Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-409/20 (P. C., Tomislav (Ivan) Cigić, S. C. i Tomislav (Božo) Cigić)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Prekid postupka
- Građanski postupak
- Ništavost
- Pravično suđenje - razuman rok
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-409/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 409/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Pero Cigić i drugi, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvajaju apelacije koje su podnijeli Pero Cigić, Tomislav (Ivan) Cigić, Srećko Cigić i Tomislav (Božo) Cigić.
Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Širokom Brijegu u predmetu tog suda broj 64 0 P 031762 18 P 3.
Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Širokom Brijegu da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 64 0 P 031762 18 P 3, sukladno članku II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da Peri Cigiću, Tomislavu (Ivan) Cigiću, Srećku Cigiću i Tomislavu (Božo) Cigiću isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Širokom Brijegu i Vladi Zapadnohercegovačkog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbija se kao neutemeljena apelacija koju su podnijeli Pero Cigić, Tomislav (Ivan) Cigić, Srećko Cigić i Tomislav (Božo) Cigić zbog duljine trajanja parničnog postupka u kojem je, nakon podnošenja apelacije, donesena Presuda Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 024692 20 Gž od 15. lipnja 2020. godine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Pero Cigić, Tomislav (Ivan) Cigić, Srećko Cigić i Tomislav (Božo) Cigić protiv Presude Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 64 0 P 024692 20 Gž od 15. lipnja 2020. godine zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod AP 409/20
1. Pero Cigić, Tomislav (Ivan) Cigić, Srećko Cigić i Tomislav (Božo) Cigić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Širokog Brijega, koje zastupa Branislav Kolovrat, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 30. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 64 0 P 024692 12 P, koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio pred Kantonalnim sudom u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) na odlučivanju o prizivu i zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda broj 64 0 P 031762 14 P (koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio prekinut do okončanja postupka u predmetu Općinskog suda broj 64 0 P 024692 12 P).
AP 254/21
2. Apelanti, koje zastupa Branislav Kolovrat, odvjetnik iz Mostara, podnijeli su 25. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 64 0 P 024692 20 Rev od 22. rujna 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda broj 64 0 P 024692 20 Gž od 15. lipnja 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 15. svibnja 2020. godine, dok je od Općinskog suda zatraženo 14. srpnja 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju u odnosu na predmet broj 64 0 P 024692 12 P. Kantonalni sud je 26. svibnja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Općinski sud 24. srpnja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.
4. Od Općinskog suda i od Kantonalnog suda zatraženo je 2. kolovoza 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju u odnosu na predmet broj 64 0 P 031762 14 P. Kantonalni sud je 20. kolovoza 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, dok je Općinski sud 7. rujna 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju.
5. Od Općinskog suda je 30. studenog 2020. godine pribavljena informacija o statusu navedenih predmeta.
6. Od Kantonalnog suda je 4. prosinca 2020. godine pribavljena informacija o statusu navedenih predmeta.
7. Obzirom na to da su navedene apelacije podnijeli isti apelanti, te da se predmetne apelacije u pretežnom dijelu odnose na isti sudski predmet, Ustavni sud je, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, odlučio spojiti predmete br. AP 409/20 i AP 254/21, te voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP 409/20.
III.Činjenično stanje
8. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
Predmet Općinskog suda broj 64 0 P 024692 12 P
9. Apelanti su 16. srpnja 2012. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog (Poduzeće za obradu i otplatu duhana d.d. Široki Brijeg) sa zahtjevom da sud 1) utvrdi da su ništavi kupoprodajni ugovori od 4. ožujka 1965. godine i 17. prosinca 1966. godine, 2) utvrdi da su ništava rješenja Općinskog suda u Lištici broj „Dn. 258/66 od 17. prosinca 1966. godine i Dn. 266/66“, kao i da naloži Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda brisanje tuženog kao nositelja prava raspolaganja na nekretninama, pobliže označenim predmetnom tužbom, te vraćanje na snagu „ranijeg zemljišnoknjižnog stanja“ preciziranog predmetnom tužbom.
10. Općinski sud je održao pripremno ročište 9. listopada 2013. godine, te ročišta za glavnu raspravu 25. studenog 2013. godine i 20. siječnja 2014. godine.
11. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 P 024692 12 P od 27. siječnja 2014. godine predmetni postupak je prekinut, te je određeno da će se on nastaviti kad se pravomoćno završi postupak pred istim sudom koji se vodi pod brojem 64 0 P 031762 14 P radi utvrđenja prava vlasništva, „ili kad ustanovi kako više ne postoje razlozi da se čeka na završetak spomenutog postupka“.
12. Opunomoćenik apelanata je 2. srpnja 2019. godine podnio prijedlog za nastavak postupka.
13. Općinski sud je Presudom broj 64 0 P 024692 19 P 2 od 11. prosinca 2019. godine odbio tužbeni zahtjev apelanata.
14. Odlučujući o prizivu apelanata izjavljenom protiv presude Općinskog suda od 11. prosinca 2019. godine, Kantonalni sud je Presudom broj 64 0 P 024692 20 Gž od 15. lipnja 2020. godine predmetni priziv odbio kao neutemeljen i potvrdio prvostupanjsku presudu.
15. Odlučujući o reviziji apelanata izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine, Vrhovni sud Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) je Rješenjem broj 64 0 P 024692 20 rev od 22. rujna 2020. godine odbacio predmetnu reviziju kao nedopuštenu. Predmet Općinskog suda broj 64 0 P 031762 14 P
16. Apelanti su 15. siječnja 2014. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog (Općina-Grad Široki Brijeg) sa zahtjevom da sud utvrdi da je ništav kupoprodajni ugovor zaključen 8. kolovoza 2013. godine između tuženog i Poduzeća za obradu i otplatu duhana d.d. Široki Brijeg (kojim je preneseno pravo korištenja nekretnina, pobliže označenih predmetnom tužbom, sa Poduzeća za obradu i otplatu duhana d.d. Široki Brijeg na tuženog), te da je ništavo Rješenje Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Širokom Brijegu broj 064-0-Dn-13-000713, pa da naloži Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda u Širokom Brijegu brisanje tuženog kao nositelja prava korištenja na nekretninama, pobliže označenim predmetnom tužbom, te vraćanje na snagu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, tj. upis Poduzeća za obradu i otplatu duhana d.d. Široki Brijeg kao nositelja prava korištenja sa 1/1 dijela.
17. Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 031762 14 P od 12. veljače 2015. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata.
18. Odlučujući o prizivu apelanata izjavljenom protiv presude Općinskog suda od 12. veljače 2015. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 031762 17 Gž od 18. travnja 2016. godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da, kako se u konkrentom slučaju zahtijeva utvrđenje ništavosti kupoprodajnog ugovora zaključenog između tuženog i Poduzeća za obradu i otplatu duhana d.d. Široki Brijeg, a predmetnom tužbom nisu obuhvaćene obje strane (kao nužni jedinstveni suparničari), to je u konkretnom slučaju predmetnu tužbu (kao neurednu) trebalo vratiti apelantima na ispravak i dopunu.
19. Presudom Općinskog suda broj 64 0 P 031762 16 P2 od 5. siječnja 2017. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelanata.
20. Odlučujući o prizivu apelanata izjavljenom protiv presude Općinskog suda od 5. siječnja 2017. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 64 0 P 031762 17 Gž 2 od 19. veljače 2018. godine ukinuo prvostupanjsku presudu i predmet vratio tom sudu na ponovni postupak. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud, u konkretnom slučaju, trebao primjenom članka 379. Zakona o parničnom postupku prekinuti predmetni postupak do okončanja postupka u predmetu Općinskog suda broj 64 0 P 024692 12 P obzirom na to da je razvidno da od valjanosti kupoprodajnih ugovora od 4. ožujka 1965. godine i 17. prosinca 1966. godine ovisi valjanost predmetnog kupoprodajnog ugovora od 8. kolovoza 2013. godine.
21. Rješenjem Općinskog suda broj 64 0 P 031762 18 P 3 od 27. kolovoza 2018. godine određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu tog suda broj 64 0 P 024692 12 P, a koje je postalo pravomoćno 4. listopada 2018. godine.
22. Predmetni postupak je nastavljen rješenjem Općinskog suda od 7. rujna 2020. godine, te je glavna rasprava zakazana za 4. prosinac 2020. godine.
23. Predmetni postupak je u tijeku pred Općinskim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije AP 409/20
24. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je, zbog duljine trajanja predmetnih postupaka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje u razumnom roku iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti navode da su najprije podnijeli tužbu protiv Poduzeća za obradu i otplatu duhana d.d. Široki Brijeg, ali kako su tijekom postupka „prava iz zemljišne knjige tuženog ugovorom prešla na Općinu-Grad Široki Brijeg“, identičnu su tužbu podnijeli i protiv Općine-Grada Široki Brijeg. Dalje, ističu kako je u predmetu broj 64 0 P 031762 14 P postupak više puta (odlukom Kantonalnog suda) vraćan prvostupanjskom sudu na ponovni postupak da bi 27. kolovoza 2018. godine predmetni postupak bio prekinut do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu broj 64 0 P 024692 12 P, te da je taj postupak u tijeku pred Kantonalnim sudom.
AP 254/21
25. Apelanti navode da im je osporenim odlukama (donesenim u predmetu broj 64 0 P 024692 12 P) povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te od Ustavnog suda traže da utvrdi da su ništavi kupoprodajni ugovori od 4. ožujka 1965. godine i 17. prosinca 1966. godine, da su ništava rješenja Općinskog suda u Lištici br. „Dn. 258/66 od 17. prosinca 1966. godine i Dn. 266/66“, kao i da naloži Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda brisanje tuženog kao nositelja prava raspolaganja na nekretninama, pobliže označenim predmetnom tužbom, te vraćanje na snagu „ranijeg zemljišnoknjižnog stanja“.
b) Odgovor na apelaciju 64 0 P 024692 12 P
26. Općinski sud je opisao tijek postupka, kako je naveden u činjenicama predmeta, i ukazao da je predmetni postupak prekinut rješenjem tog suda od 27. siječnja 2014. godine, te da je opunomoćenik apelanata prijedlog za nastavak postupka podnio 2. srpnja 2019. godine, kao i da je prvostupanjska odluka donesena 11. prosinca 2019. godine, a zbog čega smatra da su navodi apelacije u cjelini neutemeljeni.
27. Kantonalni sud je naveo da je predmet u taj sud zaprimljen 21. siječnja 2020. godine, te da se predmeti u rad uzimaju po žurnosti i starosti inicijalnog akta, pa smatra da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji.
64 0 P 031762 14 P
28. Općinski sud je opisao tijek postupka, kako je naveden u činjenicama predmeta, i ukazao da je predmetni postupak prekinut rješenjem tog suda od 27. kolovoza 2018. godine do pravomoćnog okončanja postupka u predmetu tog suda broj 64 0 P 024692 12 P, a koji je pravomoćno okončan presudom Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine, te da apelanti nisu (do dana dostavljanja odgovora na apelaciju) predložili nastavak predmetnog postupka zbog čega smatra da su navodi apelacije u cjelini neutemeljeni.
29. Kantonalni sud je naveo da smatra da u postupku pred tim sudom nije bilo kršenja prava apelanata na koja se pozivaju u apelaciji.
V.Relevantni propisi
30. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
31. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Članak 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
32. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
33. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost u odnosu na Presudu Kantonalnog suda broj 64 0 P 024692 20 Gž od 15. lipnja 2020. godine (AP 254/21)
34. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na apelacione navode kojima se osporava rješenje Vrhovog suda od 22. rujna 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena revizija apelanata izjavljena protiv presude Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine, Ustavni sud je pošao od odredaba članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, koje glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
35. Pravilo iscrpljivanja pravnih lijekova zahtijeva da apelanti dođu do konačne odluke. Konačna odluka predstavlja odgovor na posljednji pravni lijek koji je efektivan i adekvatan da ispita nižestupanjsku odluku kako u činjeničnom, tako i u pravnom pogledu. U konkretnom slučaju apelanti su protiv presude Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine izjavili reviziju, ali je ona rješenjem Vrhovnog suda od 22. rujna 2020. godine odbačena kao nedopuštena. Ustavni sud konstatira da je revizija u ovom slučaju neefektivan pravni lijek, jer je odbačena zbog formalnih razloga, te da je konačna odluka u ovom predmetu presuda Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine.
36. Obzirom na to da je o reviziji apelanata odlučeno rješenjem Vrhovnog suda od 22. rujna 2020. godine, Ustavni sud nije smatrao da je potrebno utvrđivati datum primitka drugostupanjske presude, jer se podrazumijeva da su apelanti drugostupanjsku presudu primili prije datuma kad je donesena odluka o reviziji. Pošto je apelacija Ustavnom sudu podnesena 25. siječnja 2021. godine, proizlazi da je podnesena nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda. Sukladno navedenom, Ustavni sud je zaključio da je apelacija podnesena nepravodobno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporenu presudu Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine.
37. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko apelant podnese apelaciju nakon proteka roka za podnošenje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost u odnosu na duljinu trajanja predmetnih parničnih postupaka (AP 409/20)
38. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
39. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u predmetnim parničnim postupcima. U svezi s tim, Ustavni sud primjećuje da je postupak u predmetu Općinskog suda broj 64 0 P 024692 12 P okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenom, predmetna apelacija je, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da je u tijeku postupak pred Općinskim sudom u predmetu tog suda broj 64 0 P 031762 14 P, te je stoga predmetna apelacija i u ovom dijelu dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
40. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
41. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
42. Apelanti smatraju da im je, zbog duljine trajanja predmetnih parničnih postupaka, povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. a)Pravo na pravično suđenje – razuman rok
43. Člana II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
44. Članak 6. stavak nj 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
45. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).
46. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).
Postupak u predmetu broj 64 0 P 024692 12 P
47. Ustavni sud zapaža da su u predmetu broj 64 0 P 024692 12 P apelanti 16. srpnja 2012. godine tužbom pokrenuli parnični postupak protiv tuženog, te da je predmetni postupak prekinut rješenjem Općinskog suda od 27. siječnja 2014. godine, što je Općinski sud objektivno sprečavalo da postupa u predmetu sve do 2. srpnja 2019. godine, kada su apelanti predložili nastavak predmetnog postupka, pa je, dakle, predmetni postupak trajao (do donošenja odluke Kantonalnog suda od 15. lipnja 2020. godine) sedam godina i 11 mjeseci, a relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine trajanja tog postupka su dvije godine i oko šest mjeseci. Postupak u predmetu broj 64 0 P 031762 14 P
48. Ustavni sud zapaža da su u predmetu broj 64 0 P 031762 14 P apelanti 15. siječnja 2014. godine tužbom pokrenuli parnični postupak protiv tuženog (predmet tog postupka su iste nekretnine kao u predmetu broj 64 0 P 024692 12 P), te da je predmetni postupak prekinut rješenjem Općinskog suda od 27. kolovoza 2018. godine, što je Općinski sud objektivno sprečavalo da postupa u predmetu sve do 7. rujna 2020. godine, kada je predmetni postupak nastavljen rješenjem Općinskog suda, pa, dakle, predmetni postupak traje sedam godina i otprilike jedan mjesec, a relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine trajanja tog postupka je oko pet godina.
49. U pogledu ocjene složenosti navedenih predmeta, Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom pokrenuli parnični postupak u predmetu broj 64 0 P 024692 12 P radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnih ugovora od 4. ožujka 1965. godine i 17. prosinca 1966. godine, kao i ništavosti rješenja Općinskog suda u Lištici br. „Dn.258/66 od 17. prosinca 1966. godine i Dn. 266/66“ i nalaganja Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda brisanja tuženog kao nositelja prava raspolaganja na nekretninama, pobliže označenim predmetnom tužbom, te vraćanja na snagu „ranijeg zemljišnoknjižnog stanja“. Dalje, Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom pokrenuli parnični postupak u predmetu broj 64 0 P 031762 14 P radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora od 8. kolovoza 2013. godine, kao i ništavosti rješenja Općinskog suda, te nalaganja Zemljišnoknjižnom uredu Općinskog suda brisanja tuženog kao nositelja prava raspolaganja na nekretninama, pobliže označenim predmetnom tužbom, te vraćanja na snagu „ranijeg zemljišnoknjižnog stanja“. Također, Ustavni sud zapaža da su u oba postupka pokrenuta po tužbi apelanata protiv različitih tuženih predmet spora identične nekretnine, te ostvarivanje prava apelanata na njima, pa imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o složenim predmetima.
Analiza duljine trajanja predmetnih postupaka U odnosu na predmet broj 64 0 P 024692 12 P
50. Analizirajući ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud najprije zapaža (kako to proizlazi iz stanja apelacionog spisa i iz dostavljenog odgovora na apelaciju) da je Općinski sud u razdoblju od podnošenja tužbe, pa do prekida postupka (dakle, u razdoblju od jedne godine i šest mjeseci) održao pripremno ročište i dva ročišta za glavnu raspravu, te da je taj sud prvostupanjsku presudu donio nakon oko šest mjeseci od nastavka prekinutog postupka. U svezi s tim, Ustavni sud smatra da se u okolnostima konkretnog slučaja navedeno razdoblje može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskog postupka obzirom na to da se pred tim sudom provodi dokazni postupak na temelju kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud o prizivu protiv prvostupanjske presude odlučio nakon oko šest mjeseci. Stoga, sagledavajući postupak u cjelini, imajući u vidu da su u okviru analiziranog razdoblja donesene dvije meritorne odluke, kao i da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi žurne naravi, a naročito činjenicu da je predmetni postupak okončan prije donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno da je apelant dobio konačnu odluku u sporu koji je vodio prije donošenja odluke Ustavnog suda o apelaciji, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ne može ocijeniti razdoblje od dvije godine i oko šest mjeseci, koliko je trajao predmetni postupak, kao pretjerano dug, te prema mišljenju Ustavnog suda, navedeno razdoblje nije prešlo granice „razumnog roka“ u smislu članka 6. stavak
1. Europske konvencije.
51. Na temelju izloženog, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nije prekršeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
U odnosu na predmet broj 64 0 P 031762 14 P
52. Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetu broj 64 0 P 031762 14 P presudu donio nakon jedne godine i oko jednog mjeseca, ali da je predmetna presuda ukinuta rješenjem Kantonalnog suda i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te da je i presuda Općinskog suda (donesena u ponovnom postupku), također, ukinuta odlukom Kantonalnog suda i predmet ponovno vraćen prvostupanjskom sudu, što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Pri tome Ustavni sud zapaža da je predmet, dakle, dva puta bio na odlučivanju pred Kantonalnim sudom (koji je svoje odluke donio u relativno kratkom roku). Međutim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili tijelu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav. Također, Ustavni sud podsjeća da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće dužnost državi da organizira svoj pravni sustav na takav način da njezini sudovi mogu ispuniti svaki od njegovih zahtjeva, uključujući obvezu postupanja u predmetima u razumnom roku (vidi, Europski sud, Sürmeli protiv Njemačke, presuda od 8. lipnja 2006. godine, broj aplikacije 75529/01, stavak 129). Dakle, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak, nakon više od šest godina od podnošenja tužbe, ponovno u početnoj fazi u kojoj će se raspravljati o utemeljenosti tužbenog zahtjeva apelanata. Pri tome Ustavni sud ukazuje da se Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije posebice očitovao na navode o duljini trajanja predmetnog postupka (osim što je naveo da su navodi apelanata neutemeljeni, a imajući u vidu kronologiju postupka kako je ona navedena u činjeničnom dijelu odluke), te da je i Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da su navodi apelanata neutemeljeni ri da u konkretnom predmetu „nije bilo kršenja prava apelanata“ na suđenje u razumnom roku.
53. Takođe, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakvo postupanje redovitih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeno postupanje Općinskog suda, odnosno ponovljeno vraćanje predmeta od Kantonalnog ka Općinskom sudu, mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. S druge strane, što se tiče ponašanja apelanata, Ustavni sud ne nalazi da su apelanti svojim ponašanjem doprinijeli duljini trajanja predmetnog postupka. Dakle, imajući u vidu da postupak u relevantnom dijelu traje ukupno oko pet godina, kao i da nije izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan, kao i navedeno ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
54. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
55. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
56. Obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.
57. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Zapadnohercegovačkog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka navedenog roka, plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
58. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
59. Ustavni sud zaključuje da u odnosu na predmet broj 64 0 P 024692 12 nema povrede prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3. (e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak, u relevantnom dijelu, trajao dvije godine i oko šest mjeseci, a pri tome se ne radi o predmetu koji je žurne naravi i jer je apelant prije donošenja odluke Ustavnog suda došao do konačne odluke u sporu koji je vodio.
60. Ustavni sud zaključuje da u odnosu na predmet broj 64 0 P 031762 14 P postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer predmetni postupak, u relevantnom dijelu, traje oko pet godina, pri čemu je za duljinu trajanja predmetnog postupka značajno ponovljeno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu, a pri tome nije izvjesno kada će postupak biti okončan, niti su redoviti sudovi ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupka.
61. Na temelju članka 18. stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1), (2) i (3), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
62. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević