Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2771/19 (D. J.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Krivični postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2771/19

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u predmetu broj AP 2771/19, rješavajući apelaciju Draška Jovanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b) i člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), u sastavu: Zlatko M. Knežević, predsjednik Mato Tadić, potpredsjednik Mirsad Ćeman, potpredsjednik Valerija Galić, sutkinja Miodrag Simović, sudija Seada Palavrić, sutkinja na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Odbija se kao neosnovana apelacija Draška Jovanovića podnesena zbog povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na suđenje u razumnom roku u krivičnom postupku, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci broj 73 0 K 030330 19 Kž od 27. aprila 2020. godine.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Draško Jovanović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelinca, kojeg zastupa Željko Bubić, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja krivičnog postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 73 0 K 030330 19 Kž od 27. aprila 2020. godine. Apelant je 26. oktobra 2020. godine dostavio dopunu apelacije.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Okružnog suda, Osnovnog suda u Kotor- Varošu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) i Okružnog javnog tužilaštva u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružno tužilaštvo) u periodu od 15 do 26. oktobra 2020. godine zatraženo je da dostave odgovor na apelaciju.

3. Osnovni sud i Okružno tužilaštvo dostavili su odgovore na apelaciju u periodu od 20. do 28. oktobra 2020. godine. Osnovni sud i Okružno tužilaštvo su 9. februara 2021. godine dostavili dopunu odgovora na apelaciju.

4. Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju u ostavljenom roku.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelantovih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelant je u svojstvu osumnjičenog prvi put ispitan 26. augusta 2014. godine.

7. Okružno tužilaštvo je pred Osnovnim sudom podiglo Optužnicu pod brojem T13 0 KT 0016956 14 od 3. marta 2015. godine, koja je u sudu zaprimljena 12. marta 2015. godine, protiv apelanta zbog produženog krivičnog djela teške krađe iz člana 226. stav 4. u vezi sa članom 42a. Krivičnog zakona Republike Srpske (u daljnjem tekstu: stari KZRS) i protiv optuženog P. Ć. zbog produženog krivičnog djela krađe iz člana 231. stav 1. u vezi sa članom 42a. starog KZRS.

8. Osnovni sud je 19. marta 2015. godine potvrdio predmetnu optužnicu.

9. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 K 021715 15 Kps od 4. augusta 2017. godine odbijeni su kao neosnovani prethodni prigovori na optužnicu koje je izjavio optuženi P. Ć.

10. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 K 021715 15 Kps od 6. decembra 2017. godine apelantu je postavljen branilac po službenoj dužnosti.

11. Dana 6. decembra 2017. godine održano je ročište za izjašnjenje o krivici, na kojem se apelant izjasnio da nije kriv za krivično djelo koje mu je optužnicom stavljeno na teret.

12. Rješenjem Osnovnog suda broj 73 0 K 021715 17 K od 26. marta 2018. godine, uz saglasnost stranaka, postupak u odnosu na apelanta je razdvojen budući da je apelant imao zdravstvenih problema koji su mogli utjecati na daljnji tok postupka i predmet je dodijeljen novom sudiji.

13. Osnovni sud je ročište za glavni pretres zakazao za 18. oktobar 2018. godine, ali je ono odgođeno jer apelant nije pristupio zbog zdravstvenih problema.

14. Osnovni sud je dopisom od 22. oktobra 2018. godine naložio apelantovom braniocu (dopis je u tri navrata neuspješno dostavljan) da dostavi medicinsku dokumentaciju u pogledu apelantove duševne bolesti.

15. Osnovni sud je 23. januara 2019. godine održao ročište na kojem je naredbom odredio vještačenje apelantove procesne sposobnosti.

16. Osnovni sud je po dostavljanju nalaza i mišljenja vještaka 14. februara 2019. godine zakazao ročište za 7. mart 2019. godine, koje je odgođeno zbog obaveza apelantovog branioca.

17. Osnovni sud je 20. marta 2019. godine održao ročište na kojem je saslušan vještak iz oblasti sudske psihijatrije koji je utvrdio da je apelant psihički sposoban da učestvuje u krivičnom postupku i da prati tok krivičnog postupka.

18. Osnovni sud je ročište za glavni pretres zakazao za 4. april 2019. godine, ali je ono odgođeno jer nije pristupio apelant, a ni svi pozvani svjedoci, zbog čega je Osnovni sud izdao naredbu za dovođenje apelanta i svjedoka na naredno ročište.

19. Osnovni sud je 18. aprila 2019. godine održao ročište za glavni pretres na koje nisu pristupili svi pozvani svjedoci, pa je izdao naredbu za dovođenje svjedoka na naredno ročište.

20. Osnovni sud je odgodio dva naredna ročišta zakazana za 22. i 29. maj 2019. godine jer na prvo ročište nije pristupio ni apelant, ni svi svjedoci, a drugo ročište je odgođeno jer nije realizirana naredba za dovođenje apelanta. Osnovni sud je izdao naredbu za dovođenje apelanta i svjedoka na naredno ročište.

21. Osnovni sud je 19. juna 2019. godine održao ročište, na kojem je Okružno tužilaštvo izmijenilo optužnicu tako što je preciziralo radnje koje se apelantu stavljaju na teret, te je apelantu izmijenjenom optužnicom stavljeno na teret da je učinio produženo krivično djelo teške krađe iz člana 226. stav 4. u vezi sa članom 57. stav 1. Krivičnog zakonika Republike Srpske (u daljnjem tekstu: novi KZRS). Osim toga, na ročište nije pristupio svjedok, za kojeg nije realizirana naredba za dovođenje, pa je Osnovni sud izdao novu naredbu za dovođenje svjedoka na naredno ročište.

22. Osnovni sud je 4. jula 2019. godine održao ročište na kojem su izvedeni dodatni dokazi Okružnog tužilaštva, dok naredno ročište zakazano za 14. august 2019. godine nije održano jer apelant nije pristupio.

23. Presudom Osnovnog suda broj 73 0 K 030330 18 K od 22. augusta 2019. godine, na osnovu člana 298. stav 1. tačka v) Zakona o krivičnom postupku Republike Srpske (u daljnjem tekstu: ZKPRS), apelant je oslobođen optužbe da je na način bliže opisan u izreci presude učinio produženo krivično djelo teške krađe iz člana 226. stav 4. u vezi sa članom 57. stav 1. novog KZRS, a oštećeni su s imovinsko-pravnim zahtjevom upućeni na parnicu. U obrazloženju presude je navedeno da dokazi, kako oni materijalne, objektivne prirode, tako i dokazi subjektivne prirode ne dovode sud do zaključka da je upravo apelant učinio predmetno krivično djelo.

24. Presudom Okružnog suda broj 73 0 K 030330 19 Kž od 27. aprila 2020. godine odbijena je kao neosnovana žalba Okružnog tužilaštva izjavljena protiv presude Osnovnog suda od 22. augusta 2019. godine.

IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije

25. Apelant smatra da mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) zbog dužine trajanja krivičnog postupka. Apelant navodi da se krivični postupak od dana podizanja optužnice vodi već četiri godine i da još uvijek nije završen budući da se predmet nalazi u fazi glavnog pretresa pred Osnovnim sudom. Apelant navodi da zbog toga on i njegova porodica osjećaju nelagodu i suočavaju se s neugodnim komentarima sredine u kojoj žive i rade, kao i da Tužilaštvo nije imalo osnov za podizanje optužnice, a da se postupak vodi „unedogled“. Apelant smatra da je žrtva činjenice da ne postoje zakonske norme koje reguliraju dužinu trajanja sudskih postupaka, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete koju trpi zbog nerazumne dužine trajanja postupka. U dopuni apelacije apelant navodi da je predmetni postupak u međuvremenu pravomoćno okončan tako što je on oslobođen optužbe, ali da u svakom slučaju smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku.

b)Odgovori na apelaciju

26. Osnovni sud je opisao hronologiju postupka, te je posebno istakao da je imao poteškoće prilikom uručivanja potvrđene optužnice i rješenja o odbijanju prethodnih prigovora optuženom P. Ć., koji se nije nalazio na naznačenoj adresi stanovanja, pa su mu odluke uručene putem sudske policije. Osnovni sud je, dalje, naveo da je nakon zakazivanja ročišta za izjašnjenje o krivici imao poteškoća prilikom uručivanja poziva apelantu koji se, također, nije nalazio na naznačenoj adresi stanovanja, pa je poziv uručen putem sudske policije. Osnovni sud je naglasio da je, nakon toga, postupak u odnosu na apelanta razdvojen i da ga je postupajući sudija odmah uzeo u rad. Osnovni sud je, dalje, naveo da je održano više ročišta za glavni pretres, da apelant nije pristupio na svako ročište, zbog čega je sud više puta izdavao naredbe za „privođenje“ apelanta, kao i da su saslušani brojni svjedoci, od kojih pojedini nisu pristupili na ročište, pa je sud izdavao i naredbe za „privođenje“ svjedoka. Osnovni sud je naveo da je preduzimao sve radnje kako bi se postupak što prije okončao, ali da su i apelant i optuženi P. Ć. doprinijeli dužini trajanja postupka, zbog čega je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana.

27. Okružno tužilaštvo je navelo da je predmetnu optužnicu potvrdio sud, iz čega proizlazi da je postojala osnovana sumnja da je apelant učinio krivično djela, a dužnost Tužilaštva je da kod takvih okolnosti pokreće krivični postupak, zbog čega smatra da su neosnovani navodi iz apelacije da Tužilaštvo nije imalo elemenata za podizanje optužnice.

V.Relevantni propisi

28. Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 53/12, 91/17 i 66/18) U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o krivičnom postupku Republike Srpske („Službeni glasnik Republike Srpske“ broj 53/12) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

Pravo na suđenje bez odgađanja Član 13.

Osumnjičeni, odnosno optuženi ima pravo da u najkraćem razumnom roku bude izveden pred nezavisan i nepristrastan sud i da mu bude suđeno bez odgađanja.

Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i onemogući svaku zloupotrebu prava koja pripadaju licima koja učestvuju u postupku.

(...)

VI.Dopustivost

29. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

30. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

31. Ustavni sud zapaža da je apelant podnio apelaciju zbog dužine trajanja krivičnog postupka koji u vrijeme podnošenja apelacije nije bio okončan. U vezi s tim Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u krivičnom postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.

32. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

33. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (1), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

34. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja krivičnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje

35. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

36. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […]

37. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak vodio zbog utvrđivanja apelantove krivične odgovornosti u vezi s izvršenjem produženog krivičnog djela teške krađe iz člana 226. stav 4. u vezi sa članom 57. stav 1. novog KZRS, te je nesporno da apelant uživa garancije prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije. Relevantna načela

38. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

Period koji se uzima u obzir

39. Ustavni sud, prije svega, podsjeća da prema konzistentnoj praksi Evropskog suda i Ustavnog suda, pri ocjeni pitanja da li je suđenje provedeno „u razumnom roku“ početak relevantnog perioda u krivičnim stvarima vezuje se za trenutak u kojem je lice koje je u pitanju postalo svjesno da je osumnjičeno za krivično djelo jer od tog momenta ima interes da sud donese odluku o postojanju te sumnje. Takvo određivanje relevantnog perioda očigledno je u slučajevima u kojima je hapšenje prethodilo formalnoj optužbi (vidi Evropski sud, Wemhoff protiv Njemačke, presuda broj 2122/64 od 27. juna 1968. godine, stav 19; Dobbertin protiv Francuske, presuda broj 13089/87 od 25. februara 1993. godine, st. 9. i 138. i Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 2130/09 od 28. maja 2010. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 95/10, dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

40. Dalje, kao kraj relevantnog perioda uzima se trenutak u kojem je okončana nesigurnost u pogledu pravne pozicije lica koje je u pitanju. U tom smislu, Evropski sud primjenjuje jednake kriterije i u krivičnim i u građanskim stvarima. Pri tome, u krivičnom postupku odluka o optužnici, odnosno oslobađanje od optužbe ili odbacivanje optužbe moraju biti konačni. Najzad, konačno odlučivanje o optužbi može predstavljati i odustajanje od daljnjeg vođenja krivičnog postupka (vidi Wemhoff, stav 18).

41. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju početak relevantnog perioda vezuje za apelantovo ispitivanje u svojstvu osumnjičenog 26. augusta 2014. godine kada je apelant saznao da je osumnjičen za krivično djelo. Međutim, apelant ukazuje na dužinu trajanja postupka od podizanja optužnice, a Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. Imajući u vidu da je predmetna optužnica podignuta 3. marta 2015. godine, a da je krivični postupak okončan presudom Okružnog suda od 27. aprila 2020. godine, relevantni period koji Ustavni sud treba uzeti u obzir prilikom razmatranja dužine predmetnog krivičnog postupka je period od pet godina i jedan mjesec.

Analiza dužine trajanja postupka

42. Ustavni sud, prije svega, uočava da je u konkretnom krivičnom postupku optužnica prvobitno podignuta protiv apelanta i optuženog P. Ć., ali je postupak u odnosu na apelanta razdvojen i dodijeljen u rad novom sudiji. Ustavni sud, također, uočava da je postojala sumnja u vezi s apelantovom procesnom sposobnošću, zbog čega je po naredbi Osnovnog suda provedeno vještačenje. Nadalje, Ustavni sud nalazi da je u toku postupka Okružno tužilaštvo izmijenilo predmetnu optužnicu. Imajući u vidu izneseno, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju radilo o relativno složenom predmetu.

43. Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud primjećuje da je glavni pretres u više navrata odgođen zbog neodazivanja apelanta na poziv, zbog čega je Osnovni sud donosio naredbe za dovođenje, a što ukazuje da je apelant doprinio dužini trajanja postupka.

44. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud primjećuje da je Osnovni sud optužnicu potvrdio nakon pet dana od primanja, međutim, kako proizlazi iz odgovora na apelaciju, Osnovni sud je imao poteškoće s uručivanjem potvrđene optužnice optuženom P. Ć. budući da se nije nalazio na adresi stanovanja, pa je optužnica u konačnici uručena putem sudske policije. Ustavni sud, dalje, zapaža da je Osnovni sud 4. augusta 2017. godine donio rješenje kojim je odbio prethodne prigovore na optužnicu, da je ročište za izjašnjenje o krivici održao nakon četiri mjeseca, dok je rješenje o razdvajanju postupka u odnosu na apelanta donio nakon nešto kraće od četiri mjeseca. Nakon toga, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u periodu od godinu i pet mjeseci (od razdvajanja postupka do donošenja prvostepene presude) održao šest ročišta za glavni pretres, ali je šest puta i odgodio ročište za glavni pretres (apelant pet puta nije pristupio na zakazano ročište, jedno ročište je bilo odgođeno zbog zauzetosti apelantovog branioca, a u više navrata svjedoci se nisu odazvali pozivu). Nadalje, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud 22. augusta 2019. godine donio presudu kojom je apelant oslobođen optužbi, dok je Okružni sud, odlučujući o žalbi, donio presudu kojom je potvrdio prvostepenu presudu u roku od osam mjeseci (računajući od donošenja prvostepene presude). Dakle, Ustavni sud nalazi da je Osnovni sud, imajući u vidu okolnosti konkretnog predmeta, aktivno preduzimao radnje s ciljem efikasnog vođenja i okončanja krivičnog postupka, kao i Okružni sud koji je u roku od osam mjeseci odlučio o žalbi.

45. S obzirom na navedeno, sagledavajući postupak u cjelini, koji je trajao pet godina i jedan mjesec, imajući u vidu da je apelant doprinio dužini trajanja postupka, a da nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili postupak, Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog predmeta nije povrijeđeno apelantovo pravo na suđenje u razumnom roku kao elementa prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da u okolnostima konkretnog slučaja ne postoji povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u krivičnom postupku, koji je trajao pet godina i jedan mjesec, kada je apelant doprinio dužini trajanja postupka, a kada nema elemenata koji bi ukazivali da su redovni sudovi bezrazložno odugovlačili postupak.

47. Na osnovu člana 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2771/19 (D. J.) | Sudska praksa | Aktio