Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3570/19 (T.Ć.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Nema povrede
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
- Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
- Građanski postupak
- Bračna stečevina
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Suvlasništvo
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine
- Ispravka porodičnog zakona Federacije Bosne i Hercegovine (objavljenog na bosanskom jeziku)
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Odluka kojom se proglašava zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 58
Predmeti (1)
AP-3570/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-3570/19, rješavajući apelaciju T.Ć. na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine - Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija T.Ć. podnesena protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu broj 08 0 DN 003868 19 Gž od 5. jula 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu-Zemljišnoknjižni ured broj 064-0-DN-17-003780 od 28.
januara 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. T.Ć. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Širokog Brijega, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Kvesić&Martinović d.o.o. iz Širokog Brijega, podnio je 12. septembra 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Širokom Brijegu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 08 0 DN 003868 19 Gž od 5. jula 2019. godine i Rješenja Općinskog suda u Širokom Brijegu-Zemljišnoknjižni ured (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 064-0-DN-17-003780 od 28. januara 2019. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda broj 064-0-DN-17-003780 od 28. januara 2019. godine uspostavljen je novi elektronski zemljišno-knjižni uložak bliže označen u dispozitivu rješenja. Nadalje, dozvoljeni su, na osnovu posjedovnog lista bliže označenog u dispozitivu rješenja, te člana 69. stav 1. Zakona o zemljišnim knjigama slijedeći upisi u predmetni zemljišnoknjižni uložak: u A listu je upisana nekretnina bliže označena u dispozitivu rješenja, u B listu je upisana uknjižba prava suvlasništva na nekretnini u A listu u korist D.Ć. sa 1/2 i apelanta sa 1/2, dok u C teretnom listu nema tereta. Također, na osnovu rješenja Općinskog suda od 22. februara 2018. godine, zemljišno-knjižni ulošci za određenu katastarsku općinu-stare knjige, zatvoreni su po službenoj dužnosti. Istovremeno, naloženo je Službi za imovinsko-pravne, geodetske poslove i katastar Grada Širokog Brijega da izvrši promjene u posjedovnom listu bliže označenom u dispozitivu rješenja, na način određen izrekom tog rješenja.
3. Općinski sud je u obrazloženju rješenja, pored ostalog, naveo da iz dokumentacije u spisu dostavljene od strane podnositelja prijave, tj. D.Ć. i apelanta, kao i dokumentacije prikupljene temeljem člana 64. Zakona o zemljišnim knjigama, proizlazi da je apelant upisan kao posjednik na parceli preciziranoj u dispozitivu rješenja temeljem dokumentacije prikupljene u postupku izlaganja od 1. jula 1987. godine, iz koje je očito da je apelant stekao u posjed predmetnu nekretninu temeljem rješenje Skupštine Općine Lištica od 7. oktobra 1985. godine. Nadalje, ukazano je da član 251. stav 1. Porodičnog zakona propisuje da bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine, dok član 252. stav 1. tog zakona propisuje da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Također, Općinski sud je naveo da iz dostavljene dokumentacije proizlazi da su D.Ć. i apelant zaključili brak 21. augusta 1982. godine, kao i da je predmetna nekretnina stečena u braku odnosno nakon zaključenja braka, rješenjem Skupštine Općine Lištica od 7. oktobra 1985. godine, pa je cijeneći prednje navedene činjenice i zakonsku odredbu člana 252. stav 1. Porodičnog zakona, zemljišno-knjižni ured tog suda odlučio da je D.Ć. suposjednica predmetne nekretnine kako je to i navedeno u dispozitivu rješenja.
4. Također, Općinski sud je istakao da osim D.Ć. i apelanta nijedna druga fizička ili pravna osoba nije prijavila svoje stvarno pravo na predmetnoj nekretnini. U vezi s tim, ukazano je da je uvidom u posjedovno stanje, u zemljišno-knjižnom postupku uspostave ZK uloška, utvrđeno da su D.Ć. i apelant suposjednici predmetne nekretnine te da se vezano za tu nekretninu na ovaj način ne oštećuju druge fizičke ili pravne osobe u pogledu prava suvlasništva, kao ni da na predmetnoj nekretnini nema prijavljenih ni dokazanih drugih stvarnih prava koja bi predmetnu nekretninu ograničavala ili opterećivala. Dakle, kako drugih zahtjeva i prijava prava nije bilo, navedeno je da je iz svih provedenih dokaza Općinski sud utvrdio da su D.Ć. i apelant osobe čije pravo suvlasništva zemljišno-knjižnom uredu prema stanju stvari izgleda najvjerojatnijim, a sve shodno članu 69. stav 1. tačka 2. Zakona o zemljišnim knjigama.
5. Rješenjem Kantonalnog suda broj 08 0 DN 003868 19 Gž od 5. jula 2019. godine žalba apelanta je odbijena kao neosnovana i prvostepeno rješenje potvrđeno u cijelosti.
6. Kantonalni sud je u obrazloženju rješenja, između ostalog, istakao da navodi žalbe apelanta ničim ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane odluke pa ju je zbog toga kao neosnovanu valjalo odbiti. Naime, ukazano je da iz stanja spisa proizlazi da je podnositeljica zahtjeva D.Ć. prijavila svoje pravo suvlasništva od 1/2 na predmetnoj nekretnini a sve u postupku zamjene i uspostave nove zemljišne knjige za katastarsku općinu preciziranu u rješenju, a koji postupak po službenoj dužnosti provodi prvostepeni sud. U vezi s tim, Općinski sud je istakao da proizlazi da D.Ć. svoje pravo suvlasništva temelji na odredbama člana 252. Porodičnog zakona, kao i da proizlazi da je vjenčanim listom i rješenjem o dodjeli dokazala da je predmetna nekretnina pribavljena nakon zaključenja braka tj. u braku. Dakle, ukazano je da je zbog naprijed navedenog zemljišno-knjižni ured pravilno postupio kada je odlučio kao u dispozitivu pobijane odluke jer je odredbom člana 252. stav l. Porodičnog zakona „rečeno“ da su bračni partneri u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drugačije ugovorili. Shodno tome, Kantonalni sud je naveo da je neosnovan navod žalbe da zemljišno-knjižni ured ne može u postupku utvrđivati pravo suvlasništva bračne stečevine, a ovo stoga što on u postupku, postupajući po prijavi, samo utvrđuje jesu li bile ispunjene pravne pretpostavke suvlasništva iz člana 252. stav l. Porodičnog zakona. Na kraju, Kantonalni sud je naveo da apelant ukoliko smatra da mu pripada veći omjer suvlasništva od upisanog može to svoje pravo ostvarivati u parničnom postupku.
7. U predmetnoj apelaciji apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da je u predmetnom postupku proizvoljno utvrđeno činjenično stanje i proizvoljno primijenjeno materijalno pravo. U vezi s tim, apelant tvrdi da zemljišno-knjižni ured nije ovlašten utvrđivati sporne činjenice među strankama koje se tiču postojanja bračne stečevine, već je za to isključivo nadležan sud u parničnom postupku. Naime, apelant ukazuje da se zemljišno-knjižni ured poziva na relevantne odredbe Porodičnog zakona, te utvrđuje da je predmetna nekretnina stečena u braku zbog čega ta nekretnina predstavlja bračnu stečevinu, unatoč tome što apelant osporava ovakve tvrdnje i unatoč tome što posjed nekretnine ima isključivo apelant. Nadalje, apelant navodi imajući u vidu da se u konkretnom slučaju radi o predmetu u kojem su sporne bitne činjenice od kojih zavisi postojanje određenog prava, to je predmet trebalo rješavati prema pravilima parničnog, a ne vanparničnog postupka. Prema tome, apelant ukazuje da rješenje Kantonalnog suda nije zakonito, kao i primjena odredbe člana 252. stav 1. Porodičnog zakona, jer je utvrđivanje postojanja bračne stečevine moguće samo u parničnom postupku, a nikako u zemljišno-knjižnom, odnosno vanparničnom postupku.
Relevantni propisi
8. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine ("Službene novine Federacije BiH", br. 58/02, 19/03 i 54/04) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 69. stav (1) tačka 2) Upisi u postupku uspostavljanja (1) U zemljišnu knjigu će se kao vlasnik, odnosno nosilac nekog drugog prava, upisati:
2) osoba čije vlasništvo, odnosno drugo pravo prema stanju stvari zemljišnoknjižnom uredu izgleda najvjerovatnijim.
9. Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH", br. 35/05, 41/05 – ispravka, 31/14, 32/19 - OUS FBiH i 94/20 - Rješenje US FBiH).
10. U konkretnom slučaju primjenjuje se Porodični zakon Federacije Bosne i Hercegovine (“Službene novine Federacije BiH", br. 35/05, 41/05 - ispravka i 31/14) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 251. stav (1) (1) Bračnu stečevinu čini imovina koju su bračni partneri stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, kao i prihodi iz te imovine.
Član 252. st. (1) i (3) (1) Bračni partneri su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini ako nisu drukčije ugovorili.
(3) Ukoliko je u zemljišne knjige kao vlasnik stečevine upisan jedan bračni partner, drugi bračni partner može zahtijevati ispravku upisa, u skladu sa Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije Bosne i Hercegovine.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud u fazi ispitivanja dopustivosti predmeta, mora utvrditi, između ostalog, i da li su ispunjeni uslovi za meritorno odlučivanje, koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očigledno neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99 i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očigledno ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi Evropski sud, Mezotur-Tiszazugi Vizgazdalkodasi Tarsulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja Ustavom Bosne i Hercegovine zaštićenih prava.
13. Ustavni sud nalazi da povredu ustavnih prava apelant, u suštini, nalazi u proizvoljno utvrđenom činjeničnom stanju i proizvoljnoj primjeni materijalnog prava. S tim u vezi Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog i procesnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. U konkretnom slučaju, Ustavni sud smatra da je Kantonalni sud dao detaljno i jasno obrazloženje za svoje odlučenje, a takvo obrazloženje Ustavni sud ne smatra proizvoljnim. Naime, Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud, odlučujući o identičnim apelantovim navodima (kojima je ukazivao na to da zemljišno-knjižni ured nije ovlašten utvrđivati sporne činjenice među strankama koje se tiču postojanja bračne stečevine, već je za to isključivo nadležan sud u parničnom postupku), u obrazloženju osporene odluke dao detaljne i jasne razloge u pogledu neosnovanosti tih navoda, tako da Ustavni sud ne nalazi bilo kakvu proizvoljnost u tom pogledu. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem je donesena osporena odluka. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević