Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2880/19 (G. Đ.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje – obrazložena presuda
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Smetanje posjeda
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2880/19

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2880/19, rješavajući apelaciju Gorana Đurića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu:

Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Gorana Đurića podnesena protiv rješenja Okružnog suda u Doboju br. 87 0 P 024920 19 Gž od 8. aprila 2019. godine i 6. maja 2019. godine i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 024920 17 P od 16. januara 2019. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Goran Đurić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Blatnice podnio je 11. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv rješenja Okružnog suda u Doboju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) br. 87 0 P 024920 19 Gž i br. 87 0 P 024920 19 Gž od 8. aprila 2019. godine i 6. maja 2019. godine (o ispravci greške) i Rješenja Osnovnog suda u Tesliću (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 87 0 P 024920 17 P od 16. januara 2019. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda i tuženog Mladena Kolobarića (u daljnjem tekstu: tuženi) zatraženo je 17. novembra 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Okružni sud je odgovor na apelaciju dostavio 27. novembra 2020. godine, a Osnovni sud 30. novembra 2020. godine. Tuženi nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 7. decembra 2017. godine podnio tužbu protiv tuženog Mladena Kolobarića (u daljnjem tekstu: tuženi) radi smetanja državine.

6. Presudom Osnovnog suda broj 87 0 P 024920 17 P od 16. januara 2019. godine odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je apelant tražio utvrđenje da mu je tuženi 7. novembra 2017. godine protivpravno oduzeo državinu na stanu u Tesliću preciznije označenom u izreci rješenja, upisan u knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova broj 4159 za katastarsku opštinu Teslić Grad (u daljnjem tekstu: sporni stan) „tako što je 7. novembra 2017. godine preko svog punomoćnika advokata Nenada Kovačevića stupio u državinu istog, iako je punomoćniku na ulaznim vratima stana pokazan izvod iz knjige uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova broj 4159, iako je punomoćniku bilo poznato da je u vezi toga pokrenut parnični postupak kod Osnovnog suda u Tesliću broj 08 0 P 011797 17 P pa se nalaže tuženom da odmah, a najkasnije u roku od 48 sati, uspostavi ranije stanje tako da predmetni stan preda tužiocu slobodan od ljudi i stvari te da se ubuduće kloni ovakvih ili sličnih smetanja, sve do donošenja rješenja“. Istim rješenjem obavezan je apelant da tuženom nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 930,00 KM.

7. Osnovni sud je naveo da je uvidom u spis istog suda broj 87 0 I 011797 16 I 3 utvrdio da je po prijedlogu tražioca izvršenja Vide Đurić od 12. juna 2010. godine protiv ranijih vlasnika trosobnog stana u opštini Teslić, površine 74 m² (u daljnjem tekstu: sporni stan), izvršenika Dragomira i Mladinke Vidović (u daljnjem tekstu: izvršenici ili raniji vlasnici), taj sud 14. juna 2012. godine donio rješenje kojim je dozvolio predloženo izvršenje na spornom stanu zabilježbom izvršenja u katastarskom operatu RUGIPP PJ Teslić i utvrđenjem vrijednosti i prodaju navedenog stana. Vrijednost spornog stana procijenjena je nalazom vještaka finansijske struke. Na osnovu zaključka Osnovnog suda od 25. decembra 2013. godine izvršena je zabilježba izvršenja na spornom stanu u korist „Hypo Alpe Adria Bank“ a.d. Banja Luka. Sporni stan je na drugom ročištu za prodaju putem usmenog javnog nadmetanja održanog pred Osnovnim sudom 27. juna 2016. godine prodat tuženom za precizirani novčani iznos, koji je tuženi uplatio na depozit suda, kao i troškove izvršnog postupka, sve sa zakonskom zateznom kamatom određenom rješenjem o izvršenju od 16. avgusta 2016. godine. Navedeno rješenje je potvrđeno rješenjem Okružnog suda od 28. marta 2018. godine, nakon što je žalba apelanta kao trećeg lica odbijena kao neosnovana. Osnovni sud je 18. maja 2018. godine pozvao apelanta da u roku od osam dana isprazni sporni stan od stvari i ljudi i da o tome obavijesti sud, a ukoliko ne postupi po tom nalogu u ostavljenom roku, da će stvari biti predate drugom licu na apelantov trošak s obzirom na to da iz podnesaka u spisu proizlazi da pokretne stvari u stanu nisu vlasništvo izvršenika već apelanta kao trećeg lica.

8. Osnovni sud je utvrdio da je među parničnim strankama nesporno da je apelant u posjed spornog stana ušao na osnovu ugovora o kupoprodaji koji je zaključio s ranijim vlasnicima tog stana. Također, Osnovni sud je utvrdio da je među parničnim strankama nesporno da su raniji vlasnici spornog stana, protiv kojih je vođen izvršni postupak, i to zabilježbom izvršenja, taj stan u toku trajanja izvršnog postupka prodali apelantu, s kojim su kod notara Selima Brkića zaključili ugovor o prodaji tog stana 29. juna 2016. godine, uz garanciju da je navedeni stan slobodan od neupisanih i upisanih prava i ograničenja. Navedeno, prema ocjeni Osnovnog suda, nije bilo istinito s obzirom na to da je stan bio predmet izvršenja u spomenutom izvršnom postupku, zbog čega se taj ugovor ima smatrati nepostojećim i bez pravnog dejstva. Ovo posebno iz razloga što je utvrđeno da je tužilac taj stan kupio u izvršnom postupku pokrenutom protiv ranijih vlasnika, da je stan tuženom dosuđen pravosnažnim rješenjem tog suda o dosudi 6. decembra 2016. godine i da je zaključkom Osnovnog suda od 3. oktobra 2017. godine određeno izvršenje radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana tuženom 7. novembra 2017. godine. Imajući u vidu navedeno, Osnovni sud je primjenom odredbe člana 315. stav 4. Zakona o stvarnim pravima (u daljnjem tekstu: ZSP) zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o samovlasnom smetanju državine – posjeda od tuženog jer je predmetni čin, za koji apelant tvrdi da predstavlja smetanje državine, proistekao iz odluke suda, odnosno zaključka kojim je i bilo određeno izvršenje na predmetnom stanu radi ispražnjenja i predaje te nekretnine tuženom. U vezi s tim je ukazano da apelant, kao ni bilo koje drugo lice koje je u tom trenutku bilo stvarni držalac predmetne nekretnine, prema čl. 313. i čl. 317. ZSP-a, ne uživa pravo na sudsku zaštitu državine. Stoga, Osnovni sud je apelantov tužbeni zahtjev u cijelosti odbio kao neosnovan.

9. Rješenjem Okružnog suda broj 87 0 P 024920 19 Gž od 8. aprila 2019. godine apelantova žalba je odbijena i rješenje Osnovnog suda od 16. januara 2019. godine potvrđeno.

10. Okružni sud je naveo da apelant osporava presudu prvostepenog suda zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Međutim, Okružni sud je naveo da smatra da je prvostepeni sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno i procesno pravo. U vezi s tim je ukazao da nije sporno da je apelant u posjedu spornog stana na osnovu ugovora o kupoprodaji koji je zaključio s ranijim vlasnicima spornog stana i koji je ovjeren kod notara Selima Brkića 29. juna 2016. godine. Također, smatra da nije sporno da je sud u izvršnom postupku pokušao uvesti tuženog u posjed spornog stana 7. novembra 2017. godine, a na osnovu zaključka Osnovnog suda od 3. oktobra 2017. godine. Shodno navedenom, smatra da je taj sud ispravno postupio kada je zaključio da 7. novembra 2017. godine nije izvršeno smetanje posjeda od tuženog iz razloga što je, prema ocjeni tog suda, tog dana bilo izvršenje sudske odluke u kojoj se tuženi pojavio kao kupac spornog stana, te u kojem je sud naložio apelantu da tog dana osigura potrebnu radnu snagu i prijevozna sredstva radi ispražnjenja nepokretnosti i uklanjanja pokretnih stvari, kao i prisustvo stručnog lica za otvaranje zatvorenih prostorija.

11. Nadalje, Okružni sud je ocijenio neosnovanim apelantove žalbene navode kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava jer cijeni da je prvostepeni sud primijenio važeću odredbu ZSP-a. Ovo iz razloga što je tuženi na osnovu odluke suda u izvršnom postupku postao vlasnik spornog stana, te jer mu je odlukom suda sporni stan dosuđen u izvršnom postupku. Stoga, Okružni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne radi o samovlasnom smetanju državine – posjeda, kako to apelant žalbom ukazuje, jer je čin oduzimanja i smetanja državine u konkretnom slučaju dopušten zakonom i odlukom suda, kako je to propisano odredbom člana 315. stav 4. ZSP-a.

12. Okružni sud je 6. maja 2019. godine donio Rješenje broj 87 0 P 024920 19 Gž o ispravci rješenja tog suda od 8. aprila 2019. godine tako što u izreci rješenja umjesto „Osnovnog suda u Doboju“ treba da stoji „Osnovni sud u Tesliću“, dok u preostalom dijelu rješenje prvostepenog suda ostaje neizmijenjeno.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

13. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Zatim tvrdi da su osporene odluke donesene kao rezultat pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i proizvoljne primjene prava. Posebno ukazuje da nijedno drugo lice nije vlasnik spornog stana jer iz rješenja javne isprave koju je izdala Republika Srpska, a koju je preko svog organa (redovnog suda) morala poštovati i isključiti bilo koje lice koje nije vlasnik stana, a posebno što je, kako navodi, on kao poreski obveznik na spornom stanu plaćao poresku obavezu. Napominje da je državinu na spornom stanu imao sve do momenta dok redovni sud nije preko sudskog izvršioca nezakonito uveo u državinu treće lice koje nije vlasnik stana, koje se nije moglo uknjižiti kao vlasnik u odgovarajućim javnim evidencijama. Apelant smatra i da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku zbog dužine trajanja predmetnog postupka, iz kojeg razloga traži naknadu nematerijalne štete. b)Odgovor na apelaciju

14. Okružni sud apelantove navode smatra neosnovnim i predlaže da se apelacija odbije.

15. Osnovni sud apelantove navode smatra neosnovanim i predlaže da se apelacija odbije. Također, ukazuje da je sud osporena rješenja Okružnog suda od 8. aprila 2019. godine i 6. maja 2019. godine istovremeno dostavio apelantovom punomoćniku, advokatu Radi Savić, 13. maja 2019. godine.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o stvarnim pravima („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 124/08, 3/09 – ispravka, 58/09, 95/11, 60/15 i 18/16 - OUS i 107/19):

Zaštita državine Pravo na zaštitu državine Član 313.

(1)Držalac ima pravo na zaštitu od samovlasnog smetanja državine.

(2)Pravo na zaštitu državine ostvaruje se u sudskom postupku ili putem samopomoći.

(3)Držalac ima pravo zahtijevati sudsku zaštitu zbog smetanja državine u roku od 30 dana od saznanja za smetanje i počinioca, a najkasnije od godine dana od dana nastalog smetanja (parnica zbog smetanja državine).

(4)Posjedovnom tužbom držalac traži da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostavu stanja državine kakvo je bilo u času smetanja državine, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(5)Sud pruža zaštitu prema posljednjem stanju državine i nastalom smetanju, pri čemu nemaju uticaja prava na državinu, pravni osnov državine i savjesnost držaoca.

(6)Držalac koji je državinu stekao silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja, ima također pravo na zaštitu od smetanja državine, osim prema licu od kojeg je na takav način došao do državine, ako od nastalog smetanja nisu protekli rokovi iz stava 3. ovog člana.

Samovlast Član 315.

(1)Samovlast je zabranjena. Bez obzira na to kakva je državina, niko je nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na državinu.

(2)Lice koje držaocu bez njegove volje oduzme državinu ili ga u držanju uznemirava, samovlasno je smetalo njegovu državinu.

(3)Lice od kojeg je državina pribavljena silom, potajno ili zloupotrebom povjerenja ne smije samovlasno oduzeti tu državinu nakon što mu prestane pravo na zaštitu državine.

(4)Nije samovlasno smetanje državine ako je čin oduzimanja ili smetanja državine dopušten zakonom, odlukom suda ili drugog organa.

Sudska zaštita državine Član 317.

(1)Držalac kojem je državina samovlasno smetana ovlašten je svoju državinu štititi putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja državine, naredi uspostava stanja državine kakvo je bilo u času smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

(2)Sud pruža zaštitu državine u posebnom, hitnom postupku (postupku za smetanje državine), prema posljednjem stanju državine i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na državinu, pravni osnov državine, poštenje držaoca, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje državine bilo u javnom ili općem interesu.

(3)Pravo na preduzimanje posjedovne radnje smije se isticati i o njemu se smije raspravljati jedino u vezi s prigovorom da oduzimanje, odnosno smetanje državine nije bilo samovlasno.

17. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 72/2011, 49/2013 – odluka US, 74/2013 – odluka US, 55/2014 i 87/2018):

Član 8.

Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud na osnovu slobodne ocjene dokaza. Sud će savjesno i brižljivo ocijeniti svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno.

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 424.

Pri određivanju rokova i ročišta po tužbama zbog smetanja posjeda sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja. Pri tome, sud može odrediti i rokove kraće od onih predviđenih odredbama ovog zakona o redovnom postupku.

VI.Dopustivost

18. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

20. U konkretnom slučaju predmet osporavanja apelacijom je Rješenje Okružnog suda broj 87 0 P 024920 19 Gž od 8. aprila 2019. godine, koje s rješenjem od 6. maja 2019. godine (o ispravci greške) čini pravno jedinstvo, protiv kojih nema drugih djelotvornih pravnih lijekova mogućih prema zakonu. Zatim, osporena rješenja apelant je primio 13. maja 2019. godine, a apelacija je podnesena 11. jula 2019. godine, tj. u roku od 60 dana, kako je propisano članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

21. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

22. Apelant osporava rješenje Okružnog suda tvrdeći da su mu tim rješenjem povrijeđena prava iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pravo na pravično suđenje

23. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

24. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim, zakonom ustanovljenim sudom.

25. Ustavni sud, prije svega, ističe da se predmetni postupak odnosi na samovlasno smetanje posjeda, dakle nesporno se radi o predmetu građanskopravne prirode, te stoga apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

a)U odnosu na osporenu odluku

26. Ustavni sud zapaža da apelant osporava presudu Okružnog suda tvrdeći da je taj sud na pogrešno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio materijalno pravo. Naime, apelant smatra da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zbog proizvoljne primjene prava, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

27. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, ukazuje da, prema praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, zadatak tih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene prava (vidi Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01). Naime, Ustavni sud nije nadležan supstituisati redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je, generalno, zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli (vidi Evropski sud, Thomas protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda od 10. juna 2005. godine, aplikacija broj 19354/02). Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li su, eventualno, povrijeđena ili zanemarena ustavna prava (pravo na pravično suđenje, pravo na pristup sudu, pravo na djelotvoran pravni lijek i dr.), te da li je primjena zakona bila, eventualno, proizvoljna ili diskriminaciona.

28. Ustavni sud će se, dakle, izuzetno upustiti u ispitivanje načina na koji su nadležni sudovi utvrđivali činjenice i na tako utvrđene činjenice primijenili pozitivnopravne propise kada je očigledno da je u određenom postupku došlo do proizvoljnog postupanja redovnog suda, kako u postupku utvrđivanja činjenica tako i primjene relevantnih pozitivnopravnih propisa (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 311/04 od 22. aprila 2005. godine, stav 26). U kontekstu navedenog, Ustavni sud podsjeća i da je u više svojih odluka ukazao da očigledna proizvoljnost u primjeni relevantnih propisa nikada ne može voditi ka pravičnom postupku (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 1293/05 od 12. septembra 2006. godine, tačka 25. i dalje i, mutatis mutandis, Evropski sud, Anđelković protiv Srbije, presuda od 9. aprila 2013. godine, tačka 24). Shodno navedenom, Ustavni sud će ispitati da li je činjenično stanje pogrešno utvrđeno, odnosno da li je prilikom odlučenja došlo do proizvoljne primjene materijalnog prava.

29. Ustavni sud u okolnostima predmetnog slučaja zapaža da je presudom Okružnog suda kao konačnom presudom u predmetnom postupku apelantova žalba odbijena i potvrđena presuda prvostepenog suda kojom je odbijen apelantov tužbeni zahtjev radi samovlasnog smetanja državine

– posjeda na spornom stanu od tužioca, shodno odredbi člana 315. stav 4. ZSP-a.

30. Ustavni sud zapaža da su sudovi na osnovu provedenih dokaza utvrdili da je tužilac kao najpovoljniji ponuđač sporni stan kupio u izvršnom postupku koji je pokrenut protiv ranijih vlasnika tog stana. Nadalje je utvrđeno da je nakon uplate procijenjene vrijednosti stana tužilac postao vlasnik stana, koji je tuženom dosuđen pravosnažnim rješenjem tog suda o dosudi od 6. decembra 2016. godine. U vezi s tim, redovni sudovi su utvrdili da je zaključkom od 3. oktobra 2017. godine određeno izvršenje radi ispražnjenja i predaje predmetnog stana tuženom 7. novembra 2017. godine. Ustavni sud zapaža da su raniji vlasnici spornog stana protiv kojih je pokrenut izvršni postupak, a koji stan je bio predmet izvršenja u toku trajanja izvršnog postupka, prodali apelantu, tj. s apelantom kod notara 29. juna 2016. godine zaključili ugovor o kupoprodaji tog stana. Iz spisa predmeta proizlazi da su raniji vlasnici spornog stana apelantu garantovali da je stan slobodan od neupisanih i upisanih prava i ograničenja, što, prema ocjeni sudova, nije bilo tačno jer je navedeni stan bio predmet izvršenja, što je u okolnostima predmetnog slučaja ranijim vlasnicima stana kao nesporno bilo poznato.

31. Dakle, imajući u vidu činjenice konkretnog predmeta, Ustavni sud zapaža da su sudovi u okolnostima predmetnog slučaja dali jasno i argumentovano obrazloženje primjenom odredbe člana 315. stav 4. ZSP-a, da je smetanje apelantovog posjeda počinjeno u skladu s odlukom suda, zbog čega se ne smatra da je tužilac izvršio samovlasno smetanje apelantovog posjeda na spornom stanu. Imajući u vidu činjenična utvrđenja redovnih sudova, koja zapravo i nisu sporna (sudovi su imali u vidu okolnost da je apelant kupio stan od bivših vlasnika, a apelant ne spori da je tuženi uveden u posjed stana njegovom kupovinom u izvršnom postupku), te sadržaj relevantne odredbe člana 315. stav 4. ZSP-a, nema proizvoljnosti u primjeni materijalnog prava kad su redovni sudovi u osporenim rješenjima odbili apelantov tužbeni zahtjev. Naime, redovni sudovi su zaključili da se u smislu navedene odredbe ne radi o samovlasnom smetanju državine – posjeda jer je čin oduzimanja i smetanja državine u konkretnom slučaju dopušten zakonom i odlukom suda. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da su redovni sudovi za svoje odlučenje dali dovoljne i jasne razloge, kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava. S obzirom na sve naprijed navedeno, Ustavni sud smatra da u okolnostima konkretnog slučaja nema proizvoljnosti koja bi, u smislu naprijed navedenih stavova Evropskog i Ustavnog suda, mogla biti osnov da Ustavni sud svojim tumačenjem zamijeni dato tumačenje Okružnog suda u osporenoj odluci.

32. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do kršenja prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na apelantove navode u vezi s utvrđenim činjeničnim stanjem i primjenom materijalnog prava.

b)U odnosu na suđenje u razumnom roku Relevantna načela

33. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38). Period koji se uzima u obzir

34. Ustavni sud zapaža da je u konkretnom slučaju apelant tužbu podnio 7. decembra 2017. godine, a da je Okružni sud odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku donio 8. aprila 2019. godine. Dakle, predmetni postupak pred redovnim sudovima (dvije instance) trajao je jednu godinu i četiri mjeseca.

Analiza dužine trajanja postupka

35. U predmetnom slučaju radi se o parničnom postupku pokrenutom zbog smetanja posjeda koji je, prema odredbi člana 424. ZPP-a, hitan jer citirana odredba od suda zahtijeva „naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja prema prirodi svakog pojedinog slučaja“. S obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je u konkretnom slučaju trebalo riješiti, naročito dokaze koje je trebalo provesti, uključujući i vještačenje i saslušavanje svjedoka, uvid u spis suda u izvršnom postupku broj 87 0 I 011797 16 I 3, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju s tog aspekta radilo o nešto složenijem predmetu.

36. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da on svojim ponašanje nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka. U odnosu na postupanje redovnih sudova, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni sud u postupku odlučivanja po apelantovoj tužbi prvostepenu odluku donio u roku od godinu dana i jednog mjeseca. Imajući u vidu dokaze koje je proveo u predmetnom postupku, te s obzirom na činjenično i pravno pitanje koje je taj sud bio dužan analizirati, Ustavni sud smatra da se period od jedne godine i jednog mjeseca, u datim okolnostima, ne može smatrati nerazumnim rokom za donošenje odluke prvostepenog suda. Ustavni sud zapaža i da je Okružni sud po apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv odluke prvostepenog suda donio odluku u roku od tri mjeseca, što se može smatrati razumnim rokom. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka, posmatrana u cjelini, koji je na dvije sudske instance trajao jednu godinu i četiri mjeseca zadovoljava standard razumnog roka.

37. Ustavni sud nalazi da u predmetnom postupku nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka.

Ostala prava

38. U odnosu na povredu prava na imovinu, Ustavni sud zapaža da apelant ove navode u suštini zasniva na istim navodima koje je istakao u vezi s pravom na pravično suđenje, odnosno na navodima o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, koje je Ustavni sud već elaborirao u prethodnim tačkama ove odluke i za koje je utvrdio da su neosnovani. S obzirom na navedeno, Ustavni sud smatra da su i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, također, neosnovani.

VIII.Zaključak

39. Ustavni sud zaključuje da nije povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije kada su redovni sudovi u obrazloženju osporenih odluka dali razloge zašto je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje, apelantov tužbeni zahtjev trebalo odbiti kao neosnovan primjenom člana 315. stav 4. ZSP-a jer se ne radi o samovlasnom smetanju posjeda budući da je tuženi u posjed stana uveden na osnovu odluke suda donesene u izvršnom postupku, pri čemu iz obrazloženja osporene presude ne proizlaze elementi proizvoljnosti u primjeni navedene odredbe. Također, Ustavni sud zaključuje da ne postoji povreda apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kada je dužina trajanja postupka, koji je na dvije sudske instance trajao jednu godinu i četiri mjeseca, bila srazmjerna okolnostima konkretnog slučaja.

40. Ustavni sud smatra da su neosnovani i navodi o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju budući da apelant navode o kršenju prava na imovinu zasniva na tvrdnjama o proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava, a Ustavni sud je zaključio da nije bilo proizvoljnosti u tom pogledu.

41. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

42. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2880/19 (G. Đ.) | Sudska praksa | Aktio