Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-205/20 („Voćar“ d.o.o. Brčko)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-205/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 205/20, rješavajući apelaciju „Voćara“ d.o.o. Brčko, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio „Voćar“ d.o.o. Brčko zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 Ip 553547 20 Ip 2.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. „Voćar“ d.o.o. Brčko (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Hajrudin Škahić, advokat iz Srebrenika, podnio je 17. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) kao predmet broj 65 0 Ip 553547 20 Ip 2.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 13. marta i 30. decembra 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je 6. maja 2020. i 15. januara 2021. godine dostavio odgovore na apelaciju.

4. Ustavni sud je 27. januara 2021. godine od Općinskog suda pribavio dodatne informaciju o predmetnom postupku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

6. Apelant je 9. januara 2016. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika „Stela Teks“ d.o.o. Sarajevo i M.L. na osnovu izvršne isprave - pravosnažne i izvršne Presude Osnovnog suda Brčko Distrikta BiH broj 96 0 Ps 051324 12 Ps od 13. maja 2013. godine radi izvršenja na penziji drugoizvršenika M.L.

7. Apelant je 5. juna 2017. godine predmetni prijedlog uredio.

8. Općinski sud je 7. jula 2017. godine donio Rješenje o izvršenju broj 65 0 lp 553547 16 Ip kojim je odredio izvršenje pljenidbom ½ penzije koju drugoizvršenik ostvaruje kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje - Kantonalne administrativne službe Sarajevo (u daljnjem tekstu: FZPIO) sve do konačne isplate duga.

9. Protiv navedenog rješenja drugoizvršenik je 19. jula 2017. godine uložio prigovor.

10. Nakon prijema odgovora na prigovor, Općinski sud je 30. oktobra 2017. godine donio rješenje kojim je odbio prigovor izvršenika uložen protiv rješenja o izvršenju i rješenje o izvršenju je cijelosti održao na snazi. Protiv navedenog rješenja izvršenik je blagovremeno izjavio žalbu.

11. Općinski sud je istog dana dostavio rješenje o izvršenju FZPIO na provođenje nakon čega je FZPIO dopisom od 7. novembra 2017. godine obavijestio Općinski sud da je predmetno rješenje o izvršenju uvršteno u evidenciju redoslijeda izvršenja i da će se ono moći provesti za 76 mjeseci.

12. Općinski sud je 24. maja 2018. godine predmet dostavio Kantonalnom sudu u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na dalje odlučivanje.

13. Odlučujući o žalbi izvršenika, Kantonalni sud je 11. decembra 2019. godine donio Rješenje broj 65 0 lp 553547 18 Pž kojim je žalbu uvažio, prvostepeno rješenje ukinuo i predmet vratio prvostepenom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju navedene odluke Kantonalni sud je, između ostalog, naveo da je, po njegovom mišljenju, prvostepeni sud povrijedio odredbe parničnog postupka kada je propustio da zakaže ročište na kojem bi se raspravljalo o prigovoru izvršenika, te da bi mu se na njemu dala mogućnost da dokaže svoje tvrdnje iz prigovora, te da se izvrši uvid u materijalne dokaze navedene u prigovoru. Kantonalni sud je ukazao da je prvostepeni sud pobijano rješenje o odbijanju prigovora izvršenika donio van ročišta za raspravljanje o prigovoru, te da je, po njegovoj ocjeni, prvostepeni sud učinio povrede odredaba izvršnog postupka iz člana 48. stav 3. ZlP-a koji propisuje da će, odlučujući o prigovoru, sud prema okolnostima slučaja donijeti rješenje bez određivanja ročišta, ili da će zakazati ročište za raspravljanje o prigovoru. Navedeno je da dio ove odredbe koji propisuje „prema okolnostima slučaja,, znači da, zavisno od istaknutih navoda u prigovoru, sud treba da odluči o prigovoru van ročišta, ili da zakaže ročište za raspravljanje o prigovoru. U procesnoj situaciji, kakva je konkretna, kada je izvršenik osporio izvršenje na 1/2 penzije i izričito predložio provođenje dokaza uvidom u materijalne dokaze, to je, po ocjeni Kantonalnog suda, upravo ona okolnost slučaja u kojoj je postojalo procesno uporište da prvostepeni sud zakaže ročište za raspravljanje o prigovoru, te provede predložene dokaze nakon čega bi sud ocijenio provedene dokaze i tek tada bi mogao zauzeti pravilan stav o osnovanosti prigovora.

14. Kantonalni sud je 24. decembra 2019. godine Općinskom sudu dostavio spis na nadležno postupanje.

15. Općinski sud je dostavio navedenu odluku Kantonalnog suda strankama.

16. Postupajući po uputama Kantonalnog suda, Općinski sud je 20. oktobra 2020. godine zakazao ročište povodom uloženog prigovora, koje nije održano jer je apelantov punomoćnik tražio odgodu s obzirom na to da je ranije imao zakazanu raspravu.

17. Općinski sud je novo ročište zakazao za 9. februar 2021. godine.

18. Prema stanju u spisu, postupak je u toku.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

19. Apelant ukazuje na kršenje prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da predmetni izvršni postupak traje nerazumno dugo, da ga je tokom postupka obavijestio FZPIO da će se izvršenje provesti nakon perioda od 76 mjeseci, kao i da ono nije provedeno do dana podnošenja predmetne apelacije, te je predložio da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000, 00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju

20. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je vrlo detaljno naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke. Ukazuje da su navodi apelacije očigledno neosnovani budući da se izvršenje na predloženom predmetu izvršenja - penziji izvršenika nije moglo provesti zbog objektivnih razloga, što je vidljivo iz obavijesti FZPIO, a ne zbog neažurnosti Općinskog suda. Navodi da je preduzeo sve radnje koje je po zakonu trebalo da preduzme radi naplate potraživanja, te da su one preduzete u najkraćem mogućem roku s obzirom na to da je od dana dostavljanja prijedloga za izvršenje, koji je uređen 5. juna 2017. godine, do dostavljanja rješenja o izvršenju FZPIO prošlo manje od pet mjeseci, što, po mišljenju Općinskog suda, predstavlja izuzetnu efikasnost i ažurnost u preduzimanju izvršnih radnji radi naplate potraživanja. Ukazuje da je tokom postupka došlo do promjene postupajućeg sudije. Općinski sud je istakao da su navodi apelacije u odnosu na taj sud očigledno neosnovani, te da je kao takvu treba odbaciti. V.Relevantni propisi

21. U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH ("Službene novine Federacije BiH" br. 32/03, 52/03 - ispravka, 33/06, 39/06 - ispravka, 39/09, 74/11 - OUS, 35/12, 35/12-Rješenje USBiH, 46/16, 36/17 - Odluka USBiH i 55/18-Rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 12.

(1) Redovni pravni lijekovi u izvršnom postupku su prigovor i žalba, osim ako ovim zakonom nisu isključeni.

(2) Protiv rješenja donesenog u prvom stepenu može se izjaviti prigovor, a žalba kad je to ovim zakonom određeno.

(3) Prigovor se izjavljuje sudu koji je donio rješenje u roku od osam dana od dana dostavljanja, ako ovim zakonom nije drukčije određeno. O prigovoru odlučuje sud koji je donio rješenje.

(4) Protiv rješenja donesenog po prigovoru može se izjaviti žalba u roku od osam dana od dana dostave rješenja. O žalbi odlučuje sud drugog stepena.

(5) Prigovor i žalba ne zaustavljaju tok izvršnog postupka, ali se namirenje tražioca izvršenja odlaže do donošenja odluke prvostepenog suda po prigovoru. Izuzetno, kada je izvršnom ispravom određena obaveza izdržavanja ili kada se izvršenje provodi naplatom s transakcijskog računa pravnog lica u korist imaoca istog takvog računa kao tražioca izvršenja, kao i u drugim slučajevima određenim ovim zakonom, može doći do namirenja prije donošenja odluke po prigovoru Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

VI.Dopustivost

1. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

2. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

3. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju predmetna apelacija se u ovom dijelu odnosi na dužinu trajanja izvršnog postupka. S tim u vezi, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je, također, u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (vidi, Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12, i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tač. 23-24. s daljnjim referencama, dostupna na www.ustavnisud.ba). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva prema članu 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

4. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

5. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja izvršnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi

6. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog dužine trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom. S tim u vezi, Ustavni sud podsjeća da se garancije prava na pravično suđenje sadržane u odredbama člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije protežu u građanskopravnim slučajevima i na fazu izvršnog postupka. Osnovno pravilo u tom pogledu postavila je presuda Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Hornsby protiv Grčke (predstavka br. 18357/91, presuda od 19. marta 1997. godine) u kojoj je Evropski sud izrekao da „izvršenje presude koju je izrekao bilo koji sud mora biti posmatrano kao sastavni dio postupka u smislu člana 6. Evropske konvencije“. Slijedeći svoju praksu iz predmeta Hornsby, koju Ustavni sud dosljedno podržava, Evropski sud je konstantno ukazivao da se izvršenje presude koju je izrekao bilo koji nacionalni sud treba posmatrati kao integralni dio suđenja u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

7. Ustavni sud podsjeća da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja izvršnog postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara 2007. godine, stav 26).

8. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan kako u normativnom dijelu, tako i u praksi, te da osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odgađanja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995. godine). Međutim, Ustavni sud ukazuje da se, prema praksi Evropskog suda (u predmetima u kojim niti jedna stranka u sporu nije vlast, niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja, već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

Period koji se uzima u obzir

9. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka pred Općinskim sudom razmatrati period od 9. januara 2016. godine, kao dana podnošenja prijedloga za izvršenje, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od oko pet godina.

Analiza dužine trajanja izvršnog postupka

10. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode, te, s obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom postupku.

11. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant svojim pasivnim držanjem utjecao na dužinu i tok predmetnog izvršnog postupka na način da, i pored obavijesti FZPIO od 7. novembra 2017. godine da je predmetno rješenje o izvršenju uvršteno u evidenciju redoslijeda izvršenja i da će se ono moći provesti za 76 mjeseci, nije predlagao neka druga sredstva izvršenja, nego je istrajavao kod prvobitno podnesenog prijedloga, koji je usvojen, da se rješenje o izvršenju provodi na penziji izvršenika. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je apelantov punomoćnik u ponovnom postupku tražio od Općinskog suda da se odgodi ročište, što je imalo utjecaja na razmatranu dužinu trajanja postupka. Pri tome Ustavni sud smatra da je predmetni postupak od značaja za apelanta, jer namiruje svoje novčano potraživanje utvrđeno navedenom pravosnažnom i izvršnom sudskom odlukom.

12. S druge strane, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko jedne godine i sedam mjeseci da donese rješenje o izvršenju u predmetnom postupku, što je u suprotnosti sa odredbom člana 15. Zakona o izvršnom postupku. Ustavni sud primjećuje da je Općinski sud, nakon donošenja rješenja o prigovoru izvršenika, rješenje o izvršenju bez odgađanja dostavio FZPIO da izvrši zapljenu novčanih sredstava na penziji izvršenika, što se može smatrati provođenjem radnje kojom se izvršenje dovršava u smislu člana 64. Zakona o izvršnom postupku. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, odlučujući o prigovoru izvršenika, počinio procesni propust kada ga je odbio bez održavanja ročišta zbog čega je Kantonalni sud, uvažavajući žalbu izvršenika, ukinuo prvostepenu odluku kao nepravilnu i predmet vratio na ponovno suđenje, kao i da je Općinski sud u ponovnom postupku, nakon dostavljanja odluke Kantonalnog suda strankama, u relativno razumnom roku zakazao ročište, koje je odgođeno na zahtjev apelantovog punomoćnika, i prema stanju u spisu, Općinski sud je novo ročište zakazao za februar 2021. godine. Ustavni sud nalazi da Općinski sud u svom odgovoru navedeni period odlučivanja u ponovnom postupku opravdava promjenom postupajućeg sudije koji je bio zadužen predmetnim izvršnim postupkom. Ustavni sud prihvata da je ta objektivna okolnost u izvjesnoj mjeri doprinijela dužini trajanja predmetnog postupka, ali, s druge strane, podsjeća na obavezu javne vlasti da osigura provođenje izvršnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. Osim toga, Ustavni sud zapaža da je Kantonalnom sudu trebalo oko jedne godine i pet mjeseci da odluči o žalbi izvršenika, što se ne može smatrati primjerenom ažurnošću u odlučivanju drugostepenog suda i što je nedvojbeno doprinijelo cjelokupnoj dužini predmetnog izvršnog postupka. Međutim, ta okolnost, sama po sebi, u konkretnom slučaju nije zaustavila tok izvršnog postupka u smislu člana

12. Zakona o izvršnom postupku, jer se izvršenje provodi prema prvostepenom rješenju o izvršenju.

13. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud, izuzev početne neaktivnosti, procesne radnje preduzimao u relativno razumnim rokovima, u skladu sa procesnim mogućnostima radi okončanja predmetnog izvršnog postupka, pri čemu u njegovom radu nije bilo neopravdanog odugovlačenja, dok pasivnost Kantonalnog suda, koja jeste neprihvatljiva i koja jeste imala utjecaj na cjelokupnu dužinu izvršnog postupka, sama po sebi, nije dovela do prekida predmetnog izvršnog postupka.

14. Ustavni sud, imajući u vidu sve navedeno, zaključuje da u ovom slučaju, ipak, nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. VIII.Zaključak

15. Ustavni sud zaključuje da, uzevši u obzir sve okolnosti konkretnog predmeta, pri čemu i apelantov doprinos, nema povrede apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku kao segmentu prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, budući da je Općinski sud, izuzev početne pasivnosti, postupao u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i zakonskim odredbama i u tom smislu provodio procesne radnje s ciljem okončanja predmetnog postupka, pri čemu u njegovom radu nije bilo neopravdanog odugovlačenja, dok pasivnost Kantonalnog suda, koja je neprihvatljiva i koja je imala utjecaj na cjelokupnu dužinu izvršnog postupka, sama po sebi, nije dovela do prekida predmetnog izvršnog postupka.

16. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

17. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-205/20 („Voćar“ d.o.o. Brčko) | Sudska praksa | Aktio