Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-3324/20 (Ž. K., M. K., N. K., D. K., i F. K.)

Odluka donesena 17. 02. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-3324/20

Apelacija

Odluka o meritumu

17. 02. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. februara 2021. godine, u predmetu broj AP 3324/20, rješavajući apelaciju Ž. K. i drugih, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija koju su podnijeli Ž. K., M.

K., N. K., D. K. i F. K. zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u parničnom postupku koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru kao predmet broj 58 0 P 187744 18 Gž.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Ž. K., M. K., N. K., D. K. i F. K. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa ZOU ,,Raguž“ iz Stoca, podnijeli su 8. septembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) pod brojem 58 0 P 187744 18 Gž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda u Mostaru (u daljnjem tekstu: Općinski sud) i od Kantonalnog suda zatraženo je 20. januara 2021. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 29. januara 2021. godine, a Kantonalni sud 1. februara 2021. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 5. aprila 2017. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv tuženog Biroa zelene karte BiH radi naknade štete. Općinski sud je 26. aprila 2017. godine dostavio tuženom tužbu na odgovor. Općinski sud je održao pripremno ročište 30. maja 2018. godine, a ročište za glavnu raspravu 4. jula 2018. godine. Općinski sud je 6. septembra 2018. godine donio prvostepenu presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata, te ih obavezao da tuženom nadoknade troškove parničnog postupka. Rješenje o ispravci presude Općinski sud je donio 24. septembra 2018. godine.

6. Protiv prvostepene presude apelanti su 3. oktobra 2018. godine podnijeli žalbu, te je predmet 10. decembra 2018. godine dostavljen Kantonalnom sudu radi postupanja u drugom stepenu.

7. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u toku pred Kantonalnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

8. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

9. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je naveo tok predmetnog postupka koji je naveden u činjeničnom dijelu odluke. Općinski sud je istakao da je u postupku preduzimao sve potrebne radnje s ciljem njegovog okončanja, te da sud radi predmete prema redoslijedu i planovima za tekuću godinu. Općinski sud smatra da su apelacioni navodi neosnovani i predlaže da se apelacija odbije.

10. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je naveo da se u skladu s Planom rješavanja starih predmeta predmeti daju u rad kvartalno (svaka tri mjeseca). Koji predmeti će se uvrstiti u Plan određuje predsjednik suda, pri čemu se moraju poštovati Upute za izradu planova za rješavanje predmeta od Stalne komisije za efikasnost sudova VSTV-a. VSTVBiH je ovu aktivnost započeo 2010. godine u okviru Projekta podrške pravosuđu, a nastavio u okviru Projekta unapređenja efikasnosti pravosuđa. Navodi da odluku o tome koji će predmet biti uvršten u Plan rješavanja starih predmeta i kada će koji predmet biti raspoređen sudiji u rad donosi predsjednik suda. Kantonalni sud ističe da s obzirom na način raspodjele predmeta, veliki broj zaduženih i hitnih predmeta koji se raspoređuju po redu, predmet apelanata nije dat u rad u prvom kvartalu tekuće godine. V.Relevantni propisi

11. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 10.

(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2)Sud je dužan da sprovede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.

(4)Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.

(5)Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.

12. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

13. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

14. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na nerazumnu dužinu trajanja predmetnog postupka, odnosno nedonošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije u parničnom postupku koji je u toku. Apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

16. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

17. Apelanti smatraju da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

a)Pravo na pravično suđenje

18. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom. [...]

19. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir

20. Ustavni sud će u odnosu na razumnost dužine trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 5. aprila 2017. godine kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja odluke Ustavnog suda, dakle period koji traje tri godine i deset mjeseci.

Relevantna načela

21. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

22. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).

Analiza razumnosti trajanja postupka

23. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zapaža da se radi o relativno složenom postupku.

24. Analizirajući ponašanje apelanata, Ustavni sud zapaža da apelanti svojim postupcima nisu utjecali na dužinu trajanja predmetnog postupka koji je za njih značajan jer putem suda pokušavaju da ostvare pravo na naknadu štete od tuženog.

25. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud predmetni postupak vodio efikasno, da nije imao većih perioda neopravdane pasivnosti, te da je prvostepenu odluku donio godinu i pet mjeseci nakon što su apelanti podnijeli tužbu Općinskom sudu. Dakle, postupak je pred Općinskim sudom započeo podnošenjem inicijalnog akta 5. aprila 2017. godine, a prvostepena presuda je donesena 6. septembra 2018. godine. U okolnostima konkretnog slučaja navedeni period se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Takvo postupanje Općinskog suda, u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji po zakonu nije hitne prirode predstavlja postupanje koje je u skladu sa standardima prava na pravično suđenje.

26. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud predmet radi postupanja u drugom stepenu primio 10. decembra 2018. godine, tj. prije dvije godine i dva mjeseca, što u okolnostima konkretnog slučaja predstavlja period koji je u određenoj mjeri doprinio dužini trajanja postupka. Naročito imajući u vidu da postupak pred drugostepenim sudom traje devet mjeseci duže nego pred prvostepenim sudom, prvostepeni sud je, pored dokaznog postupka koji je proveo, prvostepenu odluku donio u roku od godinu i pet mjeseci. Međutim, Ustavni sud ukazuje da se razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u odnosu na postupak kao cjelinu, te da eventualni periodi pasivnosti u radu suda u jednoj fazi postupka ne predstavljaju, per se, povredu prava na pravično suđenje u segmentu donošenja odluke u razumnom roku (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1893/20 od 12. januara 2021. godine, tačka 27, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

27. Naime, sagledavajući postupak u cjelini, i pored dužine žalbenog postupka koja se, prema mišljenju Ustavnog suda, ne može podvesti pod prihvatljivu pasivnost u radu suda u jednoj fazi postupka, imajući u vidu da se ne radi o predmetu koji je po izričitoj zakonskoj normi hitne prirode, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nema elemenata koji ukazuju da je povrijeđeno pravo apelanata na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud ne može ocijeniti da period od tri godine i 10 mjeseci, koliko postupak traje na dvije sudske instance, predstavlja nerazumno dug period, te ipak u okolnostima konkretnog slučaja dužina trajanja postupka još uvijek nije prešla granice „razumnog roka“ u smislu člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

28. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava apelanata na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. b)Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, apelantima ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

Ostali navodi

31. Apelanti, također, navode da im je zbog nedonošenja odluke u razumnom roku povrijeđeno pravo na imovinu i zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da su i navodi o povredi prava na imovinu iz člana 1. Protokola broj uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije neosnovani.

VIII.Zaključak

32. Ustavni sud zaključuje da u predmetnom parničnom postupku nema kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak na dvije sudske instance ukupno traje tri godine i deset mjeseci, što u okolnostima konkretnog slučaja, u postupku koji po zakonu nije hitne prirode, ne predstavlja nerazumno dug period koji bi bio suprotan standardima prava na pravično suđenje u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku.

33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-3324/20 (Ž. K., M. K., N. K., D. K., i F. K.) | Sudska praksa | Aktio