Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-140/20 (Š. Š.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Protek roka
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Isplata duga
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-140/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 140/20, rješavajući apelaciju Šehrizada Šehića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Šehrizad Šehić zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Tuzli kao predmet broj 32 0 I 212068 17 I.

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Šehrizad Šehić zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je okončan Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 P 212068 14 P od 30. decembra 2016. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Šehrizad Šehić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Tuzle podnio je 14. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 32 0 P 212068 14 P od 30. decembra 2016. godine, te zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom kao predmet broj 32 0 P 212068 17 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. marta i 29. decembra 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 27. marta 2020. i 6. januara 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju. III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

Parnični postupak

5. Iz stanja u spisu proizlazi da je apelant 28. augusta 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv A. G. radi isplate duga. Općinski sud je donio Presudu broj 32 0 P 212068 14 P od 30. decembra 2016. godine kojom je obavezao tuženog da isplati apelantu iznos od 15.000,00 KM na ime povrata zajma sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. februara 2014. godine, pa do konačne isplate, kao i da apelantu nadoknadi troškove parničnog postupka u određenom novčanom iznosu.

Izvršni postupak

6. Apelant je 19. septembra 2017. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (A. G.), na osnovu izvršne isprave – Presude Općinskog suda broj 32 0 P 212068 14 P od 30. decembra 2016. godine radi naplate glavnog duga u iznosu od 15.000,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 1. februara 2014. godine pa do isplate, te troškovima parničnog i izvršnog postupka.

7. Općinski sud je 5. oktobra 2017. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio izvršenje pljenidbom ½ izvršenikove plaće. Protiv predmetnog rješenja o izvršenju izvršenik je blagovremeno uložio prigovor. Općinski sud je 18. decembra 2017. godine izvršenikov prigovor dostavio na odgovor apelantovom punomoćniku.

8. Rješenjem Općinskog suda broj 32 0 P 212068 17 I od 4. jula 2018. godine odbijen je izvršenikov prigovor i Rješenje o izvršenju broj 32 0 P 212068 17 I od 5. oktobra 2017. godine je u cijelosti održano na snazi. Općinski sud je istog dana dostavio dopis izvršenikovom poslodavcu kojem je naložio da postupi po predmetnom rješenju o izvršenju. Protiv navedenog rješenja izvršenik je blagovremeno izjavio žalbu.

9. Izvršenikov poslodavac je 19. jula 2018. godine obavijestio Općinski sud da je izvršenje svrstano na drugo mjesto po redoslijedu namirenja jer postoji administrativna zabrana za izvršenika za podignuti kredit prema poslovnoj banci.

10. Općinski sud je 16. augusta 2018. godine izvršenikovu žalbu dostavio na odgovor apelantovom punomoćniku.

11. Općinski sud je 18. oktobra 2018. godine spis dostavio Kantonalnom sudu u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na postupanje po žalbi.

12. Općinski sud je zaključkom od 18. oktobra 2018. godine obavijestio apelanta o podnesku izvršenikovog poslodavca (od 19. jula 2018. godine) i pozvao apelanta da se izjasni da li ostaje pri predloženom predmetu i sredstvu izvršenja. Apelant je 22. oktobra 2018. godine zaprimio navedeni podnesak Općinskog suda i u međuvremenu odgovorio da ostaje pri predloženom predmetu i sredstvu izvršenja.

13. Općinski sud je zaključkom od 17. marta 2020. godine pozvao apelantovog punomoćnika da se u roku od osam dana od dana prijema zaključka izjasni da li ostaje pri predloženom predmetu i sredstvu izvršenja, uz upozorenje na posljedice nepostupanja po zaključku.

14. Općinski sud je dopisom od 17. marta 2020. godine pozvao izvršenikovog poslodavca da se izjasni o provođenju izvršenja po predmetnom rješenju o izvršenju, odnosno o visini i dinamici isplate po administrativnoj zabrani.

15. Općinski sud je dopisom od 30. juna 2020. godine naložio izvršenikovom poslodavcu da nastavi provoditi izvršenje na izvršenikovoj plaći.

16. Općinski sud je dopisom od 30. septembra 2020. godine naložio izvršenikovom poslodavcu da nastavi provoditi izvršenje na izvršenikovoj plaći.

17. Izvršenikov poslodavac je podnescima od 8. oktobra, 5. novembra i 7. decembra 2020. godine obavještavao Općinski sud da uredno provodi izvršenje na izvršenikovoj plaći.

18. Postupajući po zahtjevu apelantovog punomoćnika, Općinski sud je 4. januara 2021. godine obavijestio izvršenikovog poslodavca da je sredstva, umjesto na račun punomoćnika, ubuduće potrebno prebaciti na apelantov račun.

19. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

20. Apelant navodi da mu je zbog dužine trajanja parničnog i izvršnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da izvršni postupak zajedno s parničnim postupkom traje preko pet godina. Traži da mu Ustavni sud dosudi pravičnu naknadu na ime nematerijalne štete zbog nepreduzimanja procesnih radnji od suda u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

21. U odgovorima na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog izvršnog postupka, kako je i navedeno u činjeničnom dijelu odluke.

V.Relevantni propisi

1. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12 (1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Iznimno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

2. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Dopustivost u odnosu na parnični postupak

3. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode o dužini trajanja parničnog postupka okončanog Presudom Općinskog suda broj 32 0 P 212068 14 P od 30. decembra 2016. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

4. Ustavni sud ukazuje da je apelant 19. septembra 2017. godine podnio prijedlog za izvršenje na osnovu Presude Općinskog suda broj 32 0 P 212068 14 P od 30. decembra 2016. godine, pa stoga Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum prijema presude jer se podrazumijeva da je apelant navedenu presudu Općinskog suda primio prije tog datuma. Budući da je apelacija Ustavnom sudu podnesena 14. januara 2020. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. U skladu s navedenim, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada je apelant primio navedenu presudu Općinskog suda.

5. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

Dopustivost u odnosu na izvršni postupak

6. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se, u ovom dijelu, odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizira svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uvjetima Evropske konvencije. Ustavni sud je također u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12. i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

7. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija, u ovom dijelu, ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

8. Nakon što je utvrđeno da je jedan dio apelantovih navoda nedopušten zbog proteka roka, Ustavni sud će ispitati samo dio navoda kojima apelant ističe da mu je zbog dužine trajanja izvršnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

9. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo je u tom pogledu postavila presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da izvršenje presude izrečene od bilo kojeg suda mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude od bilo kojeg nacionalnog suda treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

10. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

11. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizira sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi Evropski sud, Scollo protiv Italije, 1995. god.). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ), uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (vidi Fuklev protiv Ukrajine, st. 84–86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražilaca izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

12. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom razmatrati period od 19. septembra 2017. godine kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period duži od tri godine i četiri mjeseca. Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

13. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

14. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je za njega od značaja jer namiruje svoje novčano potraživanje utvrđeno navedenom pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom. Pri tome, Ustavni sud zapaža da apelant nije predlagao neka druga sredstva izvršenja, nego je ostao pri prvobitno podnesenom prijedlogu, koji je usvojen, pa se rješenje o izvršenju provodi na izvršenikovoj plaći.

15. U odnosu na ponašanje nadležnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je apelant prijedlog za izvršenje podnio 19. septembra 2017. godine, koje je sud dozvolio rješenjem o izvršenju od 5. oktobra 2017. godine, tj. 16 dana nakon podnošenja prijedloga za izvršenje, što se u konkretnom slučaju može smatrati primjerenom ažurnošću. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o izvršenju, u roku od oko sedam mjeseci donio odluku o uloženom prigovoru na rješenje o izvršenju, što nije u skladu sa članom 15. Zakona o izvršnom postupku FBiH. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja po izvršenikovom prigovoru, blagovremeno nastavio preduzimati procesne radnje, tj. rješenje o izvršenju je bez odlaganja dostavio izvršenikovom poslodavcu da izvrši zapljenu novčanih sredstava na izvršenikovoj plaći, što se može smatrati provođenjem radnje kojom se izvršenje dovršava u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u nastojanju da provede rješenje o izvršenju više puta slao dopise izvršenikovom poslodavcu kako bi pribavio informacije o provođenju izvršenja, odnosno da je apelantu u dva navrata poslao zaključke da se izjasni da li ostaje pri predloženom predmetu i sredstvu izvršenja s ciljem efikasnijeg provođenja rješenja o izvršenju. Pri tome, Ustavni sud zapaža da nešto duže od dvije godine Kantonalni sud nije donio odluku o izvršenikovoj žalbi na rješenje o izvršenju, što se ne može smatrati primjerenom ažurnošću u odlučivanju drugostepenog suda. Međutim, ta okolnost u konkretnom slučaju ne zaustavlja tok izvršnog postupka u smislu člana 12. Zakona o izvršnom postupku jer se izvršenje kontinuirano provodi prema prvostepenom rješenju o izvršenju. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao u relativno razumnim rokovima, da nije imao periode veće pasivnosti jer je u skladu sa svojom obavezom efikasno i bez odlaganja provodio izvršne radnje, koje i dalje preduzima s ciljem okončanja predmetnog izvršnog postupka, koji se po prirodi predmeta i sredstva izvršenja provodi sukcesivno, zapljenom sredstava s izvršenikove plaće, što objektivno doprinosi dužini trajanja postupka jer se po zakonu izvršenje može provoditi na ograničenom dijelu plaće.

16. Ustavni sud, na osnovu navedenog i uzevši u obzir sve faktore, zaključuje da u ovom slučaju nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. VIII.Zaključak

17. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je Općinski sud preduzimao procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka i namirenja apelantovih potraživanja utvrđenih pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom, pri čemu je predmet izvršenja izvršenikova plaća koja po zakonu ima ograničenje do kojeg se na njoj može provoditi izvršenje, što samo po sebi doprinosi dužini trajanja postupka izvršenja.

18. Na osnovu člana 18. stav (3) tačka c), člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-140/20 (Š. Š.) | Sudska praksa | Aktio