Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-283/21 (M. A.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Pitanje o kojem je Ustavni sud već odlučivao
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-283/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-283/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Mirza Arslanagić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka e), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Mirza Arslanagić zbog dužine trajanja vanparničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 V 758244 19 V, zbog toga što se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud Bosne i Hercegovine već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
OBRAZLOŽENJE
1. Mirza Arslanagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva, kojeg zastupa Ismet Burović advokat iz Ilidže, podnio je 29. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja vanparničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 V 758244 19 V. Apelant je 2. februara 2020. godine podnio zahtjev za donošenje privremene mjere kojom bi Ustavni sud „obavezao majku djece, gđu G.S., Službu socijalne zaštite Centar Sarajevo, Federalno ministarstvo rada i socijalne politike i Općinski sud da omoguće uslove da unuci apelanta, mlt. U. i K. posjećuju svog djeda-apelanta, odnosno nanu, na način što će Služba socijalne zaštite najprije upozoriti majku gđu G.S. da je dužna prestati otuđivati djecu od djeda-apelanta i njihove nane“.
2. Apelant je (kao predlagatelj) 2. aprila 2019. godine, protiv G.S. (majke maloljetnih unuka apelanta), podnio Općinskom sudu prijedlog za određivanje načina održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa maloljetnim unucima (K.A. i U.A.). Predmet se pred Općinskim sudom vodi pod brojem 65 0 V 758244 19 V.
3. R. A. (sin apelanta) podnio je 1. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu zbog dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja navedene apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 I 758247 20 Gži. U navedenom postupku sin apelanta (R.A.) podnio je protiv G.S. (bivše supruge) prijedlog za izvršenje pravosnažne presude Općinskog suda od 12. marta 2015. godine radi ostvarivanja neposrednih kontakata R.A. sa maloljetnom djecom. U navedenoj apelaciji je, između ostalog, isticao da „njegovi roditelji (apelant i supruga apelanta) u posljednjih 5 godina nisu vidjeli njegovu djecu“. Navedena apelacija registrovana je pod brojem AP-4280/20 i u istoj je R.A. zatražio da Ustavni sud donese privremenu mjeru kojom bi „obavezao majku djece, Službu socijalne zaštite Centar Sarajevo, Općinski sud i Tužilaštvo Kantona Sarajevo da omoguće uslove da njegova djeca posjećuju njega i njegove roditelje (apelanta i njegovu suprugu), na način što će Služba socijalne zaštite najprije upozoriti majku G.S. da je dužna prestati otuđivati djecu od G.S., apelanta i njegove supruge, odnosno da je majka dužna stvoriti uslove da djeca posjećuju G.S. u skladu sa pravosnažnom i izvršnom presudom Općinskog suda od 12. marta 2015. godine, kao i da su majka djece i Služba socijalne zaštite Centar Sarajevo dužni stvoriti uslove da djeca počnu posjećivati G.S. i njegovu porodicu, a u slučaju daljnjih opstrukcija od strane majke, da Služba socijalne zaštite Centar Sarajevo zaprijeti majci oduzimanjem djeteta, novčanim i zatvorskim kaznama i konačno, po potrebi, provesti date prijetnje.“
4. Ustavni sud je na sjednici od 12. januara 2021. godine, odlučujući o apelaciji broj AP- 4280/20 podnesenoj 1. decembra 2020. godine, donio Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP- 4280/20 kojom je navedenu apelaciju usvojio i utvrdio povredu člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom kao predmet broj 65 0 I 758247 20 Gži, te naložio Kantonalnom sudu da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje navedenog postupka.
5. Ustavni sud u vezi s tim primjećuje da je, prilikom odlučivanja o apelaciji broj AP-4280/20, imao u vidu i predmetni vanparnični postupak koji se vodi pred Općinskim sudom pod brojem 65 0 V 758244 19 V, radi čije dužine je apelant podnio predmetnu apelaciju (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-4280/20 od 12. januara 2021. godine, tač. 22. i 23.), odnosno, da se navedena apelacija, između ostalog, odnosila na isto pitanje koje se pokreće i u predmetnoj apelaciji, sa zahtjevom za donošenje privremene mjere koji je, u bitnim dijelovima, identičnog sadržaja kao zahtjev za donošenje privremene mjere u predmetnoj apelaciji.
Apelacioni navodi
6. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka (pokrenutog radi određivanja načina održavanja ličnih odnosa i neposrednih kontakata sa maloljetnim unucima, a nakon što je presudom Općinskog suda razveden brak između sina apelanta R.A. i G.S.) povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, kao element prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant takođe navodi da „vlasti nisu ispunile svoju pozitivnu obavezu da apelantu osiguraju redovne susrete i druženja s njegovim unucima“ čime je došlo do kršenja apelantovog prava na porodični život iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije. Apelant takođe ističe povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije „jer ne postoji zakonska mogućnost stavljanja zahtjeva za izuzeće službenika Službe socijalne zaštite Općine Centar…“ koja služba, shodno svojim nadležnostima, a po nalogu Općinskog suda, postupa u predmetnom postupku koji se vodi pred tim sudom.
7. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
e) radi se o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima temelja za ponovno odlučivanje;
8. Ustavni sud zapaža da, dakle, apelant u predmetnoj apelaciji pokreće pitanja koja su u bitnim dijelovima bila predmet ranije podnesene apelacije broj AP-4280/20, o kojoj je Ustavni sud već donio odluku (vidi, mutatis mutandis Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP- 4762/13 od 10. februara 2015. godine). Dakle, imajući u vidu navedeno, te dovodeći u vezu činjenice predmetnog postupka sa činjenicama kako su navedene u apelacionom predmetu broj AP- 4280/20, kao i odlučenje Ustavnog suda u navedenom apelacionom predmetu, Ustavni sud zaključuje da je predmetna apelacija podnesena po pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda ili dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje.
9. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka e) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se radi o pitanju o kojem je Ustavni sud već odlučivao, a iz navoda i dokaza iznesenih u apelaciji ne proizlazi da ima osnova za ponovno odlučivanje, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. S obzirom na odluku Ustavnog suda u ovom predmetu, nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević