Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-306/21 (B. G. i drugi)
Odluka donesena 17. 02. 2021.
- Protek roka
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-306/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
17. 02. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 17. veljače 2021. godine, u predmetu broj AP-306/21, rješavajući apelacije koje su podnijeli Branka Gajić i drugi, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:
Branka Gajić protiv Presude Okružnoga suda u Doboju broj 85 0 P 076428 19 Gž od 23. prosinca 2019. godine;
„Addiko Banka“ a.d. Banjaluka protiv Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 125712 19 Pž od 25.
svibnja 2020. godine;
Gordana Ivanović protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 Mal 239908 17 Gž od 15. svibnja 2020. godine;
zbog proteka roka za podnošenje apelacije.
OBRAZLOŽENJE
1. AP-306/21
1. Branka Gajić (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Doboja, koju zastupa Branko Ristić, odvjetnik iz Doboja, podnijela je 29. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud RS) broj 85 0 P 076428 20 Rev od 23. rujna 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv Presude Okružnoga suda u Doboju (u daljnjemu tekstu: Okružni sud) broj 85 0 P 076428 19 Gž od 23. prosinca 2019. godine.
2. Presudom Osnovnoga suda u Doboju od 13. rujna 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se utvrdi da je apelantica nositelj prava vlasništva sa ½ dijela na stanu, predmetna nekretnina bliže označena u izreci prvostupanjske odluke, što bi tuženik (N.G.) bio dužan trpjeti i priznati pravo apelantice da se na temelju te presude upiše kao suvlasnica i suposjednica na predmetnoj nekretnini sa ½ dijela, te da se naloži nadležnome organu da provede navedenu presudu upisom u Knjigu uloženih ugovora o otkupu stambenih zgrada i stanova.
3. Presudom Okružnoga suda od 23. prosinca 2019. godine priziv apelantice je odbijen i prvostupanjska je presuda potvrđena.
4. Rješenjem Vrhovnoga suda RS od 23. rujna 3030. godine revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS istakao je da je odredbom čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost spora pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, te da na temelju st. 3. istoga članka, Vrhovni sud RS može dozvoliti reviziju u svim predmetima ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima, ali da revizija mora biti sastavljena sukladno članku 4. istoga članka. Vrhovni sud RS istakao je da se u konkretnomu slučaju radi o utvrđujućoj tužbi, u kojoj je vrijednost predmeta spora, koja je mjerodavna za ocjenjivanje dozvoljenosti revizije, označena u iznosu od 9.000,00 KM. Vrhovni sud RS istakao je da se navodi revizije u odnosu na izuzetno odlučivanje odnose na pobijanje zakonitosti drugostupanjske presude zbog pogrešne primjene materijalnoga prava i ti navodi, budući da revizija nije sastavljena sukladno čl. 237. st. 3. i 4. ZPP, nisu dovoljni da bi se odlučivalo o inače nedozvoljenoj reviziji, niti se njima na bilo koji način ukazuje da nižestupanjski sudovi različito sude u ovoj vrsti spora. Vrhovni sud RS istakao je da je imajući u vidu sve navedeno revizija nedopuštena.
5. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu RS, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je presudu apelantica zaprimila 3. veljače 2020. godine. Apelantica je 29. siječnja 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
2. AP-313/21
6. „Addiko Banka“ a.d. Banjaluka (u daljnjemu tekstu: apelantica), koju zastupaju Mladen S. Mitrović i Tatjana Ćurlik, odvjetnici iz Banjaluke, podnijela je 29. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda RS broj 57 0 Ps 125712 20 Rev od 18. studenoga 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena revizija izjavljena protiv Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci (u daljnjemu tekstu: Viši privredni sud) broj 57 0 Ps 125712 19 Pž od 25. svibnja 2020. godine.
7. Presudom Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci od 18. lipnja 2019. godine obvezana je apelantica da tužitelju („Grad Projekt“ d.o.o. Banjaluka), na temelju pogrešnoga obračuna kamata, što je u suprotnosti sa zaključenim ugovorom o dugoročnom kreditu od 4. studenoga 2011. godine, izvrši isplatu određenoga iznosa, sa zakonskom zateznom kamatom,. Nadalje, odbijen je od strane apelantice istaknuti prigovor kompenzacije.
8. Presudom Višega privrednoga suda priziv apelantice je odbijen i prvostupanjska presuda je potvrđena.
9. Rješenjem Vrhovnoga suda RS od 18. studenoga 2020. godine revizija apelantice je odbačena kao nedopuštena. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud RS istakao je da je odredbom čl. 237. st. 2. ZPP propisano da revizija nije dozvoljena ako vrijednost spora pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM. Vrhovni sud RS istakao je da u slučajevima kada revizija nije dozvoljena prema novčanome iznosu, stranke mogu podnijeti reviziju ako odluka o sporu ovisi od rješenja nekoga pitanja važnoga za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Vrhovni sud RS istakao je kako vrijednost spora od 200,71 KM ne prelazi iznos od 50.000,00 KM, a niti u prigovoru kompenzacije nije navedena visina potraživanja apelantice prema tužitelju, proistječe da je revizija nedozvoljena. Vrhovni sud RS istakao je da apelantica u reviziji niti postavila određeno pitanje, niti se navodima objašnjavaju razlozi iz kojih proistječe da je rješavanje o reviziji važno za osiguravanje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, već se osporava drugostupanjska presuda zbog povrede odredaba parničnoga postupka i primjene materijalnoga prava, stoga proistječe da revizija nije sačinjena sukladno odredbi čl. 237. st. 4. ZPP.
10. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu RS, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je presudu apelantica zaprimila 10. lipnja 2020. godine. Apelantica je 29. siječnja 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
3. AP-369/21
11. Gordana Ivanović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Tuzle, podnijela je 3. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu protiv Rješenja Vrhovnoga suda Federacije BiH (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud F BiH) broj 32 0 Mal 239908 20 Rev od 15. listopada 2020. godine, kojim je odbačena revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Mal 239908 17 Gž od 15. svibnja 2020. godine.
12. Presudom Općinskoga suda u Tuzli od 1. prosinca 2016. godine obvezan je tuženik (Tuzlanski kanton) da apelantici za obavljeno dopunsko vještačenje od 4. prosinca 2012. godine isplati iznos od 283,82 KM, sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, odbijen je dio tužbenoga zahtjeva apelantice kojim je tražila da sud poništi rješenje Općinskoga suda u Kalesiji od 11. prosinca 2015. godine.
13. Presudom Kantonalnoga suda od 15. svibnja 2020. godine priziv tuženika je uvažen, prvostupanjska presuda preinačena tako da je odbijen tužbeni zahtjev apelantice. Nadalje, obvezana je apelantica da tuženiku naknadi troškove prvostupanjskoga postupka i troškove sastava priziva u određenome iznosu.
14. Rješenjem Vrhovnoga suda F BiH od 15. listopada 2020. godine revizija apelantice odbačena je kao nedopuštena. Vrhovni sud F BiH istakao je da je prema odredbi čl. 237. st. 2. ZPP propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi iznos od 30.000,00 KM, a st. 3. istoga članka da Vrhovni sud F BiH može dopustiti reviziju u svim predmetima, ako ocijeni da bi odlučivanje po reviziji bilo od značaja za primjenu prava u drugim slučajevima. Vrhovni sud F BiH istakao je da u konkretnomu slučaju vrijednost pobijanoga dijela pravomoćne presude ne prelazi imovinski cenzus, pa revizija nije dopuštena. Vrhovni sud F BiH istakao je da apelantica u reviziji ne navodi pravno pitanje zbog kojega bi ovaj sud trebao dopustiti reviziju kao izuzetnu, već je revizija sastavljena kao redovita revizija bez definiranja određenoga pravnoga pitanja i razloga zbog kojega bi sud trebao dozvoliti izuzetno postupanje. Vrhovni sud F BiH istakao je da pored navedenoga, iz stanja spisa proistječe da je apelantica reviziju podnijela osobno, pri čemu nije dostavila dokaz da ima položen pravosudni ispit, što je neophodno prema odredbi čl. 301b. st. 2. ZPP.
15. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu F BiH, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelantica izjavila reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je presudu apelantica zaprimila 19. lipnja 2020. godine. Apelantica je 3. veljače 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.
Spajanje predmeta
16. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-306/21. Apelacioni navodi
17. U svim predmetnim apelacijama, apelantice su se pozvale na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelantice u apelacijama br. AP-313/21 i AP-369/21 su se pozvale i na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije. Apelantica u apelaciji AP-306/21 navodi „da se pogrešna primjena materijalnog prava ogleda u načinu na koji je sud tumačio odredbe Zakona o porodičnim odnosima“. Apelantica u apelaciji AP-313/21 navodi da „prvostepeni i drugostepeni sud nisu obrazložili kako je moguće da tužitelj vodi ovaj postupak, ako je na osnovu istih ugovora o kreditu prije tužbe pokrenut izvršni postupak od strane apelantice“. Apelantica u apelaciji AP-369/21 navodi „vještak ima pravo da naplati naknadu koja joj pripada, a ne treba da se za savjestan rad kažnjava na način da plati tuženiku bilo kakve troškove“, te navodi „da je došlo do povrede prava na suđenje u razumnom roku“.
18. Pri ispitivanju dopustivosti predmetnih apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda.
Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
c) protekao je rok za podnošenje apelacije;
19. Ustavni sud ukazuje da su apelantice u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavile revizije, koje su rješenjima nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da je revizija kao izvanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelantice zaprimile osporene drugostupanjske odluke.
20. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
21. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević