Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-841/20 (G. H.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Pravično suđenje - razuman rok
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 15
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izvršnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
- Ispravka Zakona o izvršnom postupku (objavljenog na bosanskom jeziku)
Predmeti (1)
AP-841/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 841/20, rješavajući apelaciju Gorana Hozića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Goran Hozić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji je okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Mal 787772 19 20 Gž od 27. decembra 2020. godine.
Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da apelantu Goranu Hoziću isplati iznos od 150,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod 1Goran Hozić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Sarajeva podnio je 5. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja postupka koji se u vrijeme podnošenja apelacije vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) pod brojem 65 0 Mal 787772 19 Kom, a koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Mal 787772 19 20 Gž od 27. decembra 2020. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općinskog suda zatraženo je 10. jula 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Kantonalnog suda 10. jula 2020. i 10. januara 2021. godine. 3Općinski sud, odnosno Odjeljenje za sporove male vrijednosti je dostavio odgovore na apelaciju 21. i 24. augusta 2020. godine, te 25. januara 2021. godine.
4Kantonalni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovor na apelaciju.
5Ustavni sud je 4. marta 2021. godine od Kantonalnog suda zatražio da dostavi svoju odluku od 5. januara 2021. godine. Kantonalni sud je udovoljio navedenom zahtjevu u ostavljenom roku. 6Ustavni sud je 9. marta 2021. godine od Općinskog suda pribavio informacije o statusu predmetnog postupka.
III.Činjenično stanje 7Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
8Tražilac izvršenja Javno preduzeće PTT saobraćaja Bosne i Hercegovine, Sarajevo, Direkcija PTT saobraćaja Sarajevo, podnio je 19. marta 2001. godine Općinskom sudu prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu vjerodostojne isprave zbog duga u iznosu od 656,30 KM. Rješenjem o izvršenju od 23. marta 2001. godine Općinski sud je odredio predloženo izvršenje u visini, na način i u obimu kako je to pobliže opisano u samom rješenju. Nakon što je apelant kao izvršenik izjavio prigovor na navedeno rješenje o izvršenju, tražilac izvršenja je 7. aprila 2004. godine precizirao prijedlog za izvršenje, i to tako što se izjasnio da se on ima smatrati tužbom. Rješavajući po navedenom podnesku, kao i prigovoru apelanta kao izvršenika, Općinski sud je 12. marta 2007. godine donio rješenje kojim je obustavio izvršni postupak te je odredio da se prijedlog za izvršenje ima smatrati tužbom. Nakon pravosnažnosti rješenja predmet je dostavljen Odjeljenju za sporove male vrijednosti Općinskog suda.
9Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je Općinski sud 7. decembra 2011. godine donio rješenje kojim je naložio tužiocu da uredi prijedlog za izvršenje kao tužbu. Iz odgovora na apelaciju proizlazi da je tužilac postupio po rješenju suda, te je 26. decembra 2011. godine dostavio uređenu tužbu, koju je Općinski sud 31. maja 2019. godine dostavio apelantu na odgovor. Apelant je 10. juna 2019. godine dostavio odgovor na tužbu.
10Općinski sud je 19. decembra 2019. godine donio Presudu broj 65 0 Mal 787772 19 Kom kojom je obavezao apelanta da tužiocu isplati iznos od 441,60 KM sa zakonskom zateznom kamatom, uz naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 32,96 KM.
11Apelant je 22. januara 2020. godine podnio žalbu protiv prvostepene presude, koju je Općinski sud 20. marta 2020. godine dostavio tužiocu na odgovor. Postupajući sudija je 10. augusta 2020. godine izdao naredbu da se spis dostavi Kantonalnom sudu na daljnje postupanje.
12Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 27. decembra 2020. godine donio Presudu broj 65 0 Mal 787772 19 20 Gž kojom je žalbu odbio i potvrdio prvostepenu presudu.
13Kantonalni sud je 5. januara 2021. godine predmetni spis dostavio Općinskom sudu. 14Apelant je 8. januara 2021. godine primio odluku Kantonalnog suda.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije 15Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do kršenja njegovog prava na pravičan postupak iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, ističući da prvostepeni postupak traje skoro 19 godina, te da je propustima tog suda došlo do prekomjernog trajanja postupka. Smatra da se u predmetnom slučaju ne radi o kompliciranom predmetu, nego o veoma jednostavnom predmetu. Apelant ističe i da mu je na ovakav način prouzrokovana i nematerijalna šteta s obzirom na to da su povrijeđena njegova prava i da se veoma dug period nalazi u pravnoj nesigurnosti u vezi sa svojim obavezama. Kako navodi, ova nematerijalna šteta je uvećana činjenicom da će zbog dužine trajanja postupka imati i konkretnu materijalnu štetu jer za vrijeme trajanja postupka teku zatezne kamate na njegova dugovanje prema BH Telecomu (12% godišnje). Kako je postupak trajao oko 19 godina, ukazuje da do danas zakonske zatezne kamate iznose oko 220% glavnog duga. Dalje, s obzirom na to da u Federaciji BiH iznos zakonske zatezne kamate nije ograničen iznosom glavnog duga, to znači da po prvostepenoj presudi Općinskog suda mora platiti glavnicu u iznosu od 656,30 KM, te dodatno zakonske zatezne kamate u više od dvostruko većem iznosu, tj. još skoro 1.500,00 KM zakonskih zateznih kamata. U vezi s tim, navodi da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka iznos dugovanja utrostručen. Predlaže da mu Ustavni sud zbog dužine trajanja prvostepenog postupka odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 4.750,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.
b) Odgovori na apelaciju 16Općinski sud, Odjeljenje za sporove male vrijednost, u odgovorima na apelaciju je naveo tok postupka ističući da je u momentu dostave žalbe na odgovor nastupilo vanredno stanje u državi uzrokovano virusom COVID usljed čega je to odjeljenje bilo zatvoreno određeni period, te da je ubrzo nakon toga nastupio i kolektivni godišnji odmor. Ukazuje da je postupajući sudija 10. augusta 2020. godine, prvi dan nakon prestanka korištenja kolektivnog godišnjeg odmora, izdao naredbu da se spis dostavi Kantonalnom sudu na daljnje postupanje. Smatra da je Općinski sud nastojao postupati u skladu sa ZPP-om i odredbama Evropske konvencije, pri čemu smatra da treba uzeti u obzir da referati postupajućih stručnih saradnika broje po nekoliko hiljada predmeta, a po predmetima se postupa po starosti, koliko je to objektivno moguće, te u skladu s planom rješavanja starih predmeta. S obzirom na navedeno, smatra da je apelacija u odnosu na Općinski sud neosnovana, te da je kao takvu potrebno odbaciti.
17Na dopise Ustavnog suda od 10. jula 2020. i 10. januara 2021. godine Kantonalni sud u ostavljenom roku nije dostavio odgovore.
V.Relevantni propisi 18U Zakonu o izvršnom postupku Federacije BiH („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase: Član 5.
U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 15.
Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.
19Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
(1)Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2)Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost 20U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
21U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio. 22Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu trajanja postupka koji je u vrijeme podnošenja apelacije bio u toku pred Općinskim sudom kao parnični spor, nakon čega je (poslije podnošenja apelacije) parnični postupak okončan Presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Mal 787772 19 20 Gž od 27. decembra 2020. godine. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je bila dopustiva u vrijeme podnošenja u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
23Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum 24Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi 25Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
26Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Period koji se uzima u obzir 27Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak prvobitno vođen po pravilima izvršnog postupka kad je tražilac izvršenja 19. marta 2001. godine pokrenuo izvršni postupak protiv apelanta na osnovu vjerodostojne isprave, te je, nakon što je apelant izjavio prigovor, Općinski sud utvrdio da se prijedlog za izvršenje ima smatra tužbom pa je nastavljen po pravilima parničnog postupka. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud će razmatrati dužinu trajanja predmetnog postupka od 23. marta 2001. godine kada je Općinski sud donio rješenje o izvršenju, pa do 27. decembra 2020. godine kad je Kantonalni sud donio Presudu broj 65 0 Mal 787772 19 20 Gž, dakle period od oko 19 godina i devet mjeseci.
Analiza dužine trajanja postupka 28U konkretnom slučaju, u pogledu ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud primjećuje da je postupak pokrenut na osnovu vjerodostojne isprave, kao i da je započet prema pravilima izvršnog postupka, a nastavljen prema pravilima parničnog postupka, te da se, s obzirom na relevantne okolnosti u konkretnom slučaju, može govoriti o relativno jednostavnom predmetu. Analizirajući apelantovo ponašanje u konkretnom slučaju, Ustavni sud ne nalazi elemente koji ukazuju da je apelant doprinio predmetnoj dužini postupka. Pored toga, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak od značaja za apelanta jer je nastojao da dokaže da je potraživanje tražioca izvršenja, odnosno tužioca prema njemu neosnovano.
29Nadalje, analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud procesne radnje preduzimao s većom pasivnošću imajući u vidu činjenicu da mu je trebalo oko tri godine da donese rješenje kojim se prijedlog tražioca izvršenja smatra tužbom. Isto tako, Ustavni sud zapaža da se u nastavku postupka navedeni predmet koji se do tada vodio po pravilima izvršnog postupka kao izvršni predmet dalje vodio kao parnični spor, i to spor male vrijednosti, te da je Odjeljenju za sporove male vrijednosti tog suda bio potreban period od oko sedam godina (što proizlazi iz odgovora na apelaciju) da dostavi uređenu tužbu apelantu na odgovor (tražilac izvršenja je 26. decembra 2011. godine uredio tužbu, koju je Odjeljenje za sporove male vrijednosti 31. maja 2019. godine dostavilo apelantu kao tuženom na odgovor), što svakako nije u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, koji obavezuju sudove da postupaju efikasno i bez nepotrebnog odugovlačenja. Kao opravdanje za navedeni period neaktivnosti Općinski sud je naveo Plan rješavanja predmeta, starost inicijalnog akta, veliki broj predmeta na rješavanju, te otežanost rada suda usljed pandemije izazvane virusom COVID-19. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta, starost inicijalnog akta, te veliki broj predmeta na rješavanju ne oslobađaju redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje Općinskog suda u navedenim periodima pasivnosti. Nadalje, Općinski sud je kao opravdanje za nepostupanje naveo i poteškoće koje je prouzrokovao COVID-19. Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija izazvana virusom COVID-19 u velikoj mjeri utjecala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere s ciljem suzbijanja širenja virusa. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri utjecala na konkretan slučaj. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud svoju odluku donio u roku od oko četiri mjeseca nakon što mu je dostavljen predmet na postupanje po žalbi, što se može smatrati adekvatnom ažurnošću u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku.
30Stoga, cijeneći ukupnu dužinu predmetnog postupka, imajući u vidu navedene činjenice i okolnosti, odnosno složenost predmeta, ponašanje strana u postupku, objektivne okolnosti u vezi sa epidemiološkom situacijom izazvanom virusom COVID-19, kao i duže periode neopravdane pasivnosti u postupanju Općinskog suda, Ustavni sud zaključuje da je u ovom slučaju povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka.
Pitanje naknade nematerijalne štete 31Ustavni sud podsjeća da, prema članu 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda, u odluci kojom usvaja apelaciju Ustavni sud može odrediti naknadu na ime nematerijalne štete. Prema članu 74. stav (2) Pravila Ustavnog suda, ako Ustavni sud odredi da je potrebno dodijeliti novčanu naknadu, odredit će je na osnovu pravednosti, uzimajući u obzir standarde koji proizlaze iz prakse Ustavnog suda. 32S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku apelantu treba isplatiti iznos od 150,00 KM.
33Navedeni iznos apelantu je dužna isplatiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak 34Ustavni sud zaključuje da postoji povreda apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na „suđenje u razumnom roku“ u situaciji kada je predmetni postupak trajao oko dvadeset godina, u kojem periodu Općinski sud, Odjeljenje za sporove male vrijednosti, nije postupao učinkovito i bez nepotrebnog odlaganja u skladu sa standardima prava na suđenje u razumnom roku. 35Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
36Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević