Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-136/21 (A. Č.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Vanparnični postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Uređenje međa
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-136/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP-136/21, rješavajući apelaciju Alena Čajića, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Alen Čajić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 V 089704 20 Gž od 24. studenog 2020. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Alen Čajić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Safeta Alijagić odvjetnica iz Bihaća, podnio je 15. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 V 089704 20 Gž od 24. studenog 2020. godine.

2. U predmetnom postupku, koji je okončan osporenom odlukom Kantonalnog suda, uređena je međa između određene nekretnine predlagača (H.Č.) i nekretnina apelanta označenih kao k.č. 531/1 i 529/2 prema važećim katastarskim planovima.

3. U obrazloženju odluke Kantonalni sud je naveo da je iz nalaza i mišljenja vještaka geometra utvrđeno da je predlagačeva parcela označena kao „šuma“ određene površne, dok je apelantova nekretnina k.č. 531/1 označena kao „poslovna zgrada u gospodarstvu“ i „pašnjak“ u određenim površinama, a nekretnina 529/2 označena kao „šuma“ u određenoj površini. Dalje je naveo da je prvostupanjski sud utvrdio da iz Informacije Grada Bihaća iz 2019. godine proizlazi da se predmetne parcele prema važećoj prostorno planskoj dokumentaciji nalaze izvan granica urbanih područja, koja su definirana Odlukom o prostornom uređenju Općine Bihać i izvan obuhvata urbanističkog plana Grada Bihaća. Međutim naveo je da se naselje gdje se nalaze predmetne nekretnine nalazi na samoj granici obuhvata urbanističkog plana Grada Bihaća, koji je proširen Nacrtom urbanističkog plana Grada Bihaća za razdoblje od 2010.- 2030. godine (u daljnjem tekstu: Nacrt urbanističkog plana). Pri tome je utvrdio da je nadležna služba Općine Bihać izvršila uvid u Nacrt urbanističkog plana, te je zaključila da se predmetna nekretnina predlagača po novom operatu nalazi jednim dijelom u obuhvatu zone Z4 -javne zelene površine i drugim dijelom u zoni S-individualno stanovanje odnosno stambeno poslovna zona sa pretežno stambenom namjenu. Također, naveo je da je prvostupanjski sud utvrdio da je i apelantova nekretnina k.č. broj 531/1 po režimu građevinsko zemljište pa je prvostupanjski sud među uredio prema katastarskom operatu. Kantonalni sud je ukazao da je odredbama članka 69. stavak 3. Zakona o stvarnim pravima propisano da se međa na građevinskom zemljištu uređuje u sudskom vanparničnom postupku u skladu sa prostorno planskom dokumentacijom, ako to nije moguće onda na osnovu geodetskog premjera. S tim u svezi, istakao je da je utvrđeno da se parcela predlagača prema Nacrtu urbanističkog plana nalazi jednim dijelom u obuhvatu zone Z4 -javne zelene površine i drugim dijelom u zoni S - individualno stanovanje odnosno stambeno poslovna zona sa pretežno stambeno (dakle u obuhvatu Urbanističkog plana Grada Bihaća, koji je proširen Nacrtom Urbanističkog plana). Budući da je utvrđeno da je za građevinsko zemljište izričito propisano da se međa uređuje u skladu s prostorno planskom dokumentacijom, a ako to nije moguće na osnovu geodetskog premjera, Kantonalni sud je naveo da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je predmetnu među uredio na osnovu važećih katastarskih planova. Konačno, naveo je da apelantovi prigovori da se radi samo o „Nacrtu urbanističkog plana“ ne dovode u sumnju zakonitost prvostupanjskog rješenja, jer iz Informacije Grada Bihaća iz 2019. godine proizlazi da je spomenuti Nacrt usvojen Odlukom o utvrđivanju Nacrta izmjena i dopuna urbanističkog plana (sudskom odlukom o uređenju međe ne mogu se drugačije određivati granice građevinskog zemljišta u odnosu na granice iz urbanističkog odnosno katastarskog plana).

Apelacioni navodi

4. Apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je redoviti sud pogrešno primijenio odredbu 69. st. 3. ZSP, budući da je tom odredbom propisano da se međa može urediti sam oprema Urbanističkom platnu, a ne i prema Nacrtu urbanističkog plana.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji je sud primijenio materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom dao detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Naime, imajući u vidu detaljno i jasno obrazloženje Kantonalnog suda, Ustavni sud, nasuprot apelantovim navodima, ne nalazi da je osporena odluka zasnovana na proizvoljnoj primjeni relevantnih zakonskih odredaba. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. U skladu sa člankom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-136/21 (A. Č.) | Sudska praksa | Aktio