružni sud je naveo da iz predmetnog upravnog spisa nesporno proizlazi da je apelantkinja podnijela zahtjev prvostepenom organu tužene za donošenje rješenja o zabilježbi spora na predmetnim nekretninama, uz koji zahtjev je podnijela ostavinska rješenja, kopije rješenja prvostepenog organa, kopije zemljišno knjižnih izvadaka za predmetne nekretnine i kopiju poziva notara. Okružni sud je dalje naveo da je pravilno prvostepeni organ tužene naložio apelantkinji da otkloni nedostatke na način da dostavi tom organu uvjerenje Osnovnog suda u Banjaluci o postojanju spora i uplatnicu naknade propisane Odlukom o visini naknade za korišćenje podataka i pružanje usluga Republičke uprave, jer se radilo o nedostacima koji su se, shodno citiranim zakonskim odredbama, mogli otkloniti. Okružni sud je u vezi s navedenim ukazao da, kako je u konkretnom slučaju apelantkinja zatražila zabilježbu spora na predmetnim nekretninama (a kako se zabilježba spora, zbog njegove same prirode, može tražiti samo kada je povrijeđeno zemljišno knjižno pravo, odnosno kada se iz tužbenog zahtjeva može utvrditi da se isti odnosi na upis, mijenjanje, ograničenje ili brisanje nekog stvarnog prava tj. upis ili brisanje neke uknjižbe i vraćanje u pređašnje zemljišno knjižno stanje), to je pravilno prvostepeni organ postupio kada je (nakon što je utvrdio da dostavljena dokumentacija uz zahtjev ne sadrži tužbu i uvjerenje suda o postojanju spora) naložio apelantkinji dostavljanje navedene dokumentacije. Okružni sud je zaključio da, kako apelantkinja nije postupila u ostavljenom roku od 15 dana, a niti u produženom roku, pravilno je prvostepeni organ rješenjem odbacio navedeni zahtjev apelantkinje.
Apelacioni navodi
5. Apelantkinja smatra da joj je osporenom presudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropske konvencije) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
m) apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu.
7. Prema pravilu o iscrpljivanju pravnih lijekova, apelant mora da dođe do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na zadnji pravni lijek, koji je djelotvoran i adekvatan da ispita nižestepenu odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. Pri tome apelant odlučuje o tome da li će koristiti pravni lijek bez obzira na to da li je riječ o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. Odluka kojom je pravni lijek odbačen zato što apelant nije ispoštovao formalne zahtjeve pravnog lijeka (rok, plaćanje taksi, forma ili ispunjenje drugih zakonskih uslova) ne može se smatrati konačnom. Korištenje takvog pravnog lijeka ne prekida rok od 60 dana propisan članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda (vidi Ustavni sud, odluke br. AP-283/03 od 14. oktobra 2004. godine i AP-106/04 od 18. januara 2005. godine).
8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da je apelantkinja propustila da, u skladu sa odredbama člana 40. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 67/03, 46/04, 109/05, 119/08, 60/11 - Z.O. i 6/12 - Z.O.), u ostavljenom roku postupi po nalogu Područne jedinice Banjaluka, tj. da dostavi tom organu uvjerenje Osnovnog suda u Banjaluci o postojanju spora i uplatnicu naknade (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti broj AP-726/19 u odnosu na AP-749/19 od 17. jula 2019. godine), zbog čega je njen zahtjev za donošenje rješenja o zabilježbi spora odbačen, a njena žalba izjavljena protiv prvostepenog rješenja odbijena, te odbijena kao neosnovana i njena tužba podnesena radi poništenja drugostepenog upravnog rješenja. Prema tome, pošto nije ispunjen uslov iscrpljivanja svih pravnih lijekova mogućih prema zakonu, apelacija se ne može razmatrati.
9. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka m) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant nije iscrpio pravne lijekove moguće prema zakonu, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević