Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-516/20 (KONZUM Trgovina na veliko i malo d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-516/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman, i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine u predmetu broj AP-516/20, rješavajući apelaciju KONZUM Trgovina na veliko i malo d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio KONZUM Trgovina na veliko i malo d.o.o. Sarajevo zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na dužinu trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 216872 11 I, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu kao predmet broj 65 0 I 216872 21 Gži 2, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. KONZUM Trgovina na veliko i malo d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dino Delimustafić advokat iz Sarajeva, podnio je 10. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nerazumne dužine trajanja izvršnog postupka koji se vodio pred Općinskim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinki sud) kao predmet broj 65 0 I 216872 11 I, a koji se trenutno vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) kao predmet broj 65 0 I 216872 21 Gži 2.

2. Tražitelj izvršenja (Đ.B.) je 16. novembra 2011. godine Općinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv apelanta kao izvršenika na osnovu izvršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 152224 10 Rs od 27. maja 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 152224 11 Rsž od 5. novembra 2011. godine.

3. Po prijedlogu tražioca izvršenja, Općinski sud je 21. decembra 2011. godine donio rješenje o izvršenju kojim je odredio predloženo izvršenje radi vraćanja na rad, uvezivanja radnog staža i radi namirenja novčanog potraživanja tražioca izvršenja.

4. Apelant je 28. decembra 2011. godine uložio prigovor protiv predmetnog rješenja o izvršenju.

5. Odlučujući o apelantovom prigovoru, Općinski sud je 24. februara 2012. godine donio rješenje broj 65 01216872 11 I kojim je, između ostalog, predmetni prigovor odbio kao neosnovan, te je predmetno rješenje o izvršenju u cijelosti održao na snazi. Istim rješenjem odlučeno i o troškovima postupka na način bliže naveden u dispozitivu predmetnog rješenja.

6. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 8. oktobra 2015. godine donio rješenje broj 65 0 I 216872 12 Gž kojim je žalbu djelimično uvažio, te je prvostepeno rješenje u dijelu odluke o troškovima postupka preinačio na način bliže naveden u dispozitivu predmetnog rješenja, dok je u preostalom dijelu apelantova žalba odbijena i prvostepeno rješenje je potvrđeno.

7. Postupajući po apelantovom podnesku, Općinski sud je 11. januara 2017. godine donio rješenje broj 65 0 I 216872 11 I kojim je djelimično obustavio predmetno rješenje o izvršenju u odnosu na dio isplaćenog potraživanja glavnog duga, dok je u ostalom dijelu predmetno rješenje o izvršenju održano na snazi. Istim rješenjem je odbijen apelantov zahtjev za prebijanje potraživanja, te je naloženo apelantu da tražiocu izvršenja nadoknadi troškove za sastav odgovora na podnesak.

8. Odlučujući o apelantovoj žalbi, Kantonalni sud je 3. septembra 2018. godine donio rješenje broj 65 0 I 216872 18 Gži kojim je žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio je prvostepeno rješenje.

9. Općinski sud je 23. juna 2020. godine putem zaključka pozvao tražioca izvršenja da se izjasni da li je odustao od prijedloga u dijelu uspostave radnopravnog statusa imajući u vidu da je apelant 30. aprila, 6. maja , 7. maja i 15. maja 2020. godine Općinski sud obavjestio i dostavio dokaze o preduzetim radnjama radi uspostave radno-pravnog statusa tražiocu izvršenja u skladu sa izvršnom ispravom.

10. Općinski sud 15. jula 2020. godine donio rješenje broj 65 0 I 216872 11 I kojim je izvršenje određeno predmetnim rješenjem o izvršenju obustavio.

11. Tražilac izvršenja je 14. avgusta 2020. godine podnio žalbu protiv navedenog rješenja na koju je 27. novembra 2020. godine apelant dostavio odgovor.

12. Predmet je 19. januara 2021. godine dostavljen Kantonalnom sudu na rješavanje po žalbi.

13. Prema stanju u spisu postupak je u toku.

Apelacioni navodi

14. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje i prava na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje, iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Ističe da je u svemu postupio u skladu sa pravosnažnom presudom, te tražitelju izvršenju isplatio sva novčana potraživanja određena presudom, međutim da dio presude koji se odnosi na uspostavu radno-pravnog statusa nije moguće izvršiti s obzirom da je tražitelj izvršenja zasnovao radni odnos kod drugog poslodavca. Ističe da je do dana podnošenja ove apelacije protekao period od 8 godina, a da sud još uvijek nije donio konačnu odluku.

15. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

16. Ustavni sud ukazuje da se u konkretnom slučaju radi o izvršnom postupku u kojem apelant ima svojstvo izvršenika, te da se stoga postavlja pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Naime, Ustavni sud podsjeća na svoj principijelan stav o neprimjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na izvršni postupak u situaciji kada apelaciju podnosi izvršenik, odnosno lice protiv kojeg se provodi izvršenje. Međutim, Ustavni sud isto tako podsjeća na svoj stav da je član II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv u situaciji kada se u izvršnom postupku utvrđuju nova građanska prava i obaveze (vidi Ustavni sud, Odluka broj U 21/02 od 26. marta 2004. godine, dostupna na web stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

17. U konkretnom slučaju, apelant se žali na dužinu trajanja izvršnog postupka, koji je pokrenuo tražilac izvršenja protiv apelanta, a na osnovu izvršne isprave, pravomoćne presude Općinskog suda broj 65 0 Rs 152224 10 Rs od 27. maja 2011. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 152224 11 Rsž od 5. novembra 2011. godine. U vezi s tim, Ustavni sud smatra da se u predmetnom izvršnom postupku ne utvrđuju "nova građanska prava ili obaveze" apelanta, već da su ona utvrđena navedenom izvršnom ispravom. Stoga, Ustavni sud zaključuje da u konkretnom slučaju, predmetni izvršni postupak ne uživa zaštitu i garancije iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ustavni sud zaključuje da je apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

18. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

19. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-516/20 (KONZUM Trgovina na veliko i malo… | Sudska praksa | Aktio