Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-800/19 (N.M. i V.V.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

  • Apelacija preuranjena
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-800/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP-800/19, rješavajući apelaciju N.M. i V.V., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“, broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija N.M. i V.V. podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 021103 18 Kž 2 od 6. decembra 2018. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci broj 11 0 K 021103 17 K od 12. januara 2018. godine, zato što je u vrijeme podnošenja apelacija bila preuranjena, a apelanti nisu osporili kasnije donesenu presudu Vrhovnog suda Republike Srpske broj 11 0 K 021103 19 Kvlz od 9. septembra 2019. godine koja je u konkretnom slučaju konačna odluka.

OBRAZLOŽENJE

1. N.M. i V.V. (u daljnjem tekstu: apelanti), iz Prijedora, podnijeli su 21. februara 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 11 0 K 021103 18 Kž 2 od 6. decembra 2018. godine i Presude Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 11 0 K 021103 17 K od 12. januara 2018. godine. Apelant N.M. je 8. septembra 2020. godine dopunio apelaciju.

2. Presudom Okružnog suda broj 11 0 K 021103 17 K od 12. januara 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Vrhovnog suda broj 11 0 K 021103 18 Kž 2 od 6. decembra 2018. godine, apelanti su oglašeni krivim zbog krivičnog djela Neovlaštena proizvodnja i promet opojnih droga iz člana 207. stav (3) u vezi sa st. (2) i (1) Krivičnog zakona Republike Srpske, pa su osuđeni na kazne zatvora u trajanju od po pet godina u koje im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru.

3. Iz stanja spisa predmeta (apelacije) proizlazi da su apelanti označili da je postupak još u toku, te da je 18. februara 2019. godine „uložen vanredan pravni lijek Vrhovnom sudu“.

4. Ustavni sud je 29. septembra 2020. godine telefonskim putem od Vrhovnog suda pribavio dodatne informacije o predmetnom postupku, povodom navoda apelanata iz prethodnog stava. S tim u vezi, iz stanja spisa predmeta (dobivene informacije), proizlazi da je tačno da su apelanti, odnosno njihov branilac koristili vanredni pravni lijek, i to podnošenjem zahtjeva za zaštitu zakonitosti, povodom kojeg je Vrhovni sud donio Presudu broj 11 0 K 021103 19 Kvlz od 9. septembra 2019. godine kojom se predmetni zahtjev odbija kao neosnovan.

5. Apelanti smatraju da su im osporenim presudama Vrhovnog suda broj 11 0 K 021103 18 Kž 2 od 6. decembra 2018. godine i Okružnog suda broj 11 0 K 021103 17 K od 12. januara 2018. godine prekršena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te člana 13. Evropske konvencije, kao i člana 2. Protokola broj 7. uz Evropsku konvenciju. U dopuni apelacije, apelanti su ukazali na nove „pravne okolnosti koje se ogledaju u postojanju novih dokaza a koji se nisu mogli provesti na glavnom pretresu ...“. U prilogu dopune apelacije je dostavljen Nalaz vještačenja DNK analiza i Fotodokumentacija nalaza vještačenja (DNK analiza) JZU zavoda za sudsku medicinu RS Banja Luka.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

l) apelacija je preuranjena;

7. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen. Apelanti odlučuju koji će pravni lijek koristiti, bez obzira da li se radi o redovnom ili vanrednom pravnom lijeku. U interesu ostvarivanja prava apelanata je da se iscrpe sve mogućnosti odlučivanja pred redovnim sudovima, u skladu sa pozitivnim propisima.

8. U konkretnom slučaju Ustavni sud zapaža da su apelanti 21. februara 2019. godine podnijeli apelaciju protiv presude Vrhovnog suda broj 11 0 K 021103 18 Kž 2 od 6. decembra 2018. godine koja je donesena po žalbi protiv osporene prvostepene presude Okružnog suda broj 11 0 K 021103 17 K od 12. januara 2018. godine. Međutim, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je odbrana apelanata prethodno 18. februara 2019. godine Vrhovnom sudu podnijela zahtjev za zaštitu zakonitosti, koji je Vrhovni sud odbio kao neosnovan Presudom broj 11 0 K 021103 19 Kvlz od 9. septembra 2019. godine.

9. U svjetlu činjenica konkretnog predmeta, te cijeneći dopustivost predmetne apelacije, Ustavni sud primarno ukazuje na dužnost apelanata da obavijeste Ustavni sud o svim promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi s apelacijom, koje su se desile nakon njenog podnošenja (vidi Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1007/08 od 8. decembra 2010. godine, tačka 48, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-2710/09 od 15. maja 2012. godine, stav 35, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-1846/09, stav 24, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 1295/12 od 21. jula 2015. godine, stav 50, te mnogobrojne druge odluke Ustavnog suda u kojima je raspravljeno pitanje dopustivosti apelacije sa pozivanjem na već citiranu odluku broj AP-1007/08, dostupne na www.ustavnisud.ba).

10. Nadovezujući se na ukazani standard iz prethodnog stava, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi razmatrao i slična pitanja kao u predmetnoj apelaciji, odnosno situacije kada su apelanti istovremeno prilikom pokretanja postupka pred Ustavnim sudom pokrenuli i postupak pred Vrhovnim sudom korištenjem vanrednog pravnog lijeka-zahtjeva za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažne sudske odluke u krivičnom postupku.

11. Tako je, primjera radi, u predmetu AP-3259/14 apelant podnio apelaciju protiv osporene drugostepene presude Vrhovnog suda od 10. juna 2014. godine, protiv koje je istovremeno podnio i zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu o kojem je odlučeno nakon podnošenja apelacije u tom predmetu, a o čemu apelant nije obavijestio Ustavni sud niti je tu naknadno donesenu odluku osporio pred Ustavnim sudom. S tim u vezi je Ustavni sud u citiranom predmetu konstatovao da je naknadno donesena odluka Vrhovnog suda, kojom je zahtjev za zaštitu zakonitosti odbijen kao neosnovan, konačna odluka. Posljedično navedenom je Ustavni sud zaključio da u tom konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnim povredama prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije (i ostalih prava), s obzirom na apelantov propust da obavijesti Ustavni sud da je u međuvremenu donesena presuda Vrhovnog suda po vanrednom pravnom lijeku, niti je apelant istu osporio kao konačnu u tom (krivičnom) predmetu (Odluka o dopustivosti broj AP-3259/14 od 7. marta 2017. godine, st. 7. i 8, dostupna na www.ustavnisud.ba).

12. Identično pravno rezonovanje iz prethodnog stava Ustavni sud je primijenio i u više svojih odluka, odnosno u predmetima u kojima je, također, u vrijeme podnošenja apelacija zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv pravosnažnih presuda bio podnesen Vrhovnom sudu u tim predmetu, te u kojima je Vrhovni sud (odbijajuće) presude po tom vanrednom pravnom lijeku donio nakon podnošenja apelacija, pri čemu apelanti nisu pred Ustavnim sudom osporili te naknadno donesene presude kao konačne odluke (vidi npr. Odluke o dopustivosti br. AP-2007/15 od 15. juna 2017. godine, st. 8. i 9; AP-3094/16 od 19. juna 2018. godine, st. 8. i 9; AP-1819/17 od 11. juna 2019. godine, st. 8, 9. i 10; AP-1820/17 od 11. juna 2019. godine, st. 10. i 11; te AP-7650/18 od 23. juna 2020. godine, st. 10. i 11.; sve dostupne na www.ustavnisud.ba).

13. Imajući u vidu naprijed navedeno, Ustavni sud podsjeća da su u konkretnom slučaju apelanti, u vrijeme podnošenja predmetne apelacije, protiv pravosnažne presude podnijeli zahtjev za zaštitu zakonitosti, o kojem je odlučeno Presudom Vrhovnog suda od 9. septembra 2019. godine. Dakle, navedena presuda Vrhovnog suda je donesena nakon podnošenja predmetne apelacije, te ista predstavlja konačnu odluku u ovoj krivičnopravnoj stvari. Isto tako, Ustavni sud napominje na to da, prema članu 31. Pravila Ustavnog suda, kod odlučivanja Ustavni sud ispituje da li postoje samo one povrede koje su iznesene u apelaciji. Pritom, Ustavni sud konstatuje da je tačno da su apelanti u apelaciji istakli da su „uložili“ vanredan pravni lijek Vrhovnom sudu, za koji je iz komunikacije sa Vrhovnim sudom utvrđeno da se radi o zahtjevu za zaštitu zakonitosti. Međutim, apelanti nisu, u smislu člana 21. stav (6) Pravila Ustavnog suda, obavijestili Ustavni sud o promjenama pravnog i činjeničnog stanja u vezi sa predmetnom apelacijom, a koje su se desile nakon njenog podnošenja u kontekstu uvjeta njene dopustivosti, odnosno nisu obavijestili Ustavni sud da je Vrhovni sud odlučio po vanrednom pravnom lijeku kojeg su koristili, donošenjem Presude od 9. septembra 2019. godine kojom se njihov zahtjev za zaštitu zakonitosti odbija kao neosnovan. Stoga, u situaciji kada je nesporno u vrijeme podnošenja predmetne apelacije bio u toku postupak pred Vrhovnim sudom po zahtjevu za zaštitu zakonitosti, te kada apelanti nisu obavijestili Ustavni sud o donesenoj presudi Vrhovnog suda od 9. septembra 2019. godine (kojom je taj zahtjev meritorno raspravljen) niti su istu nakon podnošenja apelacija blagovremeno osporili, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nisu ispunjene procesne pretpostavke da odlučuje o navodnoj povredi prava na koju se apelanti pozivaju u apelaciji.

14. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

15. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-800/19 (N.M. i V.V.) | Sudska praksa | Aktio