Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-723/20 (Z. O.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Isplata duga
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-723/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 723/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Zoran Opačić, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Zoran Opačić.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci u predmetu broj 71 0 P 244819 20 P 3.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Osnovnoga suda u Banjaluci da, sukladno ovoj odluci, odmah preuzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 71 0 P 244819 20 P 3, sukladno članku II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Zoranu Opačiću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnoga suda u Banjaluci i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Zoran Opačić (u daljnjemu tekstu: apelant) iz Banjaluke podnio je 21. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Osnovni sud) u predmetu broj 71 0 P 244819 20 P 3.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Osnovnoga suda zatraženo je 24. svibnja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, te 22. prosinca 2020. godine i 10. veljače 2021. godine da dostavi informaciju o statusu predmeta.

3. Osnovni sud je odgovor na apelaciju dostavio 1. linja 2020. godine, te traženu informaciju o statusu predmeta 31. prosinca 2020. godine i 10. veljače 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 5. lipnja 2016. godine podnio tužbu Osnovnome sudu protiv tuženika (B. L.) radi isplate duga (v. sp. 50.000,00 KM).

6. Pripremno ročište održano je 16. siječnja 2019. godine.

7. Rješenjem Osnovnoga suda od 4. srpnja 2019. godine prekinut je postupak u predmetu broj 71 0 P 244819 19 P 2 zbog toga što je tuženik umro.

8. Rješenjem Osnovnoga suda od 13. svibnja 2020. godine nastavljen je postupak prekinut rješenjem Osnovnoga suda od 4. srpnja 2019. godine, nakon što je apelant podneskom od 21. siječnja 2020. godine podnio prijedlog da se postupak nastavi, a kao nasljednika umrloga tuženika označio njegovoga sina (D. L.).

9. Ročište za glavnu raspravu zakazano za 12. studenoga 2020. godine odgođeno je za 21. siječnja 2021. godine zato što je potrebno da apelant uredi tužbeni zahtjev glede visine zahtjeva, imajući u vidu da nasljednik za dugove odgovara do visine naslijeđenoga dijela.

10. Prema stanju spisa, predmet je u tijeku pred Osnovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja parničnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija).

b) Odgovor na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju od 1. lipnja 2020. godine Osnovni sud je naveo tijek postupka predstavljen u činjeničnome dijelu odluke, te je istakao da je dosadašnji postupak proveden sukladno važećim zakonskim propisima, te da nije došlo do kršenja apelantovih prava. U traženoj informaciji o statusu predmeta od 31. prosinca 2020. godine Osnovni sud je istakao da je ročište za glavnu raspravu odgođeno za 21. siječnja 2021. godine. Prema pribavljenoj informaciji o statusu predmeta od 10. veljače 2021. godine, predmet još uvijek nije okončan.

V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu, koji u relevantnome dijelu glasi: Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku..

14. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu, koji u relevantnome dijelu glasi:

IV. UNUTARNJA ORGANIZACIJA SUDOVA

Članak 48. stavak (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudbenom upravom.

VI.Dopustivost

15. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

16. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju, apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom parničnome postupku koji je u tijeku pred Osnovnim sudom, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda.

17. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelant smatra da je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i kaznenim stvarima, i druga prava vezana za kaznene postupke.

21. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

23. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak na čiju se duljinu apelant žali započeo podnošenjem tužbe 5. lipnja 2016. godine i da je postupak, prema stanju spisa, još uvijek u tijeku. Dakle, predmetni postupak traje četiri godine i sedam mjeseci, te do donošenja odluke Ustavnoga suda još uvijek nije okončan.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

25. Ustavni sud zapaža da se u konkretnomu slučaju radi o parničnome postupku koji je apelant pokrenuo radi isplate duga. S obzirom na to da se postupak nalazi u početnoj fazi, Ustavni sud ne može zaključiti da li se radi o jednostavnome ili složenome predmetu.

26. Ocjenjujući ponašanje Osnovnoga suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom od 5. lipnja 2016. godine, te da je pripremno ročište održano tek 16. siječnja 2019. godine, tj. nakon dvije godine i šest mjeseci. Nakon toga, Osnovni sud je donio rješenje o prekidu postupka 4. srpnja 2019. godine zbog smrti tuženika, te je nakon apelantovog podnošenja prijedloga za nastavak postupka Osnovni sud donio rješenje od 13. svibnja 2020. godine kojim je odlučio da se predmetni postupak nastavlja. Dakle, u postupku su postojale objektivne okolnosti zbog kojih Općinski sud nije mogao postupati u razdoblju od deset mjeseci. Ustavni sud zapaža da je potom apelant podneskom od 21. siječnja 2020. godine predložio nastavak postupka, o kojemu je Osnovni sud odlučio rješenjem od 13. svibnja 2020, godine, dakle nakon četiri mjeseca. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je Općinski sud odgovoran za tako dugo trajanje postupka, imajući u vidu naprijed navedeno razdoblje neaktivnosti i činjenicu da je Osnovni sud pasivno postupao, osobito na početku predmetnoga postupka, iako za to nije imao procesnih smetnji. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju jer se takva pasivnost Osnovnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Osnovnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da je nakon donošenja rješenja o prekidu postupka (4. srpnja 2019. godine), apelant podnio prijedlog za nastavak postupka 21. siječnja 2020. godine, dakle tek nakon šest mjeseci. Ipak, u okolnostima konkretnoga slučaja Ustavni sud ne nalazi da je to u znatnoj mjeri doprinijelo duljini trajanja predmetnoga postupka.

27. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

28. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

29. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

30. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obvezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

31. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak traje četiri godine i sedam mjeseci, a Osnovni sud nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka, osobito na početku predmetnoga postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Osnovnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

33. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-723/20 (Z. O.) | Sudska praksa | Aktio