Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-258/20 (L. M., S. V. i S. Š.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-258/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 258/20, rješavajući apelaciju Lidije Mandić i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli Lidija Mandić, Slađana Vučinić i Salih Šalaga.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 474667 17 Rsž od 11. januara 2021. godine.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantima Lidiji Mandić, Slađani Vučinić i Salihu Šalagi isplati ukupan iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Lidija Mandić, Slađana Vučinić i Salih Šalaga (u daljnjem tekstu: prvoapelantica, drugoapelantica i trećeapelant i/ili apelanti), koje zastupaju Amila, Omar i Vedran Eterović, advokati iz Sarajeva, podnijeli su 21. januara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja parničnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 474667 17 Rsž od 11. januara 2021. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda i Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) zatraženo je 6. januara 2021. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 19. januara 2021. godine.

4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. januara 2021. godine.

5. Ustavni sud je 2. februara 2021. godine od Općinskog suda pribavio dodatne informacije o predmetnom postupku.

III.Činjenično stanje

6. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

7. Apelanti su (zajedno sa još 113 tužitelja) 9. decembra 2014. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv FBiH, Federalnog ministarstva finansija (u daljnjem tekstu: tužena), radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, v. sp. 111.000,00 KM.

8. Općinski sud je, nakon provedenog obimnog dokaznog postupka u kojem je izvršio uvid u brojnu dokumentaciju, proveo vještačenje i dopunu vještačenja po vještaku finansijske struke, Presudom broj 65 0 Rs 474667 14 Rs od 27. decembra 2016. godine usvojio preinačeni tužbeni zahtjev apelanata i ostalih tužitelja i naložio je tuženoj da tužiteljima na ime razlike plaće nastale neusklađivanjem bruto satnice s povećanjem troškova života više od 5% u nominalnom iznosu u periodu od 1. decembra 2011. godine pa do 31. marta 2016. godine isplati pojedinačne iznose sa zakonskim zateznim kamatama, kako je to pobliže navedeno u presudi, zatim da prvoapelantici i drugoapelantici na ime umanjenja toplog obroka u periodu od 1. maja 2012. godine zaključno sa 31. oktobrom 2013. godine i na ime razlike regresa za 2012. i 2013. godinu isplati pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže navedeno u presudi i da drugoapelantici i trećeapelantu na ime jubilarne nagrade isplati pojedinačne iznose sa zakonskom zateznom kamatom kako je pobliže opisano u presudi, kao i da tužiteljima naknadi troškove postupka u iznosu od 3.414,98 KM.

9. Protiv navedene presude tužena je 31. januara 2017. godine podnijela žalbu. Općinski sud je 24. aprila 2017. godine žalbu dostavio tužiteljima na odgovor. Tužitelji u ostavljenom roku nisu dali odgovor.

10. Općinski sud je 10. jula 2017. godine dostavio spis na nadležno postupanje Kantonalnom sudu.

11. Odlučujući o žalbi tužene, Kantonalni sud je donio Presudu broj 65 0 Rs 474667 17 Rsž od 11. januara 2021. godine kojom je žalbu djelimično uvažio, te je prvostepenu presudu preinačio tako što je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu odluke za isplatu razlike plaće nastale neusklađivanjem bruto satnice s povećanjem troškova života više od 5% u nominalnom iznosu u periodu od 1. decembra 2011. godine pa do 31. marta 2016. godine, kao i u dijelu odluke o troškovima postupka, te je tužena obavezana da tužiteljima nadoknadi troškove postupka u iznosu od 433,24 KM, dok je u preostalom dijelu žalba tužene odbijena i prvostepena presuda je potvrđena.

12. Općinski sud je 18. januara 2021. godine zaprimio odluku Kantonalnog suda.

13. Općinski sud je 2. februara 2021. godine izdao naredbu da se predmetna odluka dostavi punomoćnicima apelanata.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

15. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenu u činjeničnom dijelu odluke, ukazujući da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju i predlaže da se apelacija odbije. Osim toga, Općinski sud ističe da dužina trajanja postupka, te neujednačena sudska praksa narušavaju prava strana u postupku, što dalje, prema mišljenju tog suda, utječe na gubljenje nekih prava stranaka, dok neujednačena sudska praksa dovodi do nejednakog odlučivanja u istim pravnim stvarima, pa sud zauzimanjem pravnog stava nastoji urediti takve situacije, a stranke podnošenjem apelacije. Ukazuje da pored postupanja suda na dužinu trajanja postupka utječe i volja stranaka da mirnim putem riješe spor, te da su sudska i vansudska nagodba ponuđene apelantima – tužiteljima i tuženoj u bilo kojem vremenu sudskog postupka. Ističe da apelanti nisu dokazivali nematerijalnu štetu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, niti su naveli u čemu se ona sastoji, pa smatra da nije morao dati odgovor na taj dio zahtjeva.

16. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da nije povrijedio prava apelanata na koja se u apelaciji pozivaju, ne očitujući se posebno na navode o dužini trajanja postupka. V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

VI.Dopustivost

1. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

2. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije, pa je predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije.

3. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

4. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

5. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

6. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

7. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Period koji se uzima u obzir

8. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 9. decembra 2014. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnog suda od 11. januara 2021. godine. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni dužine trajanja predmetnog postupka je period od šest godina.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

9. U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da su apelanti tužbom pokrenuli predmetni parnični postupak radi naplate potraživanja iz radnog odnosa, kao i da pored apelanata u predmetnom parničnom postupku učestvuje i veći broj tužitelja (ukupno sa apelantima 116), te da se, s obzirom na veći broj parničnih stranaka i obimne činjenice koje je trebalo utvrditi, u konkretnom slučaju može govoriti o složenijem predmetu koji se po zakonu smatra hitnim. Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka, koji je od značaja za njih jer nastoje ostvariti potraživanja iz radnog odnosa.

10. Ocjenjujući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom 9. decembra 2014. godine, te da je presuda Općinskog suda donesena 27. decembra 2016. godine, dakle nakon dvije godine, što se u okolnostima konkretnog slučaja može smatrati razumnim rokom, imajući u vidu veći broj parničnih stranaka u predmetnom postupku, te okolnost da je riječ o prvostepenom postupku u kojem se provodi dokazni postupak radi utvrđivanja relevantnog činjeničnog stanja koje služi kao osnov za donošenje presude, koji je u konkretnom slučaju zbog velikog broja tužitelja bio izuzetno obiman. Međutim, Ustavni sud, dalje, zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 10. jula 2017. godine, te da je taj sud odluku o predmetnoj žalbi donio tek nakon tri godine i šest mjeseci od prijema spisa predmeta. Dakle, postupak pred drugostepenim sudom je trajao znatno duže nego prvostepeni postupak, iako u žalbenom postupku drugostepeni sud odlučuje na osnovu stanja u spisu. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio bilo kakvo obrazloženje za tako dugo trajanje žalbenog postupka pred tim sudom.

11. Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Kantonalnog suda mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od Kantonalnog suda. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda koji je odluku o žalbi donio tek nakon tri godine i šest mjeseci od dostavljanja predmeta na postupanje, pri čemu u odgovoru na apelaciju nije ponudio bilo kakvo opravdanje za takvu neažurnost. U vezi s navedenim, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba).

12. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

13. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

14. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti ukupan iznos 300,00 KM.

15. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

16. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

17. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak trajao pet godina i deset mjeseci, pri čemu je naročito značajna pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao tri godine i šest mjeseci od prijema spisa predmeta, a pri tome nije ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka.

18. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-258/20 (L. M., S. V. i S. Š.) | Sudska praksa | Aktio