Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3258/20 (V.M.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3258/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 3258/20, rješavajući apelaciju V. M., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio V. M. zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 Rs 185892 19 Rsž.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. V. M. (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa ZOU Raguž iz Stoca, podnio je 2. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 58 0 Rs 185892 19 Rsž. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i Kantonalnog suda zatraženo je 5. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. januara 2021. godine, a Kantonalni sud 17. januara 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 6. februara 2017. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP “Elektroprivreda HZHB“ d.d. Mostar radi ostvarenja prava iz radnog odnosa. Općinski sud je tužbu na odgovor dostavio tuženom 7. marta 2017. godine. Tuženi je odgovor na tužbu dostavio 4. aprila 2017. godine, te je odgovor tuženog Općinski sud dostavio apelantu 2. juna 2017. godine.

6. Nadalje, proizlazi da je u predmetnom postupku zatraženo izuzeće postupajućeg sudije, te je predsjednik suda udovoljio podnesenom zahtjevu za izuzeće sudije 3. aprila 2019. godine i predmet je dodijeljen na postupanje drugom sudiji.

7. Dalje, proizlazi da je Općinski sud 29. maja 2019. godine održao pripremno ročište kojem su pristupile parnične stranke.

8. Općinski sud je Rješenjem broj 58 0 Rs 185892 17 Rs od 17. juna 2019. godine odbacio apelantov tužbeni zahtjev.

9. U obrazloženju rješenja, između ostalog, navedeno je da je tuženi u postupku istakao prigovor litispendencije, te da je ukazao da se među istim parničnim strankama po istom činjeničnom i pravnom pitanju već vodi parnični postupak. Navedeno je da je Općinski sud uvidom u CMS sistem utvrdio da je u predmetu broj 58 0 Rs 184441 16 Rs već tekla parnica po istom zahtjevu i među istim parničnim strankama, te da je u tom predmetu već donesena presuda 16. aprila 2018. godine. Nadalje je citirao odredbu člana 67. stav (3) Zakona o parničnom postupku, te je istakao da je litispendencija postojanje parnice u jednoj pravnoj stvari i da nastaje dostavljanjem tužbe tuženom na odgovor, a po tužbenom zahtjevu koji je stavljen na ročištu, kao i u slučaju protivtužbe, parnica počinje teći od trenutka kada je zahtjev stavljen u prisustvu protivnika, a ako je ovaj odsutan, od trenutka kad mu je dostavljen prepis onog dijela zapisnika koji sadrži izjavu o tužbenom zahtjevu. Navedeno je da se glavno procesnopravno djejstvo litispendencije sastoji u tome što od trenutka kad ona nastupi, druga parnica u istoj stvari između istih stranaka nije dopuštena (ne bis in idem). Istovjetnost predmeta spora u pokrenutoj parnici ocjenjuje se na isti način kao i kad je u pitanju prigovor presuđene stvari i ona predstavlja procesnu smetnju koju sud uzima u obzir po službenoj dužnosti i odbacuje tužbu ako utvrdi da ona postoji.

10. Protiv navedenog rješenja apelant je 8. jula 2019. godine podnio žalbu i predmet je 7. oktobra 2019. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

11. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovor na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da o žalbi nije odlučeno zbog opravdanih razloga. Istakao je da sudije postupaju po predmetima prema starosti inicijalnog akta i da isključivo rade predmete koji su u Planu rješavanja i na Listi predmeta van plana (urgencije, apelacije). V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnom postupku ("Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 67. stav (1) tačka 3) (1) Po prethodnom ispitivanju tužbe sud donosi rješenje kojim se tužba odbacuje ako utvrdi:

3) da o istom zahtjevu već teče parnica;

16. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost

17. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

18. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

19. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno na nedonošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. Apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.[...] Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom.[...] Period koji se uzima u obzir

22. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 6. februara 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period koji traje četiri godine.

Relevantni principi

23. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

24. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji je po zakonu hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te činjenicu da je apelantova tužba procesno odbačena kao nedopuštena, Ustavni sud nije mogao ocijeniti da li se radi o jednostavnom ili složenom postupku.

26. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je apelant predmetni postupak pokrenuo radi utvrđivanja prava iz radnog odnosa zbog čega je predmetni postupak za apelanta od većeg značaja. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je apelantova tužba procesno odbačena rješenjem Općinskog suda od 17. juna 2019. godine, jer je sud utvrdio da je apelant protiv istog tuženog po istom činjeničnom i pravnom osnovu ranije pokrenuo parnični postupak u kojem je već donesena presuda. Pored navedenog, apelant je podnio zahtjev za izuzeće postupajućeg sudije, što je njegovo procesno pravo, ali je to objektivno utjecalo na dužinu trajanja postupka, jer je sud morao odlučivati o apelantovom zahtjevu. Takvo apelantovo postupanje je utjecalo na tok i dužinu predmetnog postupka.

27. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je sud na početku postupka apelantovu tužbu blagovremeno procesuirao na način da ju je dostavio tuženom na odgovor, te da je odgovor na tužbu blagovremeno dostavio apelantu. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predsjednik suda u postupku udovoljio apelantovom zahtjevu za izuzeće postupajućeg sudije, te je u predmetu zadužen drugi sudija, što je procesno utjecalo na tok postupka na način da je bilo neophodno ostaviti primjereni rok novom sudiji da se upozna sa sadržinom spisa i preduzme daljnje procesne radnje. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu zbog navedenih razloga bio potreban vremenski period od jedne godine i jedanaest mjeseci da održi pripremno ročište. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Općinski sud, nakon što je održao pripremno ročište, u razumnom roku donio rješenje o odbacivanju apelantove tužbe (17. juna 2019. godine), tj. pred prvostepenim sudom je postupak do donošenja odluke o tužbi trajao dvije godine i četiri mjeseca. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja postupka pred Općinskim sudom, kao i sve navedene okolnosti, Ustavni sud zapaža da postupak pred prvostepenim sudom nije trajao nerazumno dugo vremena, te da je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

28. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmet radi postupanja u drugom stepenu zaprimio 7. oktobra 2019. godine, tj. prije jedne godine i tri mjeseca. Kao opravdanje za nepostupanje po žalbi Kantonalni sud je naveo svoju obavezu postupanja po Planu rješavanja starih predmeta. S tim u vezi, Ustavni sud nalazi da je ova obaveza objektivan razlog nepostupanja po apelantovom predmetu, jer sud nastoji, u skladu sa svojom obavezom, da uspostavi uslove da u razumnom roku riješi veliki broj predmeta koje ima u radu. S obzirom na dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom, Ustavni sud nalazi da nepostupanje po žalbi u navedenom periodu još uvijek ne predstavlja nerazumno dug period pasivnosti, tj. u granicama je postupanja u razumnom roku.

29. Imajući u vidu da predmetni postupak na dvije sudske instance traje četiri godine, što u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja pretjerano dug period, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju još uvijek nije došlo do povrede apelantovog prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3. e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

b)Ostali navodi

30. Takođe, apelant navodi da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na imovinu i zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava temelji na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, takođe, neosnovani.

VIII.Zaključak

31. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku nema kršenja apelantovog prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, jer predmetni postupak na dvije sudske instance traje četiri godine, što u okolnostima konkretnog slučaja još uvijek ne predstavlja nerazumno dug period pasivnosti koji bi bio suprotan standardima prava na pravično suđenje.

32. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

33. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević