Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-264/21 (Općina Bužim)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Javna vlast
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-264/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-264/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Općina Bužim, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Općina Bužim protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 17 0 St 033023 20 Pž od 10. novembra 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Općina Bužim (u daljnjem tekstu: apelantkinja), koju zastupa Općinsko pravobranilaštvo Općine Bužim, podnijela je 27. januara 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 17 0 St 033023 20 Pž od 10. novembra 2020. godine.
2. Rješenjem Općinskog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 17 0 St 033023 11 St od 22. oktobra 2020. godine, po prijedlogu stečajnog upravnika S.Ć. za naknadnu diobu imovine stečajnog dužnika (Javno preduzeće „Veterinarska stanica“ d.o.o. Bužim) određen je nastavak stečajnog postupka radi naknadne diobe, za stečajnog upravitelja imenovan je S.Ć. (podnosilac prijedloga), te mu je dato ovlašćenje da zastupa stečajnu masu stečajnog dužnika.
3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 22. oktobra 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 17 0 St 033023 20 Pž od 10. novembra 2020. godine predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je odredbama člana 127. stav (2) Zakona o stečajnom postupku propisano da pravo na žalbu protiv rješenja kojim se određuje naknadna dioba ima stečajni dužnik. Kantonalni sud je zaključio, imajući u vidu navedenu zakonsku odredbu prema kojoj pravo žalbe na pobijano rješenje ima stečajni dužnik, da je predmetna žalba apelantkinje nedopuštena, te je istu, u smislu odredbi člana 213. stav 1. Zakona o parničnom postupku, a u vezi sa odredbama člana 8. Zakona o stečajnom postupku, odbacio kao nedopuštenu.
Apelacioni navodi
4. U predmetnoj apelaciji apelantkinja se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te od Ustavnog suda traži da ukine osporeno rješenje Kantonalnog suda.
5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
6. Prije svega, Ustavni sud ukazuje da apelantkinja kao nosilac javne vlasti ne uživa zaštitu prava zagarantovanih odredbama Evropske konvencije i njenih protokola koji regulišu odnos javne vlasti i pojedinaca i pružaju pojedincima zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu sa javnom vlašću. Međutim, Ustavni sud u svojoj praksi ukazao je da Evropska konvencija pruža minimum zaštite u pogledu ljudskih prava i osnovnih sloboda, a Ustav Bosne i Hercegovine daje širu zaštitu, pa je usvojio stav da, prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, svako ko je bio stranka u određenom postupku i ko ima presudu bilo kog suda za koju smatra da su mu njome povrijeđena prava može podnijeti apelaciju Ustavnom sudu. U skladu s tim, državni organi i javna vlast, kao učesnici sudskih postupaka, uživaju garancije prava na pravičan postupak i prava na imovinu iz člana II/3.e) i k) Ustava Bosne i Hercegovine (vidi, Ustavni sud, Odluka broj AP 39/03 od 27. februara 2004. godine, objavljena na www.ustavnisud.ba).
7. Ustavni sud zapaža da apelantkinja smatra da joj je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine na konkretan slučaj.
8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava ili obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporena odluka donesena u postupku u kojem je redovni sud žalbu apelantkinje izjavljenu protiv prvostepene odluke odbacio kao nedopuštenu, tj. u postupku kojem je odlučivano samo o procesnoj dopustivosti predmetne žalbe. Dakle, iz navedenog proizlazi da osporenom odlukom nije odlučivano o „građanskim pravima i obavezama“ apelantkinje u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine konvencije ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti br. AP-2362/19 od 19. februara 2020. godine, dostupna na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
9. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku, a imajući u vidu da se osporenim rješenjem Kantonalnog suda odlučivalo isključivo o procesnom pitanju, nije odlučivalo ni o imovinskim pravima apelantkinje iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantkinje o povredi prava na imovinu ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević