Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1352/20 (M.K., S.H. i NJ.Š.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1352/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 1352/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli M.K., S.H. i NJ.Š., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2) i članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli M.K., S.H. i NJ.Š.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru broj 53 0 Rs 057520 15 Rsž od 19.

kolovoza 2020. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da M.K., S.H. i NJ.Š. isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obvezu da, nakon isteka ovoga roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. M.K., S.H. i NJ.Š. (u daljnjemu tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“, odvjetnici Marko Raguž i Danijel Raguž iz Stoca, podnijeli su 9. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53 0 Rs 057520 15 Rsž, na rješavanju po prizivu na Presudu Općinskoga suda u Čapljini (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 Rs 057520 14 Rs.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda zatraženo je 9. rujna 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 1. listopada 2020. godine, a Kantonalni sud odgovor na apelaciju je dostavio 17. rujna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelanti su 2. prosinca 2014. godine podnijeli tužbu Općinskome sudu radi isplate iz radnoga odnosa (vsp. 25.800,00 KM) protiv tuženika (Hercegovačko-neretvanskog kantona - Ministarstva unutarnjih poslova).

6. Presudom Općinskoga suda od 22. svibnja 2015. godine obvezan je tuženik da apelantima isplati određeni iznos na ime razlike naknade toploga obroka za određeno vremensko razdoblje, određeni iznos na ime razlike naknade za noćni rad za određeno vremensko razdoblje, određeni iznos na ime razlike naknade za rad na blagdane za određeno vremensko razdoblje, te određeni iznos na ime razlike naknade za korištenje godišnjega odmora za određeno vremensko razdoblje, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, obvezan je tuženik naknaditi apelantima troškove parničnoga postupka u iznosu od 3.214,30 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Tuženik je 10. lipnja 2015. godine izjavio priziv na prvostupanjsku presudu.

8. Apelanti su 15. lipnja 2015. godine dostavili odgovore na priziv tuženika.

9. Cjelokupan predmetni spis zaprimljen je na postupanje u Kantonalnome sudu 16. srpnja 2015. godine.

10. Presudom Kantonalnoga suda od 19. kolovoza 2020. godine priziv tuženika je djelomično uvažen i prvostupanjska presuda je preinačena u dijelu odluke o troškovima postupka na način da je tuženik dužan nadoknaditi troškove postupka u iznosu od 3.144,30 KM (umjesto ranije dosuđenih 3.214,30 KM), dok je u preostalome dijelu priziv tuženika odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda je potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

11. Apelanti smatraju da im je, zbog duljine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Apelanti, nadalje, traže isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.

b) Odgovori na apelaciju

12. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je predstavio tijek predmetnoga postupka, predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke. Općinski sud je istaknuo da smatra da u prvostupanjskome postupku nije došlo do povrede prava na koje apelanti ukazuju u predmetnoj apelaciji.

13. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istaknuo da je točno da o prizivu sud nije odlučio pet godina, ali zbog opravdanih razloga. Naime, činjenica je da suci postupaju po predmetima prema starosti inicijalnoga akta i isključivo rade predmete koji su predviđeni Planom rješavanja starih predmeta i listom predmeta izvan plana (urgencije, apelacije). Uz odgovor na predmetnu apelaciju Kantonalni sud je dostavio donesenu konačnu odluku.

V.Relevantni propisi

14. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnoga rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

15. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

16. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

17. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. Sukladno navedenome, predmetna apelacija, u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, bila je dopustiva u vrijeme podnošenja.

18. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

19. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

20. Apelanti smatraju da im je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

21. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

22. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

23. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

24. Također, Europski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju žurnu narav (vidi, Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stavak 18, i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

25. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnoga postupka razmatrati razdoblje od 2. prosinca 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnoga suda od 19. kolovoza 2020. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka jeste oko pet godina i osam mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

26. U konkretnomu slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnome postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelante, te koji je po zakonu žurne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenome predmetu.

27. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom apelanata od 2. prosinca 2014. godine, te da je presuda Općinskoga suda donesena 22. svibnja 2015. godine. Nakon toga tuženik je izjavio priziv na prvostupanjsku presudu, te su apelanti dostavili odgovor na priziv tuženika, poslije čega je cjelokupan predmetni spis zaprimljen na postupanje u Kantonalnome sudu 16. srpnja 2015. godine (dakle, vremensko razdoblje od oko sedam mjeseci). U okolnostima konkretnoga slučaja navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskoga postupka obzirom na to da se pred prvostupanjskim sudom provodi dokazni postupak na temelju kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao temelj za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 16. srpnja 2015. godine, te da je konačnu odluku donio 19. kolovoza 2020. godine (dakle, vremensko razdoblje od oko pet godina i jednoga mjeseca). Pri tomu Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnoga postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema starosti inicijalnoga akta, odnosno prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku, zapazio da, kada redoviti sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno sukladno Naputku za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koji je donijelo VSTV“, kao i u konkretnome slučaju. U svezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redoviti sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. studenoga 2020. godine, točka 31, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, sukladno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu duljinu trajanja predmetnoga postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako neažurno postupanje drugostupanjskoga suda u prizivnome postupku.

28. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka, koji je pri tomu po zakonu žurne naravi, ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

29. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je, zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i navode o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

30. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

31. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka, apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.

32. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

33. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

34. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je po zakonu žurne naravi, trajao pet godina i osam mjeseci, pri čemu Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugome trajanju predmetnoga postupka, nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

35. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1352/20 (M.K., S.H. i NJ.Š.) | Sudska praksa | Aktio