Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-790/20 (M. K.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Izdržavanje
  • Izvršenje
  • Izvršni postupak
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
  • Nekretnina
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-790/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP-790/20, rješavajući apelaciju Milenka Kuprešaka, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Milenko Kuprešak zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši kao predmet broj 73 0 I 026188 19 I, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Milenko Kuprešak (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kotor Varoši, kojeg zastupa Željko Bubić advokat iz Banjaluke, podnio je 25. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka koji se vodi pred Osnovnim sudom u Kotor Varoši (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) kao predmet broj 73 0 I 026188 19 I.

2. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 P 026188 18 P 2 od 30. aprila 2019. godine, koja je potvrđena Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 P 026188 19 Gž 2 od 17. septembra 2019. godine, obavezana je tužiteljica (J.K.) da na ime izdržavanja maloljetnog sina plaća mjesečno iznos od 35% od plate koju ostvaruje kod poslodavca TO ,,Sportek“ Kotor Varoš, i to počev od 26. oktobra 2016. godine pa dok za to postoje zakonski uslovi, ili do drugačije odluke suda, tako što će dospjele obroke platiti u roku od 30 dana od dana pravosnažnosti presude, a dospijevajuće na ruke apelanta-oca, svakog prvog do petog u mjesecu za tekući mjesec na tekući račun apelanta.

3. Apelant je 19. novembra 2019. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (J.K.) radi naplate novčanog potraživanja, utvrđenog izvršnom ispravom.

4. Izvršenje je predloženo zapljenom novčanih sredstava koje izvršenik ostvaruje kod poslodavca i sprovođenjem izvršenja na nepokretnostima izvršenika.

5. Osnovni sud je 26. novembra 2019. godine donio rješenje o izvršenju broj 73 0 P 026188 19 I te je naložio apelantu da u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja zahtjeva upis u zemljišne knjige nepokretnosti izvršenika na kojima je predloženo izvršenje, kao i da u roku od 30 dana o preduzetoj radnji obavijesti sud, sa upozorenjem da ukoliko u datom roku ne podnese zahtjev za upis u zemljišne knjige ili o tome ne obavijesti sud, postupak izvršenja će biti obustavljen.

6. Osnovni sud je predmetno rješenje o izvršenju dostavio strankama i poslodavcu izvršenika 28. novembra 2019. godine.

7. Nakon donošenja rješenja o izvršenju, izvršenik je dostavio uplatnice iz kojih proizilazi da je na račun apelanta 6. decembra 2019. godine uplatila iznos od 5.000,00 KM, kao i da je izvršila uplatu iznosa od 600,00 KM.

8. Apelant se 4. decembra 2019. godine obratio Republičkoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Područna jedinica Kotor Varoš (u daljnjem tekstu: Republička uprava).

9. Apelant je Osnovnom sudu dostavio podnesak kojim je obavijestio sud da se obratio zahtjevom Republičkoj upravi za upis nepokretnosti u zemljišne knjige te da je njegov zahtjev za uspostavljanje zemljišne knjige odbačen Zaključkom broj 21.24/714-1-114/19 od 10. decembra 2019. godine. U istom podnesku apelant je naveo da „izvršenik i dalje ne izmiruje svoje obaveze po osnovu pravosnažnih sudskih odluka, te da predlaže nastavak izvršnog postupka do potpunog namirenja na bazi evidencije iz RUGIP-a po osnovu PL, koja evidencija mu je jedino dostupna, te da bi se na taj način izbjegla situacija da izvršenik zbog odbijanja upisa od strane RUGIP-a neosnovano izbjegava izvršavanje sudske odluke i onemogućava apelanta u ostvarivanju imovinskih prava.“

10. U obrazloženju zaključka Republička uprava je, između ostalog, navela da je postupajući po zahtjevu apelanta izvršila uvid u zemljišno-knjižnu evidenciju koju za područje opštine Kotor Varoš vodi i održava Područna jedinica Kotor Varoš te da je na nedvosmislen način utvrdila da za predmetnu nepokretnost nije uspostavljena posebna zemljišna knjiga, odnosno zemljišnoknjižni uložak. Takođe je navedeno da mu je poznata činjenica da je austrougarska zemljišnoknjižna evidencija za područje opštine Kotor Varoš uništena, kao i da je 1953. godine izvršen popis zemljišta i da je prema podacima popisnog katastra vršen promet nekretnina. Dalje navodi da je 1985. godine stupio na snagu novi premjer i da je njegovim stupanjem na snagu stavljen van snage popisni katastar i da se njegovi podaci mogu koristiti samo u svrhu dokazivanja prava na nekretninama. Ukazuje da je 2005. godine pri Osnovnom sudu počela sa radom Zemljišno-knjižna kancelarija koja je po službenoj dužnosti ili zahtjevima zainteresovanih lica vršila uspostavu zemljišno-knjižnih uložaka. Ističe da je stupanjem na snagu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske predviđena mogućnost osnivanje katastra nepokretnosti u postupku izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanju prava na nepokretnostima. S tim u vezi navodi da za k.o. Vrbanjci nije osnovan katastar nepokretnosti, odnosno da je odredbama člana 71. i 79. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 6/12, 110/16 i 62/18) predviđeno da se katastar nepokretnosti osniva u katastarskim opštinama u kojima je na snazi popisni katastar, katastar zemljišta uspostavljen na osnovu premjera u stereografskoj projekciji, katastar zemljišta i katastar nepokretnosti sa utvrđenim korisnikom uspostavljeni na osnovu premjera u Gaus-Krigerovoj projekciji i zemljišna knjiga, te da se katastar nepokretnosti osniva za cijelu katastarsku opštinu u postupku izlaganja na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima, da postupak provodi komisija za izlaganje na javni uvid podataka o nepokretnostima i utvrđivanje prava na nepokretnostima, te da se formira baza podataka katastra nepokretnosti. Nadalje navodi da komisija svakom pravnom ili fizičkom licu, za koja su prikupljeni podaci i adrese i za čije se nepokretnosti vrši izlaganje, najkasnije osam dana prije dana izlaganja podataka, upućuje poziv da u označeno vrijeme dođe u radnu prostoriju komisije i da donese sve isprave koje služe kao dokaz o pravima na nepokretnostima. a da se uz poziv prilaže popisni List ili kopija posjedovnog i ista. Republička uprava je navela da je imajući u vidu gore navedeno, kao i to da je članom 198. Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 6/12, 110/16 i 62/18) propisano da stupanjem na snagu ovog zakona odredbe Zakona o održavanju premjera i katastra zemljišta („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 19/96 i 15/10), Zakona o premjeru i katastru nepokretnosti („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 34/06, 110/08 i 15/10) i Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske” broj 67/03, 46/04, 109/05 i 119/08) prestaju da važe osim odredaba tih zakona koje se odnose na korišćenje i održavanje evidencije iz člana 189. ovog zakona, te iz čega proizilazi da ne postoji pravna mogućnost novog uspostavljanja zemljišnih knjiga odnosno zemljišnoknjižnog uloška za nepokretnosti za koje do sada nije bila uspostavljena posebna zemljišna knjiga tj. zemljišnoknjižni uložak, a za čije uspostavljanje je do stupanja na snagu Zakona o premjeru i katastru Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 6/12, 110/16 i 62/18), a u skladu sa članom 65. Zakona o zemljišnim knjigama Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske" broj: 67/03, 46/04, 109/05 i i 19/08) bio nadležan mjesno nadležni sud, te je na osnovu člana 113. stav 2. Zakona o opštem upravnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske" broj 13/02, 87/97, 50/30 i 66/18) kojim je propisano da ako organ povodom zahtjeva stranke utvrdi da nema uslova za pokretanje postupka donijet će zaključak o odbacivanju zahtjeva stranke, odlučio na način bliže naveden u izreci predmetnog zaključka.

11. Apelant je naveo da je protiv navedene odluke Republičke uprave izjavio žalbu 24. decembra 2019. godine o kojoj nije odlučeno.

Apelacioni navodi

12. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) uključujući i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant je detaljno naveo tok postupka, naveden u činjeničnom dijelu odluke, navodeći da zbog odluke Republičke uprave izvršni sud nije u mogućnosti da provede izvršni postupak, čime se, po apelantu, izvršenik stavlja u povoljan položaj izbjegavajući izvršenje sudske odluke na njegovu štetu. Apelant navodi da mu je u konkretnom slučaju povrijeđeno pravo na imovinu jer mu i pored sudskih odluka nije isplaćen njegov novac koji se odnosi na doprinos za izdržavanje malodobnog djeteta utvrđen sudskim odlukama, a koji stav podržava i Republička uprava. Osim toga apelant je naveo da je onemogućen u naplati svog potraživanja koje je utvrđeno sudskom odlukom, kao i da pravosnažna sudska odluka nije provedena zbog odluka upravnog organa, koje se kako navodi ne slažu sa odredbama ZIP-u i sudskom odlukom, sve na štetu apelanta. Navodi da zbog vremenskog perioda vođenja izvršnog postupka apelant i njegova malodobni sin osjećaju nelagodu zbog nepoštivanja sudske odluke i neprovođenja iste, zbog čega se obraćaju Ustavnom sudu, i zbog čega traže nadoknadu nematerijalne štete u novčanom iznosu od 3.000,00 KM.

Odgovori na apelaciju

13. Osnovni sud je u odgovorima na apelaciju naveo da je predmetna apelacija neosnovana iz razloga što je odredbom članom 113. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, propisano da će sud, nakon što donese rješenje o izvršenju na područjima gdje zemljišne knjige nisu uspostavljene ili su uništene postupak nastaviti nakon što se nepokretnost upiše u zemljišnu knjigu. Navodi da je stavom (5) istoga člana propisano da je tražilac izvršenja obavezan zahtjevati upis u zemljišne knjige u roku od 15 dana od dana dostavljanja rješenja o izvršenju, o čemu je dužan obavijestiti sud pod prijetnjom obustave izvršnog postupka, te da je članom 72. st. (4) i (5) Zakona o izvršnom postupku, propisano da u slučaju predviđenim članom 113. stav (4) Zakona o izvršnom postupku, sud će po zahtjevu i na trošak tražioca izvršenja objaviti rješenje o izvršenju u službenom glasilu Republike Srpske i najmanje dva dnevna lista koja se distribuiraju na teritoriji Republike Srpske. U slučaju objave rješenja o izvršenju u skladu sa stavom (4) ovog člana, zabilježba izvršenja po njenom upisu u zemljišne knjige ima dejstvo od momenta kada je rješenje o izvršenju prvi put objavljeno u novinama. S tim u vezi je navedeno da Osnovni sud ne može provesti postupak utvrđivanja vrijednosti nepokretnosti, prodaju nepokretnosti i namirenje apelanta iz iznosa dobijenog prodajom, upisanih u posjedovni list broj PL 666 KO Vrbanjci, u posjedu izvršenika sa dijelom 1/1, jer evidencija na nepokretnostima upisanim u posjedovni list predstavlja posjedovnu, a ne vlasničku evidenciju a na nepokretnosti koje nisu upisane u zemljišnu knjigu primjenju se odredbe člana 113. Zakona o izvršnom postupku, u slučaju kada nepokretnost nije upisana u zemljišnu knjigu. Navodi da će se faza sprovođenja izvršenja u ovom predmetu nastaviti nakon osnivanja katastra nepokretnosti za katastarsku opštinu Vrbanjci.

14. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

15. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

16. Prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora se ocjenjivati u okviru okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evopski sud, Mahmutović protiv Hrvatske, aplikacija broj 9505/03 od 15. februara2007. godine, stav 26). Takođe, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51.).

17. U vezi s predmetnim postupkom, Ustavni sud podsjeća da država ima pozitivnu obavezu da organizuje sistem za izvršenje presuda koji treba da bude efektivan, kako u normativnom dijelu tako i u praksi, i osigura njihovo izvršenje bez nepotrebnog odlaganja (vidi, Evropski sud za ljudska prava, Scollo protiv Italije, 1995.) Međutim, Ustavni sud ukazuje da se prema praksi Evropskog suda (u predmetima gdje niti jedna stranka u sporu nije vlast niti državni organ) uloga vlasti svodi na to da razumno pomognu izvršenju presude u korist stranke koja je spor dobila, ali ne da garantira izvršenje u svim okolnostima (Fuklev protiv Ukrajine, st. 84-86, 2005. godina). Dakle, u izvršnom postupku sudovi nisu odgovorni za namirenje tražitelja izvršenja već za učinkovito i ekonomično provođenje sudskog postupka.

18. Dovodeći navedene principe u vezu s okolnostima konkretnog slučaja, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku koji se, prema relevantnim zakonskim odredbama i praksi Evropskog suda smatra hitnim i zahtijeva dodatnu ažurnost sudova u odnosu na njihovu zakonsku obavezu da izvršni postupak provedu bez nepotrebnih odugovlačenja i zastoja. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te s obzirom na činjenicu da su se u izvršnom postupku pojavile određene procesne smetnje koje su uticale na dinamiku i sam tok predmetnog postupka (izvršenik nije upisan kao vlasnik, već kao posjednik nepokretnosti koja pored plaće izvršenika predstavljaju predmet izvršenja), Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.

19. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant tokom postupka svojim ponašanjem nije uticao na dužinu trajanja postupka koji je za njega od većeg značaja jer pokušava realizirati potraživanje utvrđeno pravomoćnom i izvršnom sudskom odlukom, a koje se odnosi na izdržavanje, tj. isplatu alimentacije. Ocjenjujući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da Osnovni sud tokom postupka nije imao periode većih pasivnosti, te da je procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud predloženo izvršenje dozvolio osam dana nakon podnošenja inicijalnog akta (prijedlog za izvršenje podnesen 19. novembra 2019. godine, a rješenje o izvršenju doneseno je 26. novembra 2019. godine) što u konkretnom slučaju predstavlja promptno postupanje. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su se nakon donošenja rješenja o izvršenju u predmetnom postupku pojavile određene procesne smetnje imajući u vidu da izvršenik nije upisan kao vlasnik nepokretnosti koja (pored plaće izvršenika) predstavlja predmet izvršenja, već samo kao njihov posjednik, a što u konkretnom slučaju predstavlja objektivnu okolnost koja je u odlučujućoj mjeri doprinijela dužini trajanja postupka. Iz odgovora na apelaciju Osnovnog suda proizilazi da će se faza sprovođenja izvršenja u ovom predmetu nastaviti nakon osnivanja katastra nepokretnosti za katastarsku opštinu Vrbanjci. Ustavni sud, takođe, zapaža da je apelant protiv zaključka Republičke uprave od 10. decembra 2019. godine izjavio žalbu drugostepenom organu, da je taj postupak u toku, a što je u odlučujućoj mjeri doprinijelo dužini trajanja postupka. Imajući u vidu cjelokupnu dužinu trajanja predmetnog postupka, te sve navedene okolnosti Ustavni sud zaključuje da Osnovni sud svojim postupcima nije povrijedio apelantovo pravo na pravično suđenje u razumnom roku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da su u predmetnom postupku postojale objektivne okolnosti koje su u odlučujućoj mjeri doprinijele ukupnoj dužini trajanja postupka, a koje okolnosti se ne mogu staviti na teret Osnovnom sudu koji je preduzimao procesne radnje u skladu sa procesnim mogućnostima u cilju provođenja predmetnog postupka bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud zaključuje da nema ništa što ukazuje da apelantovi navodi u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni su dzaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

20. Apelant je u apelaciji isticao i kršenje prava na imovinu iz člana II/3. k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju, koje je doveo u kontekst povrede prava na pravično suđenje u razumnom roku, o čemu je Ustavni sud već dao svoju ocjenu, zbog čega smatra da nije potrebno posebno da se upušta u ispitivanje ovih navoda.

21. U odnosu na apelantov zahtjev da mu se odredi naknada nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja izvršnih postupaka, Ustavni sud podsjeća da prema članu 74. Pravila Ustavnog suda izuzetno može odredi naknadu nematerijalne štete u posebnim slučajevima kršenja ustavnih prava, akako je u konkretnom slučaju apelacija odbačena zbog toga što je prima facie neosnovana, to apelantu ne pripada pravo na naknadu nematerijalne štete.

22. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-790/20 (M. K.) | Sudska praksa | Aktio