Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1353/20 (D.Š. i I.B.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1353/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 1353/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli D. Š. i I. B., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka

74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli D. Š. i I. B.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnoga suda u Mostaru broj 53 0 Rs 057727 16 Rsž od 2.

srpnja 2020. godine.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da D. Š. i I. B. isplati iznos od po 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovoga roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Hercegovačko-neretvanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. D. Š. i I. B. (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Zajednički odvjetnički ured „Raguž“

– odvjetnici Marko Raguž i Danijel Raguž iz Stoca, podnijeli su 9. travnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Mostaru (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 53 0 Rs 057727 16 Rsž, na rješavanju po prizivu na presudu Općinskoga suda u Čapljini (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 53 0 Rs 057727 15 Rs.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda zatraženo je 9. rujna 2020. godine da dostave odgovor na apelaciju.

3. Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 28. rujna 2020. godine, a Kantonalni sud 17. rujna 2020. godine.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelanti su 7. siječnja 2015. godine podnijeli tužbu Općinskome sudu radi isplate iz radnoga odnosa (v. sp. 15.884,83 KM) protiv tuženika (Hercegovačko-neretvanski kanton, Ministarstvo unutarnjih poslova).

6. Presudom Općinskoga suda od 11. prosinca 2015. godine obvezan je tuženik da apelantima isplati određeni iznos na ime razlike naknade toploga obroka za određeno vremensko razdoblje, određeni iznos na ime razlike naknade za noćni rad i rad u vrijeme praznika za određeno vremensko razdoblje, te određeni iznos na ime razlike naknade za korištenje godišnjega odmora za određeno vremensko razdoblje, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, obvezan je tuženik naknaditi apelantima troškove parničnoga postupka u iznosu od 3.574,00 KM, sa zakonskom zateznom kamatom.

7. Tuženik je 28. prosinca 2015. godine izjavio priziv na prvostupanjsku presudu.

8. Apelanti su 14. siječnja 2016. godine dostavili odgovor na priziv tuženika.

9. Presudom Kantonalnoga suda od 2. srpnja 2020. godine priziv tuženika je djelomično uvažen i prvostupanjska presuda preinačena na način da je odbijen tužbeni zahtjev apelanta D. Š. kojim potražuje uvećanja plaće za rad u vrijeme praznika za određeno vremensko razdoblje u određenome iznosu, da se odbijaju tužbeni zahtjevi apelanata kojima potražuju razliku regresa za određeno vremensko razdoblje u određenome iznosu, da apelantu I. B. na temelju uvećanja plaća za rad noću pripadaju određeni iznosi za određeno vremensko razdoblje, dok se iznad dosuđenih uvećanja plaća na temelju noćnoga rada za određene mjesece tužbeni zahtjev odbija, da se obvezuje tuženik naknaditi apelantima troškove parničnoga postupka u iznosu od 2.613,84 KM (umjesto ranije dosuđenoga iznosa od 3.574,00 KM), dok je u preostalome dijelu priziv tuženika odbijen kao neutemeljen i prvostupanjska presuda potvrđena.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

10. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja parničnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija), pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Nadalje, apelanti traže isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.

b) Odgovori na apelaciju

11. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je predstavio tijek predmetnoga postupka, predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke. Općinski sud je istaknuo da je presuda u prvostupanjskome postupku donesena za manje od godinu dana, tako da nije povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje pred tim sudom.

12. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je predstavio tijek postupka pred tim sudom. Uz odgovor na predmetnu apelaciju Kantonalni sud je dostavio donesenu konačnu odluku. V.Relevantni propisi

13. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Članak 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pažnju na potrebu žurnoga rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

14. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

15. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

16. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda bila dopustiva u vrijeme podnošenja.

17. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

18. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

VII.Meritum

19. Apelanti smatraju da im je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, te smatraju da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

20. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

21. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

22. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

23. Europski je također sud ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču osobnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev osobito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da su određeni sudski postupci žurne naravi (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51.).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

24. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnoga postupka razmatrati razdoblje od 7. siječnja 2015. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnoga suda od 2. srpnja 2020. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnoga postupka jeste oko pet godina i 6 mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka

25. U konkretnom slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnome postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelante, te koji je po zakonu žurne naravi. Glede ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenome predmetu.

26. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut tužbom apelanata od 7. siječnja 2015. godine, te da je presuda Općinskoga suda donesena 22. svibnja 2015. godine. Nakon toga, tuženik je izjavio priziv na prvostupanjsku presudu 28. prosinca 2015. godine, te su apelanti 14. siječnja 2016. godine dostavili odgovor na priziv tuženika (dakle, vremensko razdoblje od oko godinu dana). U okolnostima konkretnoga slučaja, navedeno razdoblje se može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostupanjskoga postupka s obzirom na to da se pred prvostupanjskim sudom provodi dokazni postupak, na temelju kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao temelj za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud konačnu odluku donio 2. srpnja 2020. godine (dakle, vremensko razdoblje od oko četiri godine i šest mjeseci). Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio odgovor glede navoda o duljini trajanja predmetnoga postupka pred tim sudom, već je isključivo predstavio kronološki tijek postupka i dostavio konačnu odluku. Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane redovitih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je ukupnoj duljini trajanja predmetnoga postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako neažurno postupanje drugostupanjskoga suda u prizivnome postupku.

27. Na temelju izloženoga, Ustavni sud smatra da duljina predmetnoga postupka, koji je pri tome po zakonu žurne naravi, ne zadovoljava zahtjev „razumnoga roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Ostali navodi

28. Budući da je Ustavni sud u prethodnim točkama ove odluke već utvrdio da je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka povrijeđeno pravo apelanata na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju i navode o kršenju zabrane diskriminacije iz članka II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i članka 14. Europske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete

29. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

30. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenoga 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja predmetnoga postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 500,00 KM.

31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Hercegovačko-neretvanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantima plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

32. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja ovršnu ispravu.

VIII.Zaključak

33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu žurne naravi, trajao pet godina i šest mjeseci, pri čemu Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugom trajanju predmetnoga postupka, nije ni dostavio odgovor u povodu navoda o duljini trajanja predmetnoga postupka, već je isključivo predstavio kronološki tijek postupka. Stoga, tako dugo trajanje predmetnoga postupka predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

34. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

35. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1353/20 (D.Š. i I.B.) | Sudska praksa | Aktio