Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-37/20 (S. Č.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-37/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 37/20, rješavajući apelaciju Saliha Čokljata, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Salih Čokljat zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Čapljini broj 53 0 P 006887 14 I 2 od 19. septembra 2014. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Salih Čokljat (u daljem tekstu: apelant), kojeg zastupa Faruk Ćupina iz Advokature „Ćupina & Co“ d.o.o. Mostar, podnio je 7. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljem tekstu: Ustavni sud) zbog neprovođenja Rješenja o izvršenju Općinskog suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 53 0 P 006887 14 I 2 od 19. septembra 2014. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda je zatraženo 5. jula 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, dok je od Općine Stolac zatraženo 5. jula 2020. i 26. januara 2021. godine da dostavi odgovor na apelaciju.

3. Općina Stolac je 16. jula 2020. i 29. januara 2021. godine dostavila odgovor na apelaciju, dok je Općinski sud 17. jula 2020. godine dostavio odgovor.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

Uvodne napomene

5. Apelant je 9. septembra 2014. godine, na osnovu presude Općinskog suda od 6. septembra 2010. godine, presude Kantonalnog suda u Mostaru od 20. marta 2013. godine i presude Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine od 15. jula 2014. godine, podnio prijedlog za izvršenje Općinskom sudu protiv Općine Stolac (u daljnjem tekstu: izvršenik) radi isplate.

6. Rješenjem o izvršenju Općinskog suda broj 53 0 P 006887 14 I 2 od 19. septembra 2014. godine određeno je predloženo izvršenje na novčanim sredstvima izvršenika koja se vode kod banaka navedenih u prijedlogu za izvršenje.

7. Izvršenik je 6. oktobra 2014. godine izjavio prigovor protiv rješenja o izvršenju da bi Općinski sud rješenjem od 16. decembra 2014. godine odbio prigovor kao neosnovan.

8. Dalje, Općinski sud je dostavio pravosnažno rješenje o izvršenju izvršenikovom dužniku UniCredit Bank d.d. Mostar radi provođenja nakon čega je navedena banka 29. decembra 2014. godine obavijestila Općinski sud da je rješenje o izvršenju zavela u evidenciju redoslijeda koja terete transakcijski račun izvršenika, da je utvrđeno da na računu izvršenika nema dovoljno sredstava za provođenje izvršenja, kao i da je rješenje o izvršenju proslijeđeno drugoj banci navedenoj u prijedlogu za izvršenje, tj. Hypo Alpe Adria Bank.

9. Dopisom od 10. marta 2016. godine Hypo Alpe Adria Bank obavijestila je Općinski sud da je prestala biti poslovna banka izvršenika o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta 16. marta 2016. godine.

10. Osim toga, apelant je podneskom od 29. marta 2016. godine zatražio da Općinski sud provede izvršenje na računima izvršenika koji se vode kod UniCredit Bank d.d. Mostar nakon čega je Općinski sud navedeni podnesak proslijedio 4. aprila 2016. godine UniCredit Bank d.d. Mostar, koja je ponovo obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog nedostatka sredstava o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

11. Na zahtjev Općinskog suda, UniCredit Bank d.d. Mostar je 9. decembra 2016. godine obavijestila taj sud da postoji zakonsko ograničenje zbog kojeg nije moguće provesti izvršenje, jer izvršenik nije osigurao sredstva za predmetno potraživanje, o čemu je Općinski sud obavijestio apelanta.

12. Apelant je 29. decembra 2017. godine podnio prijedlog za dopunu rješenja o izvršenju tražeći pljenidbu novčanih sredstava na dva nova računa izvršenika nakon čega je Općinski sud donio dopunsko rješenje o izvršenju od 5. marta 2018. godine.

13. Općinski sud je 19. marta 2018. godine uputio dopis UniCredit Bank d.d. Mostar da se u roku od osam dana izjasni da li je postupljeno po rješenju o izvršenju nakon čega je UniCredit Bank d.d. Mostar podneskom od 26. marta 2018. godine obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju, jer postoje zakonska ograničenja i da nisu od izvršenika zaprimili informaciju da su sredstva za predmetno potraživanje predviđena na određenoj poziciji proračuna izvršenika. Osim toga, u podnesku je navedeno da je rješenje o izvršenju svrstano u red čekanja prema zakonskim prioritetima izvršenja naloga prinudne naplate.

14. Apelant je Ustavnom sudu podnio apelaciju zbog dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u predmetu broj 53 0 P 006887 14 I 2, koja je zavedena pod brojem AP 549/18. Odlučujući o podnesenoj apelaciji Ustavni sud je na sjednici Velikog vijeća, održanoj 11. septembra 2018. godine, donio odluku o dopustivosti i meritumu kojom je odbio kao neosnovanu apelantovu apelaciju podnesenu zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na donošenje odluke u razumnom roku u postupku koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 53 0 P 006887 14 I 2 (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 549/18 od 11. septembra 2018. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).

Predmetni postupak

15. UniCredit Bank je dopisom od 11. juna 2019. godine ponovo obavijestila Općinski sud da nije u mogućnosti postupiti po rješenju o izvršenju zbog postojanja zakonskih ograničenja.

16. Prema stanju u spisu, predmetno rješenje o izvršenju nije provedeno.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

17. Apelant smatra da mu je, zbog neprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžeta Općine Stolac, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da predmetni izvršni postupak traje pet godina, te da smatra da se u konkretnom slučaju, zbog propusta Općine Stolac da osigura dovoljna sredstva na odgovarajućoj poziciji svog budžeta za izvršenje sudske odluke, došlo do povrede njegovog prava na pravičan postupak i prava na imovinu. Apelant, zbog povrede navedenih ustavnih prava, traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

18. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te je naveo da smatra da nema propusta ovoga suda u pogledu provođenja izvršenja, jer je kontinuirano pratio provođenje izvršenja i inicirao njegovo provođenje kod izvršenikovog dužnika UniCredit Bank d.d. Mostar. Smatra da je za neprovođenje predmetnog izvršenja i dužinu trajanja postupka isključivo kriv izvršenik, koji do danas nije osigurao novčana sredstva na određenoj poziciji proračuna, te da je to jedini razlog zbog čega izvršni postupak do sada nije proveden.

19. U odgovoru na apelaciju Općina Stolac je navela da smatra da su navodi apelacije u cijelosti neosnovani zbog toga što se, prema članu 138. stav 6. ZIP-a FBiH, sredstva za isplatu po izvršnim sudskim presudama obavezno planiraju i utvrđuju u proračunima svih nivoa vlasti u FBiH, pa tako i kod opć ina (u iznosu od najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u proračunu), a izvršenje na tim sredstvima se dalje provodi u skladu sa stavom 4. istog člana i odredbama čl. 166. i 167. navedenog zakona. Ističe da, u skladu sa navedenim zakonskim odredbama, svake godine, u skladu sa objektivnim mogućnostima, u proračunu se planiraju određena sredstva za isplate po izvršnim sudskim presudama, te da je u proračunu za 2020. godine u ovu svrhu predviđen iznos od 30.000,00 KM radi isplate tih sredstava tražiteljima izvršenja po redoslijedu prijema izvršnih rješenja kod banke. Smatra da su navodi o povredi prava neosnovani, kao i zahtjev za naknadu nematerijalne štete. Kako je, dakle, postupanje Općine Stolac u pogledu osiguranja sredstava za izvršenje pravomoćnih sudskih presuda u cijelosti utemeljeno na odredbama ZIP-a, smatra da u konkretnom predmetu nisu povrijeđena apelantova prava, te predlaže da se apelacija odbije kao neosnovana. Kao prilog odgovoru dostavljen je akt Službe za finansije i proračun Općine Stolac broj 03/1- 021/20 od 14. jula 2020. godine iz kojeg proizlazi da su u proračunu Općine Stolac za 2020. godinu i u Odluci o izvršenju proračuna Općine Stolac za 2020. godinu na poziciji sudska i druga izvršna rješenja planirana sredstva u iznosu od 30.000,00 KM namijenjena za isplatu sudskih izvršnih rješenja, u skladu sa članom 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZIP-a. Osim toga, Općina Stolac je navela da nema uspostavljenu evidenciju redoslijeda prinudne naplate po osnovu sudskih odluka na teret proračuna koja se vodi po hronološkom redu. Navedeno je da takvu evidenciju ima poslovna banka, u ovom slučaju UniCredit Bank d.d. Mostar kod koje je otvoren transakcijski račun određen kao glavni račun u okviru JRR, u skladu sa odredbama Zakona o unutrašnjem platnom prometu FBiH. Navodi da se isplata po sudskim izvršnim rješenjima vrši isključivo sa ovog računa i prema redoslijedu zaprimanja banke a koja rješenja Općinski sud dostavlja banci. Ističe da se predmetno Rješenje Općinskog suda broj 53 0 P 006887 14 I 2 nalazi na drugom mjestu, što je evidentirano iz tabele koju im je poslala predmetna banka.

V.Relevantni propisi

20. Zakon o izvršnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 29/11 - OUSBiH, 74/11 - OUSFBiH, 35/12, 35/12 - Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - OUSBiH, 55/18 - Rješenje USBiH i 25/20 - OUSBiH) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uvjeta da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

Član 138.

Ograničenje izvršenja (1) Izvršenje nad: platom, nadoknadom umjesto plate, nadoknadom za skraćeno radno vrijeme i nadoknadom zbog umanjenja plate i penzije, primanjima po osnovu nadoknade zbog tjelesnog oštećenja prema propisima o invalidskom osiguranju, primanjima po osnovu socijalne pomoći, primanjima po osnovu privremene nezaposlenosti, primanjima po osnovu dodatka na djecu, primanjima po osnovu stipendije i pomoći učenicima i studentima i nadoknadom za rad osuđenika može se provesti do iznosa od jedne polovine.

(2) Ograničenja izvršenja na novčanim potraživanjima izvršenika iz stava 1.

ovog člana primjenjuju se samo ako potraživanja ne prelaze 1.000,00 KM mjesečno. Na dijelu potraživanja koji prelazi 1.000,00 KM mjesečno izvršenje se može provesti do iznosa od dvije trećine potraživanja.

(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.

(4) Izvršenje na teret sredstava budžeta grada i općine provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Odlukom o izvršavanju budžeta.

(5) Više povjerilaca koji ostvaruju svoja novčana potraživanja iz budžeta namiruju se onim redom kojim su stekli pravo da se namire iz budžeta, s tim da zastarijevanje ne teče do konačnog namirenja potraživanja iz sudske odluke.

(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.

Član 167.

Redoslijed naplate (1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostavljanja rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.

(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.

(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.

(4) S rješenjem o izvršenju izjednačen je dokument za koji je to predviđeno posebnim zakonom.

VI.Dopustivost

21. Ustavni sud naglašava da je gotovo identično pravno pitanje – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta svih nivoa vlasti FBiH (općina, gradova, kantonā, FBiH) – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretne apelacije, pa se Ustavni sud, umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti, u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda. VII.Meritum

22. Apelant smatra da mu je, zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na teret Općine Stolac, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana

1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegpvih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Pravo na imovinu Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

k) Pravo na imovinu.

Član 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju u relevantnom dijelu glasi:

Svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svoje imovine. Niko ne može biti lišen svoje imovine, osim u javnom interesu i pod uvjetima predviđenim zakonom i općim načelima međunarodnog prava. [...]

23. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2. Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu

1. Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni osigurati poštivanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući i pravo na imovinu iz člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, s obzirom na to da su pravosnažnom sudskom odlukom dosuđena novčana potraživanja. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Općine Stolac, te da na odgovarajućoj poziciji budžeta nema raspoloživih sredstava na kojima bi se izvršenje moglo provesti.

24. Ustavni sud konstatira da navedena apelacija pokreće pitanje propusta javne vlasti da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i da omogući izvršenje sudske odluke na teret budžeta u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

25. Osim toga, Ustavni sud podjeća da je svojom Odlukom o dopustivosti i meritumu broj AP 2934/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba ) već nalagao budžetskom korisniku Općini Stolac da ispuni pozitivne obaveze na način da je utvrdio kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je odluku dostavio Općini Stolac da izvrši svoje ustavne obaveze i osigura poštivanje ljudskih prava tako što će preduzeti mjere s ciljem da apelanti/vjerovnici koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret proračunskih sredstava Općine Stolac naplate svoja potraživanja u razumnom roku.

26. S tim u vezi, Ustavni sud podjeća da je u Odluci broj AP 2934/18 od 12. marta 2019. godine (kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH) ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju i mjera koje je preduzela javna vlast, Ustavni sud i dalje suočen sa izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je, s tim u vezi, zaključio da „to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate, budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima“. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe, u principu, ovlašteno da podnese pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora ispitati svaki konkretan slučaj s obzirom na opće mjere koje država treba preduzeti u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.

27. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata već je vladama, odnosno nadležnim organima nadležnih javnih vlasti naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja njihove pozitivne obaveze da zaštite individualna ljudska prava i omogućavanja da se izvrše sudske odluke na teret budžeta u razumnom roku.

28. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštivanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između općeg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcionira, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dovoljne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.

29. Pri tome Ustavni sud je naglasio da cilj ove odluke nije da se apelanti dovedu u privilegiran položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a koji se nisu obraćali Ustavnom sudu, jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava provođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata, tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće naplata dosuđenih potraživanja imaocima sudskih odluka na teret budžeta u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizirali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba da se obraćaju Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utječe na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.

30. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identificirao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcioniranju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakasnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova u kombinaciji s nepostojanjem djelotvornog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opće mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identificirao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je, stoga, razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opće mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je, s tim u vezi, zaključio da su, u skladu s principom supsidijarnosti koji se odnosi na cijelu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46. Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući da se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov treba ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.

1. U kontekstu navedenih principa i standarda Ustavni sud zapaža da iz odgovora Općine Stolac proizlazi da izvršava ustavnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta te općine, odnosno zakonsku obavezu planiranja i izdvajanja sredstava u budžetu (0,03% od vlastitih prihoda) za prinudnu naplatu pravomoćnih sudskih rješenja na način da, u skladu sa ZIP-om, svake godine, u skladu sa objektivnim mogućnostima, u proračunu planira određena sredstva za isplate po izvršnim sudskim presudama, kao i da je u proračunu za 2020. godine u ovu svrhu predviđen iznos od 30.000,00 KM radi isplate tih sredstava tražiocima izvršenja po redoslijedu prijema izvršnih rješenja kod banke. Iz odgovora, također, proizlazi da se evidencija redoslijeda prinudne naplate po osnovu sudskih odluka na teret budžeta navedene Općine koja se provodi po hronološkom redu vodi kod poslovne banke, u ovom slučaju UniCredit Bank d.d. Mostar, kod koje ima otvoren transakcijski račun određen kao glavni račun u okviru JRR, u skladu sa odredbama Zakona o unutrašnjem platnom prometu FBiH. Općina je, nadalje, navela da se isplata po sudskim izvršnim rješenjima vrši isključivo sa ovog računa i prema redoslijedu zaprimanja banke a koja rješenja Općinski sud dostavlja banci. Ističe da se predmetno Rješenje Općinskog suda broj 53 0 P 006887 14 I 2 nalazi na drugom mjestu po redoslijedu naplate, što je, kako navodi, evidentno iz tabele koju im je poslala nadležna banka.

31. U vezi s tim, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine, u kojoj je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku, ukazao na vlastitu i praksu Ustavnog suda u vezi sa ovim pitanjem, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti radi uspostavljanja općih mjera kojim bi kako za aplikante, tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opće mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14. novembra 2017. godine). Vlada je informirala Sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, tačka 34, 14. novembra 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno 150.000.000 KM na ime glavnice, 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se, također, navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: naprimjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine i tako dalje. Većina presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršena u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni Akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je ustanovio da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je, također, uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema radi smanjenja svojih obaveza, jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni učesnici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba), da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda, u smislu člana 37. Evropske konvencije.

32. Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, primjenjujući stavove iz odluke Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, u Odluci Akeljić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 8039/19 od 13. oktobra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku, ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao sa liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 19. decembra 2019. godine i uspostavio centralnu bazu podataka radi provođenja generalnih mjera iz odluke Spahić i drugi protiv Bosne i Hercegovine, kojom je tom kantonu naložena uspostava centralne baze podataka svih neizvršenih presuda na teret tog kantona i određivanje razumnog roka za njihovo izvršenje (Odluka broj 20514/15 i 15 drugih, § 33, od 14. novembra 2017. godine). Uz Akcioni plan Evropskom sudu je dostavljena lista od 1.612 neizvršenih presuda na teret budžeta Srednjobosanskog kantona. U planu je navedeno da ukupni dug po tom osnovu iznosi skoro 51.000.000,00 KM , da je uspostavljena centralna baza podataka u kojoj su evidentirane sve presude na teret budžeta tog kantona i usvojen plan izvršenja tih presuda po hronološkom redu do 2032. godine. Evropski sud je smatrao da preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Srednjobosanskog kantona u razumnom roku.

33. Slijedeći navedenu praksu Evropski sud je donio i Odluku Lavić protiv BiH, aplikacija broj 6340/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se odnosi na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta Hercegovačko-neretvanskog kantona, u kojoj je ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, te ih je brisao sa liste predmeta imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. jula 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. U Planu je navedeno da je 31. decembra 2019. godine bilo 5.382 neizvršenih odluka na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 55.000.000,00 KM (skoro 25% kantonalnog budžeta za 2020. godinu) Plan predviđ da će sve odluke biti izvršene po hronološkom redu do 2032. godine.

34. U kontekstu predmetne apelacije Ustavni sud ukazuje na relevantnu praksu Evropskog suda koji je, primjenjujući stavove iz navedenih odluka, donio i odluku Šarganović i drugi protiv BiH, aplikacija broj 28251/20 od 9. novembra 2020. godine, koja se odnosi na Unsko-sanski kanton, te je ustanovio da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije u smislu člana 37. Evropske konvencije, pa je aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Unsko-sanskog kantona brisao sa liste predmeta, imajući u vidu da je taj kanton izvršio generalne mjere u skladu s zahtjevima iz Evropske konvencije tako što je usvojio Akcioni plan od 28. februara 2020. godine s ciljem da omogući izvršenje svih odluka na teret budžeta tog kantona i odredio razuman rok za njihovo izvršenje. Uz Plan je priložena lista od 11.793 neizvršene odluke na teret budžeta tog kantona, a dug po tom osnovu je iznosio oko 175.000.000,00 KM (gotovo 75% kantonalnog budžeta za 2020. godinu). Plan predviđ da će sve odluke biti izvršene po hronološkom redu do 2040. godine.

35. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama Općine Stolac, moći naplatiti svoja potraživanja u razumnom roku, jer Općina Stolac ispunjava svoje pozitivne obaveze na način da, u skladu sa objektivnim mogućnostima, u proračunu planira određena sredstva za isplate po izvršnim sudskim presudama. Apelant se, prema evidenciji banke, nalazi na drugom mjestu po redoslijedu naplate, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa u vezi s tim, Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da je izvjesno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama Općine Stolac, moći naplatiti svoje potraživanje u razumnom roku, jer preduzete mjere pružaju globalno rješenje problema neizvršavanja sudskih odluka na teret budžeta Općine Stolac u razumnom roku. Apelant se nalazi na drugom mjestu redoslijeda naplate, a dosuđene zakonske zatezne kamate će kompenzirati nematerijalnu štetu zbog kašnjenja u izvršenju, pa su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju neosnovani.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-37/20 (S. Č.) | Sudska praksa | Aktio