Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3337/20 (”POLJOVET” d.o.o. Gradačac)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Prekršajni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3337/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-3337/20, rješavajući apelaciju ”POLJOVET” d.o.o. Gradačac, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio ”POLJOVET” d.o.o. Gradačac protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 Pr 099564 20 Pžp 2 od 23. srpnja 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1.”POLJOVET” d.o.o. Gradačac (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gradačca, kojeg zastupa Dino Dabić odvjetnik iz Orašja, podnio je 7. rujna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 Pr 099564 20 Pžp 2 od 23. srpnja 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, apelant je proglašen odgovornim zbog prekršaja iz članka 86. stavak (1) točke 11.,. 23., i 33. Zakona o veterinarstvu BiH, što je kažnjivo po članku 93. stavak (1) točka 47) istog zakona, te mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1500,00 KM, uz primjenu članka 19. Zakona o prekršajima (Odmjeravanje kazni, odredbe o ublažavanju kazne). Osim toga, obvezan je apelant i na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 30,00 KM.

3. U obrazloženju odluke prvostupanjski sud je naveo da je veterinarski inspektor, vršeći poslove iz svoje nadležnosti, u konkretnom slučaju utvrdio i zapisnički konstatirao da je apelant vršeći promet i trgovinu veterinarskim lijekovima, dopremio predmetne lijekove subjektima (poljoprivrednim apotekama) kojima je zabranjen promet veterinarskim lijekovima. Prvostupanjski sud je naveo da je veterinarski inspektor na održanom ročištu detaljno opisao i objasnio navode iz zapisnika, te je sud poklonio vjeru ovom svjedoku, jer je kao ovlaštena službena osoba osobno uočio prekršajnu radnju koju je pred sudom i opisao. Naime, svjedok je izjavio da je kontrolu izvršio ispred poljoprivredne apoteke „Poljo-sementi“ d.o.o. Bihać u tijeku istovara lijekova spakiranih u originalnu kutiju apelanta, a na kojoj kutiji je flomasterom bilo ispisano „Poljo-sementi“. Prvostupanjski sud je dalje naveo da je cijenio odbranu i dokaze apelanta, te našao da ga ne oslobađaju od prekršajne odgovornosti. Osim toga, naveo je da nije prihvatio prigovor apelanta da ne zna šta mu je stavljeno na teret, jer je u opisu prekršaja prekršajna radnja opisana kao doprema lijekova subjektima kojima je zabranjen promet veterinarskim lijekovima, zbog čega može biti ugroženo zdravlje životinja, a time i zdravlje ljudi. Nadalje, prvostupanjski sud je naveo da nije sporno da apelant ima rješenje kojim mu je odobreno obavljanje uvoza i prometa na veliko lijekovima koji se upotrebljavaju u veterinarstvu. Međutim, sud je istakao je da se ne može prihvatiti prigovor apelanta da u veleprodaji ne postoji ograničenje prodaje lijekova samo na veterinarske apoteke. Naime, naveo je da je člankom 7. Pravilnika o uvjetima za promet lijekova koji se upotrebljavaju u veterinarstvu propisana prodaja lijekova u veterinarskim apotekama, te je logično da se veleprodaja vrši prema veterinarskim apotekama, a ne prema poljoprivrednim apotekama (koja mogućnost uopće nije propisana citiranim pravilnikom).

4. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da nije osnovan apelantov prizivni prigovor koji se odnosi na pogrešnu primjenu materijalnog prava. Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe Zakona o prekršajima F BiH kada je donio rješenje u kojem je apelanta proglasio odgovornim za počinjeni prekršaj. Također, naveo je da su neutemeljeni apelantovi prigovori da prvostupanjski sud nije pravilno sačinio izreku, jer je sud upravo naveo bitne elemente (od djela, mjesta, vremena, načina i svega navedenog). Dakle, naveo je da su se u radnjama apelanta stekla sva obilježja prekršajnog djela iz članka 86. stavak 1., točka 11., 23. i 33. Zakona o veterinarstvu BiH.

Apelacioni navodi Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i prava na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije. Apelant, u suštini, smatra da je redoviti sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio pozitivno-pravne propise. Pored toga, apelant ističe da je izreka nerazumljiva, te navodi da u konkretnom slučaju nije zadovoljen standard „obrazložene odluke“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud utvrdio činjenično stanje i primijenio pozitivno-pravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3337/20 (”POLJOVET” d.o.o. Gradačac) | Sudska praksa | Aktio