Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-810/20 (D. K., Ć. H., S. A., S. K., D. K., H. H., E. G., F. F., I. B. i E. J.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Prava iz radnog odnosa
- Apelacija preuranjena
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ispravka Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-810/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 810/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Damir Kupusović i drugi, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) toč. h) i l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelomično se usvaja apelacija koju su podnijeli Damir Kupusović, Ćazim Hadžić, Suad Avdagić, Suada Kuljaninović, Derviša Karalić, Halid Hadžić, Enes Glavinić, Fahrudin Fehrić, Ismet Butković i Enver Jukić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.
(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Živinicama broj 33 0 Rs 060953 20 Rs 2.
Nalaže se predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da, u skladu sa člankom 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa člankom II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i člankom 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Na temelju članka 74. stavak (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Damiru Kupusoviću, Ćazimu Hadžiću, Suadu Avdagiću, Suadi Kuljaninović, Derviši Karalić, Halidu Hadžiću, Enesu Glaviniću, Fahrudinu Fehriću, Ismetu Butkoviću i Enveru Jukiću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona i predsjedniku Općinskog suda u Živinicama da, u skladu sa člankom 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Damir Kupusović, Ćazim Hadžić, Suad Avdagić, Suada Kuljaninović, Derviša Karalić, Halid Hadžić, Enes Glavinić, Fahrudin Fehrić, Ismet Butković i Enver Jukić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 060953 16 Rsž 2 od 27.
studenog 2019. godine (u odnosu na stavak I. izreke rješenja) zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju su podnijeli Damir Kupusović, Ćazim Hadžić, Suad Avdagić, Suada Kuljaninović, Derviša Karalić, Halid Hadžić, Enes Glavinić, Fahrudin Fehrić, Ismet Butković i Enver Jukić protiv Rješenja Kantonalnog suda u Tuzli broj 33 0 Rs 060953 16 Rsž 2 od 27.
studenog 2019. godine (u odnosu na stavak II. izreke rješenja) zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Damir Kupusović, Ćazim Hadžić, Suad Avdagić, Suada Kuljaninović, Derviša Karalić, Halid Hadžić, Enes Glavinić, Fahrudin Fehrić, Ismet Butković i Enver Jukić (u daljnjem tekstu: apelanti) iz Živinica, koje zastupa Zlatan Dž. Bektić, odvjetnik iz Živinica, podnijeli su 28. veljače 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Živinicama (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 33 0 Rs 060953 20 Rs 2, te protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 33 0 Rs 060953 16 Rsž 2 od 27. studenog 2019. godine. II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je 1. lipnja, a od Općinskog suda 17. prosinca 2020. godine zatraženo da dostave odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. lipnja 2020. godine.
4. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 30. prosinca 2020. godine.
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
6. Apelanti su 17. listopada 2014. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Općine Živinice (u daljnjem tekstu: tužena) radi potraživanja iz radnog odnosa.
7. Općinski sud je Presudom broj 33 0 Rs 060953 14 Rs od 30. rujna 2015. godine djelomično usvojio tužbeni zahtjev apelanata i obvezao tuženu da im na ime manje obračunate i isplaćene naknade za vremensko razdoblje precizirano predmetnom presudom isplati određene novčane iznose pobliže označene izrekom prvostupanjske presude s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (stavak I. izreke presude), dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev apelanata (preko iznosa dosuđenih stavkom I. izreke presude, te na ime naknade za privremeno obavljanje poslova drugog radnog mjesta) odbio kao neutemeljen (stavak II. izreke presude) i obvezao tuženu da apelantima naknadi troškove predmetnog postupka u određenom novčanom iznosu (stavak III. izreke presude).
8. Tužena je protiv presude Općinskog suda od 30. rujna 2015. godine izjavila žalbu 29. listopada 2015. godine, dok su apelanti protiv navedene presude izjavili žalbu 30. listopada 2015. godine.
9. Punomoćnica tužene (uposlenica tužene M. H., diplomirana pravnica) podneskom od 5. studenog 2015. godine odustala je od izjavljene žalbe protiv presude Općinskog suda od 30. rujna 2015. godine. U navedenom podnesku zastupnica tužene se pozvala na akt općinskog načelnika Općine Živinice (u daljnjem tekstu: općinski načelnik) od 3. studenog 2015. godine i na odluke Općinskog vijeća Općine Živinice (u daljnjem tekstu: Općinsko vijeće) od 9. travnja 2015. godine i 29. listopada 2015. godine.
10. Apelanti su posredstvom svog punomoćnika podneskom od 13. studenog 2015. godine odustali od izjavljene žalbe protiv presude Općinskog suda od 30. rujna 2015. godine.
11. Spis predmeta proslijeđen je Kantonalnom sudu na postupanje 7. prosinca 2015. godine.
12. Punomoćnik apelanata je podneskom od 16. veljače 2016. godine od Kantonalnog suda tražio da, imajući u vidu da su parnične stranke odustale od izjavljenih žalbi, te da je u pitanju radni spor koji je po zakonu žurne naravi, bez odlaganja donese rješenje kojim se predmetne žalbe odbacuju kao nedopuštene.
13. Kantonalni sud je 23. ožujka 2016. godine spis predmeta vratio prvostupanjskom sudu radi „poduzimanja izviđajnih radnji“ i pozivanja punomoćnice tužene da dostavi izričito ovlaštenje za povlačenje žalbe, kao i akte na koje se punomoćnica tužene pozvala u podnesku o odustajanju od žalbe, te je prvostupanjski sud spis predmeta vratio Kantonalnom sudu na postupanje 4. travnja 2016. godine.
14. Odlučujući o žalbama tužene i apelanata izjavljenim protiv presude Općinskog suda od 30. rujna 2015. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 33 0 Rs 060953 16 Rsž 2 od 27. studenog 2019. godine žalbe apelanata odbacio kao nedopuštene (stavak I. izreke rješenja), dok je žalbu tužene uvažio i prvostupanjsku presudu ukinuo u st. I. i III. izreke predmetne presude i u ukinutom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje (stavak II. izreke rješenja).
15. U obrazloženju rješenja Kantonalnog suda, u odnosu na stavak I. izreke rješenja tog suda (kojim su žalbe apelanata odbačene), Kantonalni sud je naveo da kako su apelanti odustali od izjavljenih žalbi, to je taj sud primjenom odredbi članka 312. stavak (3) i članka 225. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) podnesene žalbe odbacio kao nedopuštene. U odnosu na stavak II. izreke rješenja Kantonalnog suda (kojim je prvostupanjska presuda ukinuta u st. I. i III. izreke te presude i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje) Kantonalni sud je naveo da kako je prvostupanjski sud dostavio spis predmeta tom sudu na postupanje po izjavljenim žalbama, a da prethodno od punomoćnice tužene nije tražio dostavu akata na koje se punomoćnica tužene pozvala u podnesku o odustajanju od žalbe, to je taj sud spis predmeta vratio prvostupanjskom sudu radi pozivanja punomoćnice tužene da dostavi izričito ovlaštenje za povlačenje žalbe u smislu odredbi članka 307. ZPP, kao i akte na koje se punomoćnica tužene pozvala u podnesku o odustajanju od žalbe. Kantonalni sud je dalje naveo da iz podataka prvostupanjskog suda proizlazi da je punomoćnica tužene djelomično postupila po zahtjevu prvostupanjskog suda (da dostavi izričito ovlaštenje za odustanak od žalbe i akte općinskog načelnika i Općinskog vijeća na koje se pozvala u podnesku o odustanku od žalbe) tako što je dostavila tražene akte, ali ne i ovlaštenje Općinskog vijeća za odustanak od izjavljene žalbe. Naime, Kantonalni sud je naveo da je Općinsko vijeće odlukom od 9. travnja 2015. godine ovlastilo uposlenicu tužene (M. H., diplomiranu pravnicu) za zastupanje u konkretnom predmetu, te da je u smislu odredbi članka 307. ZPP (kojim je propisano da ako stranka u punomoći nije bliže odredila ovlaštenje punomoćnika, punomoćnik koji nije odvjetnik može na temelju takve punomoći da vrši sve radnje u postupku, ali mu je uvijek potrebno izričito ovlaštenje za povlačenje tužbe, kao i za priznanje ili odricanje od tužbenog zahtjeva) punomoćnica tužene mogla odustati od izjavljene žalbe samo uz izričito ovlaštenje Općinskog vijeća koje ju je i ovlastilo za zastupanje tužene. Kantonalni sud je naveo da takvo ovlaštenje punomoćnica tužene nije dostavila, niti ga je naknadno pribavila, pa stoga nije bila ovlaštena za davanje izjave o odustanku od žalbe, te njezina izjava koju je u tom smislu dala nije mogla proizvesti pravno dejstvo. Stoga je Kantonalni sud odlučio da je žalba tužene pravodobna i dopuštena.
16. Kantonalni sud je također naveo da je prvostupanjski sud zbog „pogrešnog pravnog pristupa“ da se Zakon o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH može izravno primijeniti (na način kako je zaključio prvostupanjski sud da se u sudskom postupku utvrđuju koeficijenti za obračun plaća) propustio da još na pripremnom ročištu raspravi jesu li apelanti kod tužene ishodovali rješenja o visini koeficijenta za obračun plaća i po kojem koeficijentu, je li tužena donijela rješenja o utvrđivanju polazne osnove za obračun plaće i utvrdila koeficijente u skladu s osporenom odlukom, te da od stranaka u postupku zatraži da prilože relevantne dokaze o tome. Kantonalni sud je također naveo da o pravilnom razjašnjenju navedenih okolnosti ovisi i pravilna primjena materijalnog prava, te ukazao da kako je prvostupanjski sud ove povrede počinio na pripremnom ročištu, to se one nisu mogle otkloniti održavanjem rasprave pred Kantonalnim sudom shodno odredbama članka 217. stavak (1) točka 2) ZPP, pa je stoga primjenom odredbi članka 227. stavak (1) točka 2. ZPP, u svezi s odredbama članka 235. stavak (3) istog zakona, žalbu tužene uvažio i prvostupanjsku presudu ukinuo u dosuđujućem dijelu sadržanom u stavku I. izreke i u dijelu odluke o troškovima parničnog postupka sadržane u stavku III. izreke, te u ukinutom dijelu predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
17. Spis predmeta je dostavljen Općinskom sudu na ponovni postupak 29. siječnja 2020. godine i postupak je u tijeku pred tim sudom.
IV.Apelacije
a) Navodi iz apelacije
18. Apelanti navode da su osporenom odlukom Kantonalnog suda, unatoč činjenici da su parnične stranke odustale od izjavljenih žalbi, odbačene kao nedopuštene isključivo žalbe apelanata, dok je žalba tužene uvažena uz pogrešnu primjenu pozitivno-pravnih propisa. Dalje navode da im je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak
1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Također smatraju da im je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
b) Odgovori na apelaciju
19. Općinski sud je opisao tijek postupka kako je naveden u činjenicama predmeta, pri čemu se nije posebno očitovao na navode o duljini trajanja predmetnog postupka, osim što je naveo da smatra da je taj sud „u svemu postupao u skladu sa ZPP i da nisu povrijeđena prava apelanata“, te je predložio da se predmetna apelacija odbije kao neutemeljena.
20. Kantonalni sud je također opisao tijek postupka pred tim sudom, kako je naveden u činjenicama predmeta, pri čemu se ni taj sud nije posebno očitovao na navode o duljini trajanja predmetnog postupka, osim što je naveo da navode iz apelacije smatra neutemeljenim. Također je naveo da smatra da je osporeno rješenje tog suda od 27. studenog 2019. godine zakonito i pravilno. V.Relevantni propisi
21. Zakon o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Članak 10.
(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Članak 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.
22. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi:
Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
23. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
24. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na duljinu trajanja postupka
25. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.
26. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neutemeljena, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
27. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na stavak I. izreke osporenog rješenja Kantonalnog suda od 27. studenog 2019. godine
28. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u ovom dijelu, Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda.
29. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
(b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
30. Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
31. Ustavni sud zapaža da apelanti smatraju da im je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. U svezi s tim Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije na konkretni slučaj.
32. U svezi s tim Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje je li članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne sadržan u odgovoru na pitanje je li posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP 739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP 766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP 1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na internetske stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud primjećuje da apelanti osporavaju rješenje Kantonalnog suda u dijelu u kojem je njihova žalba odbačena kao nedopuštena, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju odlučivalo samo o procesnoj dopustivosti korištenog pravnog lijeka, tj. žalbe. Ustavni sud ukazuje da je, dakle, osporena odluka (u dijelu u kojem je odlučeno o žalbi apelanata) donesena u postupku u kojem se odlučivalo samo o procesnim pitanjima, tj. o procesnoj dopustivosti „pravnog lijeka“ koji su apelanti koristili u predmetnom postupku. Dakle, iz navedenog proizlazi da se osporenom odlukom, u stavku I. rješenja Kantonalnog suda od 27. studenog 2019. godine, nije odlučivalo o „građanskim pravima i obvezama“ apelanata u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u ovom dijelu, u odnosu na navodne povrede članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
33. U skladu s navedenim, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
Dopustivost apelacije u odnosu na stavak II. izreke osporenog rješenja Kantonalnog suda od 27. studenog 2019. godine
34. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda.
35. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
(b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
36. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
37. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
38. U konkretnom slučaju apelanti osporavaju rješenje Kantonalnog suda u dijelu u kojem je žalba tužene uvažena, prvostupanjska presuda ukinuta u st. I. i III. izreke i u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
39. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
40. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
41. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
42. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela
43. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.). Također, Europski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da su određeni sudski postupci žurnog karaktera (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).
Razdoblje koje se uzima u obzir
44. Ustavni sud zapaža da su apelanti 17. listopada 2014. godine tužbom pokrenuli parnični postupak protiv tužene, te da je predmetni postupak u tijeku. Dakle, relevantno razdoblje koje treba uzeti u obzir prilikom razmatranja duljine trajanja tog postupka je razdoblje od podnošenja tužbe do donošenja odluke Ustavnog suda, odnosno razdoblje od šest godina i četiri mjeseca. Analiza duljine trajanja predmetnog postupka
45. Ustavni sud najprije zapaža da se u konkretnom slučaju radi o sporu iz radnog odnosa koji je po zakonu žurne naravi. Glede ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
46. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud prvostupanjsku presudu donio nakon 11 mjeseci od podnošenja tužbe, dakle, u razumnom roku. Međutim, Ustavni sud zapaža da je prvostupanjska presuda (u st. I. i III. izreke te presude) ukinuta rješenjem Kantonalnog suda i predmet (u tom dijelu) vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, što ukazuje na neefikasno postupanje Općinskog suda u predmetnom postupku. Ustavni sud dalje zapaža da je Kantonalni sud o žalbama izjavljenim protiv prvostupanjske presude odlučivao tri godine i oko 11 mjeseci, pri čemu u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka pred tim sudom. Ustavni sud dalje zapaža da nakon odluke Kantonalnog suda kojom je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, Općinski sud od prijema spisa predmeta na taj sud, dakle u razdoblju od jedne godine i oko jednog mjeseca, nije poduzimao nikakve daljnje radnje u ovom predmetu, te da u svom odgovoru na apelaciju nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za navedeno razdoblje pasivnosti.
47. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakvo postupanje redovnih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost redovnih sudova mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli duljini trajanja predmetnog postupka, te da su kod Kantonalnog suda urgirali odlučivanje o žalbama parničnih stranaka, pri čemu su naglasili da je riječ o postupku koji je po zakonu žurne naravi. Dakle, imajući u vidu da postupak koji je žurne naravi traje već šest godina i četiri mjeseca, da nije izvjesno kada će predmetni postupak biti okončan, kao i naprijed navedenu pasivnost redovnih sudova, a naročito Kantonalnog suda koji je o žalbama parničnih stranaka odlučivao tri godine i oko 11 mjeseci, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede prava apelanata na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.
48. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
Ostali navodi
49. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je zbog duljine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode apelanata o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
Pitanje naknade nematerijalne štete
50. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.
51. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.
52. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
53. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
54. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak, koji je žurne naravi, traje šest godina i četiri mjeseca, pri čemu je za duljinu trajanja predmetnog postupka naročito značajan doprinos Kantonalnog suda koji je o žalbama odlučivao tri godine i oko 11 mjeseci, a pri tome nije izvjesno kada će postupak biti okončan, niti su redovni sudovi ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupka.
55. Na temelju članka 18. stavak (3) toč. h) i l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
56. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević