Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1369/20 (M. Č.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Prava iz radnog odnosa
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1369/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 1369/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Mahir Čaldarević, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Mahir Čaldarević.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji je okončan Presudom Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 334515 15 Rsž od 15. januara 2020. godine.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Sarajevskoga kantona da Mahiru Čaldareviću isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovoga roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Sarajevskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Mahir Čaldarević (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupa Galiba Hrvačić – Karačić, advokat iz Sarajeva, podnio je 10. aprila 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnoga postupka pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 334515 15 Rsž i Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Rs 334515 13 Rs.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskoga suda i Kantonalnoga suda zatraženo je 10. septembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.

3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 21. septembra 2020. godine, a Kantonalni sud odgovor na apelaciju je dostavio 18. septembra 2020. godine, te je naknadno, 25. januara 2021. godine, na traženje Ustavnoga suda dostavio donesenu konačnu odluku.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 15. marta 2013. godine podnio tužbu radi potraživanja iz radnoga odnosa protiv tuženog (Kanton Sarajevo - Ministarstvo unutrašnjih poslova).

6. Presudom Općinskoga suda od 10. novembra 2014. godine djelomično je usvojen apelantov tužbeni zahtjev i naloženo tuženom da apelantu isplati iznos od 2.218,02 KM na ime razlike isplate regresa za određeno vremensko razdoblje, iznos od 7.980,42 KM na ime umanjenoga toploga obroka za određeno vremensko razdoblje, iznos od 1.232,13 KM na ime ostvarene jubilarne nagrade za 20 godina neprekidnoga rada u službi, sve sa zakonskom zateznom kamatom počevši od dana podnošenja tužbe (15. marta 2013. godine) pa do isplate, te da apelantu nadoknadi troškove postupka u iznosu od 1.739,20 KM.

7. Tuženi je 2. decembra 2014. godine izjavio žalbu na prvostepenu odluku.

8. Apelant je 8. januara 2015. godine dostavio odgovor na žalbu tuženog.

9. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 20. aprila 2015. godine.

10. Apelant je podnescima Kantonalnome sudu od 24. oktobra 2017. godine i 2. marta 2018. godine urgirao postupanje u predmetnome postupku.

11. Presudom Kantonalnoga suda od 15. januara 2020. godine žalba tuženog je djelomično uvažena, pa je prvostepena presuda preinačena u dijelu odluke o isplati razlike naknade toploga obroka, te odluke o kamatama i troškovima postupka na način da se tuženi obavezuje da apelantu isplati razliku naknade toploga obroka u iznosu od 7.215,32 KM (umjesto dosuđenih 7.980,42 KM) sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos, kao i na iznose razlika naknade na ime regresa i na iznos jubilarne nagrade, počevši od 8. aprila 2014. godine, pa do isplate, te je obavezan tuženi apelantu naknaditi troškove postupka u iznosu od 1.483,7 KM (umjesto dosuđenih 1.739,20 KM). IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja parničnoga postupka, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, nadalje, traži isplatu nematerijalne štete zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku.

b) Odgovori na apelaciju

13. U odgovoru na apelaciju Općinski sud je predstavio tok predmetnoga postupka, predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke. Općinski sud je naveo da smatra da je odluka u prvostepenom postupku donesena u razumnome roku. Općinski sud je naveo da, pored postupanja suda, na dužinu trajanja postupka utječe i volja stranaka da mirnim putem riješe spor, te da su sudska i vansudska nagodba ponuđene apelantu i tuženom u bilo kojemu trenutku trajanja sudskoga postupka.

14. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je istakao da je postupajuća sutkinja zadužena referatom od oko hiljadu predmeta, te je zbog velikoga broja predmeta Visoko sudsko i tužilačko vijeće sačinilo Plan rješavanja starih predmeta po kojemu je sud dužan da postupa. Kantonalni sud je 25. januara 2021. godine dostavio donesenu konačnu odluku.

V.Relevantni propisi

15. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:

Član 10.

Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.

Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

VI.Dopustivost

16. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.

17. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku koji je koristio.

18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, bila je dopustiva u vrijeme podnošenja.

19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojega ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

20. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

VII.Meritum

21. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

22. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

23. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela

24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

25. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna osobita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnoga statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitnu narav (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novovi ć protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Razdoblje koje treba uzeti u obzir

26. Ustavni sud u odnosu na dužinu trajanja predmetnoga postupka razmatrat će razdoblje od 15. marta 2013. godine, kao dana podnošenja tužbe, pa do donošenja presude Kantonalnoga suda od 15. januara 2020. godine. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni dužine predmetnoga postupka jeste oko šest godina i 10 mjeseci.

Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka

27. U konkretnomu slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnome postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većega značaja za apelanta, te koji je po zakonu hitne naravi. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o naročito složenome predmetu.

28. Ocjenjujući ponašanje Općinskoga suda, Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelantovom tužbom od 15. marta 2013. godine, te da je presuda Općinskoga suda donesena 10. novembra 2014. godine. Nakon toga tuženi je izjavio žalbu na prvostepenu presudu, te je apelant dostavio odgovor na žalbu tuženog, nakon čega je cjelokupan predmetni spis dostavljen na postupanje Kantonalnome sudu 20. aprila 2015. godine (dakle, ukupno vremensko razdoblje od oko dvije godine i jedan mjesec). Iako je evidentno pasivno postupanje prvostepenoga suda u određenoj mjeri (koje se odnosi na period dostavljanja predmeta Kantonalnom sudu na postupanje), u okolnostima konkretnoga slučaja ovo razdoblje se može smatrati relativno razumnim rokom za provođenje prvostepenoga postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojega se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao temelj za donošenje sudske odluke. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda u predmetnome postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 20. aprila 2015. godine, te da je konačnu odluku donio 15. januara 2020. godine (dakle, vremensko razdoblje od oko četiri godine i devet mjeseci). Pri tome Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za ovako dugo trajanje predmetnoga postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnome sudu zbog nedonošenja odluke u razumnome roku, zapazio da, kada redovni sudovi pokušavaju da opravdaju dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnoga akta, odnosno u skladu sa uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnoga akta koje je donijelo VSTV“, kao i u konkretnome slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni da postupaju u predmetima u razumnome roku, bez nepotrebnoga odugovlačenja (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga su www.ustavnisud.ba). Također, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Konačno, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica ssistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnoga suda može pripisati konkretnomu slijedu događaja u predmetnome postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugome razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnoga postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo tako neažurno postupanje drugostepenoga suda u žalbenom postupku.

29. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije utjecao na dužinu trajanja predmetnoga postupka, koji je od naročite važnosti za apelanta budući da se radi o sporu iz radnih odnosa, te da je Kantonalnome sudu podnosio urgencije za postupanje čemu Kantonalni sud nije udovoljio.

30. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga postupka, koji je pri tomu po zakonu hitne naravi, ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

31. Budući da je Ustavni sud u prethodnim tačkama ove odluke već utvrdio da je, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno apelantovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da nije potrebno razmatrati navode o kršenju prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

32. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnoga postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.

34. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Sarajevskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovoga roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

35. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

36. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne naravi, trajao šest godina i 10 mjeseci, pri čemu Kantonalni sud, koji je u odlučujućoj mjeri doprinio tako dugome trajanju predmetnoga postupka, nije ponudio objektivno prihvatljiva opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnomu slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Kantonalnoga suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnome roku.

37. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

38. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-1369/20 (M. Č.) | Sudska praksa | Aktio