Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-3502/19 (N. D.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
- Očigledno (prima facie) neosnovana
- Izvršni postupak
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-3502/19
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-3502/19, rješavajući apelaciju koju je podnio Nisvet Džehverović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Nisvet Džehverović protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću broj 20 0 I 056518 19 Gž od 3. jula 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.
OBRAZLOŽENJE
1. Nisvet Džehverović (u daljnjem tekstu: apelant) iz Cazina, podnio je 5. septembra 2019. apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 20 0 I 056518 19 Gž od 3. jula 2019. godine.
2. Apelant je 23. augusta 2018. godine podnio Općinskom sudu u Cazinu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) prijedlog za izvršenje protiv izvršenika (d.d. TZP Cazin), na osnovu izvršne isprave - Presude zbog propuštanja Općinskog suda u Cazinu broj Rs - 129/04. od 24. aprila 2007. godine, radi naplate potraživanja u iznosu od 9.206,22 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Apelant je predložio da se izvršenje provede na novčanim sredstvima koja se nalaze na transakcijskom računu izvršenika ili drugog državnog organa koji po zakonu vrši vlasnička ovlaštenja nad sredstvima i imovini izvršenika, te da taj podatak pribavi Općinski sud u skladu s članom 37. st. 1. i 3. Zakona o izvršnom postupku (u daljnjem tekstu: ZIP). Apelant je predložio da se, ukoliko izvršenje bude nemoguće izvrštiti na gore predloženi način, izvršenje provede na imovini u vlasništvu ili posjedu izvršenika ili vršioca vlasničkih ovlaštenja nad sredstvima i imovini izvršenika, a kada se ta imovina, u skladu s članom 37. st. 1. i 3. ZIP-a, nađe i procjeni, uključujući tu i imovinu izvršenika nad kojom vlasnička ovlaštenja po osnovu državnog kapitala vrši Općina Cazin, USK ili Vlada F BiH.
3. Općinski sud je zaključkom od 15. februara 2019. godine vratio apelantu prijedlog za izvršenje radi dopune u smislu člana 36. stav 1. ZIP-a, te naložio apelantu da otkloni nedostatke u prijedlogu za izvršenje na način da dostavi prijedlog za izvršenje u kojem će biti jasno preciziran predmet izvršenja, odnosno dokaz da se izvršenje može provoditi na imovini i budžetu Vlade F BiH i Vlade USK-a.
4. Apelant je 6. marta 2019. godine dostavio Općinskom sudu podnesak kojim je predložio izvođenje raznih dokaznih sredstava, te predložio da ovaj sud od sadašnjeg posjednika nekretnina izvršenika traži informacije i zapisnik o izvršenju na pokretnoj imovini, a od Vlade F BiH, Federalnog ministarstva finansija i Vlade USK-a podatke o dugovanjima naspram izvršenika.
5. Općinski sud je zaključkom od 13. marta 2019. godine naložio apelantu da uredi prijedlog za utvrđivanje imovine izvršenika i učini vjerovatnim da navedene institucije i pravna lica raspolažu traženim podacima, jer je prijedlog za utvrđivanje imovine od 6. marta 2019. godine bio neopredijeljen i nije učinjeno vjerovatnim da navedene institucije i pravna lica raspolažu traženim podacima.
6. Apelant je 20. marta 2019. godine dostavio Općinskom sudu podnesak u kojem je, između ostalog, naveo da predlaže da taj sud od Agencije za privatizaciju USK-a pribavi informaciju da li je neko kupio imovinu pobrojanu u dopisu Agencije od 4. septembra 2008. godine i da li navedena Agencija posjeduje taj novac na svom računu kako bi se izvršenje provelo na tom predmetu izvršenja. Također, apelant je predložio da ovaj sud od Federalnog ministarstva finansija zatraži informacije i da se izvršenje eventualno provede na sredstvima Vlade F BiH, Federalnog ministarstva finansija ili drugog nadležnog tijela ili, ukoliko se izvršenje ne uspije provesti na navedeni način, da se izvršenje provede na proizvodnim mašinama koje se nalaze u objektu i posjedu firme Elektrometal Cazin, te da se izvršenje provede na sredstvima Općinskog suda.
7. Općinski sud je rješenjem broj 20 0 I 056518 18 I od 8. aprila 2019. godine, koje je potvrđeno rješenjem Kantonalnog suda od 3. jula 2019. godine, odbacio kao neuredan apelantov prijedlog za izvršenje podnesen ovom sudu 23. augusta 2018. godine, te odbio kao neosnovane apelantove prijedloge od 6. i 20. marta 2019. godine kojima je tražio da Općinski sud od organa i pravnih lica označenih u tim prijedlozima pribavi podatke o imovini izvršenika.
8. U obrazloženu rješenja od 8. aprila 2019. godine Općinski sud je naveo da je apelantov prijedlog za izvršenje neuredan, jer u prijedlogu nije označio adresu sjedišta izvršenika, nije precizirao stvari na kojima predlaže izvršenje niti je dostavio dokaz ili učinio vjerovatnim da se izvršenje ima provesti i na imovini i budžetu Vlade F BiH ili Vlade USK-a. Apelant nije postupio po navedenim zaključcima ovog suda, već je ponovo tražio da ovaj sud pribavi informaciju o imovini upravnih organa i agencija, te uopćeno navodio ko bi sve navodno mogao biti izvršenik (Vlada F BIH, Federalno ministarstvo finasija, Vlada USK-a, Agencija za privatizaciju USK-a, proizvodne mašine bez konkretizovanja istih i slično) uz konstataciju da se izvršenje ima provesti na imovini pobrojanih organa. Dakle, apelant nijednom nije jasno opredijelio prijedlog za izvršenje u smislu člana 36. stav 1. ZIP-a na način da je opredijelio sredstvo izvršenja (npr. na pokretnim stvarima - pljenidbom, procjenom i prodajom, te namirenjem iz dobivene cijene) i predmet izvršenja (npr. na pokretnim stvarima uopćeno ili određenoj mašini uz navođenje podataka važnih za identifikaciju iste ili npr. računu koji se vodi kod banke i slično). Apelant je uporno insistirao na pribavljanju podataka o imovini izvršenika, iako mu je ovaj sud zaključkom od 13. marta 2019. godine stavio na znanje da se imovina izvršenika može utvrđivati posredstvom provjere kod (u zahtjevu određenih) organa, pravnih ili fizičkih lica samo ukoliko učini vjerovatnim da isti raspolažu podacima o imovini izvršenika, u smislu člana 37. stav 1. ZIP-a, a što apelant nije učinio. S obzirom na navedeno, Općinski sud je primjenom člana 334. stav 2. u vezi sa članom 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 21. i 39. stav 6. ZIP-a, te primjenom člana 37. stav
1. ZIP-a donio odluku kao u dispozitivu.
9. U obrazloženju osporenog rješenja Kantonalni sud je naveo da je pravilno prvostepeni sud vratio apelantu prijedlog za izvršenje radi ispravke, odnosno da je pravilno pozvao apelanta da uredi svoj podnesak za utvrđenje imovine izvršenika, te da je pravilno primijenio odredbe člana 334. stav 2. u vezi sa članom 336. stav 3. Zakona o parničnom postupku, u vezi sa članom 21. i 39. stav 6. ZIP-a, te člana 37. stav 1. ZIP-a kada je odlučio kao dispozitivu prvostepenog rješenja, jer apelant u ostavljenom roku a niti do donošenja prvostepenog rješenja nije postupio po navedenim zaključcima prvostepenog suda.
Apelacioni navodi
10. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant navodi da je tražio od Općinskog suda da postupi po članu 37. ZIP, te predlaže da se rješenje Kantonalnog suda u cijelosti ukine i vrati na ponovno odlučivanje. Također, apelant je zatražio da mu se odredi naknada nematerijalne štete zbog „odugovlačenja postupka“.
11. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:
Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.
12. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP 156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.
13. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su u predmetnoj pravnoj stvari primijenjeni pozitivno-pravni propisi. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP 20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).
14. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi u obrazloženju svojih odluka dali detaljne, jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Naime, imajući u vidu da su redovni sudovi, pozivajući se na relevantne odredbe Zakona o parničnom postupku i ZIP-a, u osporenoj odluci dali detaljne i jasne razloge za svoje odlučenje, Ustavni sud ne nalazi da je primjena relevantnih pozitivno-pravnih propisa u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. Pri tome, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj praksi već rješavao o sličnom činjeničnom i pravnom pitanju sa aspekta primjene člana 37. ZIP-a, te da u vezi s tim nije našao proizvoljnost u postupanju redovnih sudova (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP-3498/19 od 12. januara 2021. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba). Naime, u tom predmetu Ustavni sud je zaključio da u konkretnom slučaju nema bilo kakve proizvoljnosti u primjeni relevantnih odredbi ZIP-a, a imajući u vidu obrazloženje koje je u tom predmetu dao Kantonalni sud, kao i to da iz odredbe člana 37. stav 1. ZIP-a proizlazi mogućnost da tražilac izvršenja traži od suda da sud zatraži i od izvršenika i od drugih lica da sudu dostave podatke o imovini izvršenika ali pod uvjetom da tražilac izvršenja učini vjerovatnim da bi ta lica mogla imati te podatke. U odnosu na apelantove navode kojima ukazuju na dužinu trajanja predmetnog postupka pred redovnim sudovima, Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak pred redovnim sudovima trajao oko jedanaest mjeseci, u kojem periodu su redovni sudovi preduzeli niz procesnih radnji te donijeli dvije odluke na dvije instance. S obzirom na to, Ustavni sud ne nalazi da je dužina trajanja predmetnog postupka prešla granice "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog suda i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.
15. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
16. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević