Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-4357/20 („INTERLIGNUM“ DOO Teslić)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Pristup sudu
  • Izvršenje
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Izvršni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4357/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 4357/20, rješavajući apelaciju koju je podnio „Interlignum“ DOO Teslić, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelaciju koju je podnio „Interlignum“ DOO Teslić.

Utvrđuje se povreda člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na pravo na pristup sudu u izvršnom postupku koji se vodi u Opštinskom sudu u Lukavcu kao predmet broj 126 0 I 202835 19 I.

Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Lukavcu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 126 0 I 202835 19 I, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Opštinskog suda u Lukavcu da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1„Interlignum“ DOO Teslić (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Dragan Radović, advokat iz Doboja, podnio je 3. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nepostupanja Opštinskog suda u Lukavcu (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) po prijedlogu za izvršenje u predmetu koji se vodi pred tim sudom pod brojem 126 0 I 202835 19 I.

II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Opštinskog suda zatraženo je 15. decembra 2020. godine da dostavi odgovore na apelaciju.

3Opštinski sud je 10. februara 2021. godine dostavio odgovor na apelaciju. III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.

5Iz dokumenata dostavljenih uz apelaciju proizlazi da je apelant 14. marta 2019. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu „izvršnog notarskog otpravka originala Ugovora o ispunjenju obaveza uz prenos prava – Subrogacija broj OPU-860/14 od 26. septembra 2014. godine zaključenog u Doboju kod notara Jove Radojko, između UniCredit banke a.d. Banjaluka kao hipotekarnog povjerioca i ustupioca potraživanja i apelanta kao jemca platioca – primaoca potraživanja, protiv izvršenika S. T. radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 300.000,00 KM“.

6Predloženo je izvršenje zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda utvrđivanjem vrijednosti nepokretnosti, prodajom nepokretnosti označene sa k.č. broj 1938/29 zvana Šički brod, u naravi privredna zgrada sa dvorištem, površine 760 m² upisana u zk. uložak broj 347 KO SP Bistarac (preneseno iz zk. ul. broj 243 KO Bistarac) sa dijelom 1/1, uknjiženo kod Opštinskog suda u Lukavcu – Zemljišnoknjižna kancelarija i namirenjem apelanta iz iznosa dobijenog prodajom predmetne nepokretnosti.

7Iz stanja spisa proizlazi da Opštinski sud po podnesenom prijedlogu za izvršenje nije postupao, tj. da u predmetnom izvršnom postupku nakon podnošenja prijedloga nije preduzimao procesne radnje.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 8Apelant navodi da Opštinski sud po prijedlogu za izvršenje nije postupao, čime je povrijedio njegovo pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je naveo da se pismenim podnescima od 10. oktobra 2019, 8. novembra 2019. i 15. maja 2020. godine obraćao postupajućem sudiji, ali i predsjedniku Opštinskog suda s urgencijom za postupanje u izvršnom postupku. Ističe da na navedene podneske postupajući sudija nije dao odgovor, dok je predsjednik Opštinskog suda tek nakon druge urgencije dostavio obavještenje od 13. novembra 2019. godine u kojem je, između ostalog, naveo da je postupajući sudija zadužen velikim brojem izvršnih predmeta iz ranijih godina. Pri tome apelant navodi da mu nije jasno na šta se odnosi veliki broj zaduženih predmeta jer, kako navodi, ZIPFBiH ne poznaje i ne određuje šta se podrazumijeva pod velikim brojem zaduženih predmeta. Apelant smatra da se prema navedenoj obavijesti predsjednika Opštinskog suda ne može sa sigurnošću zaključiti da će sudija donijeti odluku, odnosno postupiti po podnesenom prijedlogu za izvršenje, zbog čega predlaže da mu Ustavni sud odredi naknadu nematerijalne štete u iznosu od 3.000,00 KM zbog nedonošenja odluke u razumnom roku.

b) Odgovori na apelaciju 9Opštinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo da u konkretnom slučaju nisu preduzete radnje imajući u vidu da je plan rješavanja predmeta za 2020. godinu obuhvatao predmete zaključno sa 2013. godinom, te otežanost rada suda usljed pandemije izazvane virusom COVID-19, kao i starost inicijalnog akta u konkretnom predmetu. Dalje, imajući u vidu hitnost postupanja u izvršnim predmetima, predmet će uzeti u rad, ispitati prijedlog za izvršenje, te shodno njegovoj urednosti preduzimati radnje radi sprovođenja izvršenja. V.Relevantni propisi 10U Zakonu o izvršnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 74/11 – odluka US, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH i 55/18 – rješenje USBiH) relevantne odredbe glase:

Član 5.

U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.

Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.

Član 15.

Rokovi za postupanje Sud je po pravilu dužan da o prijedlogu za izvršenje odluči u roku od osam dana, a o prigovoru u roku od 15 dana od dana ispunjavanja uslova da se o prigovoru odluči.

Član 23. stav 1. tačka 1.

(1) Izvršne isprave su:

1) Izvršne odluke sudova i izvršno sudsko poravnanje, [...] Član 27. stav 1.

Podobnost izvršne isprave za izvršenje (1)Izvršna isprava podobna je za izvršenje ako su u njoj naznačeni tražilac izvršenja i izvršenik te predmet, vrsta, obim i vrijeme ispunjenja obaveze. [...] Član 64.

Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.

11Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi: Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

1. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

2. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da razmatra apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.

3. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, predmetna apelacija se odnosi na dužinu izvršnog postupka. U vezi s tim, Ustavni sud je u svojoj praksi kontinuirano ukazivao na praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) prema kojoj izvršenje pravosnažne sudske odluke predstavlja sastavni dio prava na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije, te da je dužnost države da organizuje svoj pravni sistem tako da omogući sudovima da se povinuju zahtjevima i uslovima Evropske konvencije. Ustavni sud je takođe u kontinuitetu ukazivao i da u Bosni i Hercegovini, tj. u Federaciji Bosne i Hercegovine ne postoji djelotvorno pravno sredstvo koje bi apelantima omogućilo da se prije podnošenja apelacije žale zbog neizvršenja pravosnažnog rješenja kojim je dozvoljeno izvršenje sudske presude (ilustracije radi, vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 3060/06 od 26. februara 2009. godine, tačka 12 i AP 2318/16 od 7. marta 2017. godine, tačke 23–24 s daljnjim referencama). Imajući ovo u vidu, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva.

4. Osim toga, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.

5. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18 st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

VII.Meritum

6. Apelant smatra da je u predmetnom postupku zbog nepostupanja Opštinskog suda po njegovom prijedlogu za izvršenje došlo do povrede prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pravo iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:

e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom.

Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]

7. U konkretnom slučaju apelant smatra da je do povrede njegovog prava na pravično suđenje došlo zbog nepostupanja Opštinskog suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje na osnovu notarski obrađene isprave. Budući da u predmetnom izvršnom postupku apelant nastoji da realizuje svoje potraživanje iz notarske isprave, nesporno je da je ishod predmetnog postupka odlučujući za apelantova građanska prava i obaveze. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je član II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine, odnosno član 6 stav 1 Evropske konvencije primjenljiv u konkretnom slučaju.

8. Iz apelacionih navoda proizlazi da je apelant 14. marta 2019. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje na osnovu notarski obrađene isprave, te da je predložio izvršenje zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda, procjenom vrijednosti i prodajom nepokretnosti izvršenika, te apelantovim namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom. Prema apelantovim navodima, Opštinski sud nije preduzeo nijednu radnju u predmetnom postupku. Dakle, Opštinski sud u predmetnom izvršnom postupku koji je po zakonu hitne prirode o podnesenom prijedlogu za izvršenje nije donio odluku dvije godine nakon podnošenja prijedloga za izvršenje kao inicijalnog akta.

9. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da član 6 stav 1 Evropske konvencije obezbjeđuje svakome pravo da bilo koji pravni zahtjev u vezi sa svojim građanskim pravima i obavezama iznese pred sud. Pravo na pokretanje sudskog postupka u građanskim pitanjima predstavlja jedan od aspekata prava na sud zajemčenog članom 6 stav 1 Evropske konvencije. U predmetu Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva (vidi presudu Evropskog suda, Golder protiv Ujedinjenog Kraljevstva od 21. februara 1975. godine, serija A, broj 18, stav 35) Evropski sud je usvojio stav da bi bilo „neshvatljivo da član 6 stav 1 detaljno opisuje proceduralne garancije obezbijeđene strankama u tekućoj parnici, a da pravo ne zaštiti ono što samo po sebi omogućava korist od takvih garancija, tj. pristup sudu. Pravičan, javni i brz sudski postupak nema nikakvu vrijednost ako nema sudskog postupka.“ Stav Evropskog suda jeste da je pravo na pristup sudu element sadržan u članu 6 stav 1 Evropske konvencije, koje je zasnovano na samoj formulaciji prve rečenice prvog stava ovog člana, kad se čitaju u svom kontekstu i u okviru sljedeća dva pravna načela: (1) načelo prema kojem se građanska tužba obavezno može podnijeti sudiji kao jedno od univerzalno priznatih trajnih načela prava i (2) načelo međunarodnog prava koje zabranjuje odricanje pravde.

10. Pristup sudskom ili upravnom organu mora biti suštinski, a ne samo formalan (vidi odluku Evropskog suda za ljudska prava Airey protiv Irske, 1979. godine). Država mora da obezbijedi pristup sudu svakome ko ima zahtjev koji ulazi u okvir člana 6 stav 1 Evropske konvencije i taj pristup ne može ograničiti određenim kategorijama ljudi (vidi Keegen protiv Irske, 1994. godine). Organi koji imaju slobodu sudskog odlučivanja imaju širok obim slobodne procjene sve dok se drže suštinskih zahtjeva iz člana 6 stav 1 Evropske konvencije (vidi Ettl i drugi protiv Austrije, 1987. godine, i Skräby protiv Švedske, 1990. godine).

11. Imajući u vidu navedene standarde i okolnosti konkretnog slučaja, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju pokreće pitanje da li je svojim nepostupanjem po apelantovom prijedlogu u dužem periodu Opštinski sud povrijedio njegovo pravo na suštinski i djelotvoran pristup sudu, koje je sadržano u pravu na pravično suđenje.

12. Kao opravdanje za neodlučivanje o apelantovom prijedlogu Opštinski sud je naveo Plan rješavanja predmeta, te otežanost rada suda usljed pandemije izazvane virusom COVID-19.

13. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u više svojih odluka zauzeo stav da Plan rješavanja predmeta koji je sačinio VSTS i koji je prioritetan u rješavanju predmeta ne oslobađa redovne sudove obaveze postupanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje, te se samim tim ne može smatrati prihvatljivim opravdanjem za nepostupanje po apelantovom prijedlogu za izvršenje u periodu od oko dvije godine u postupku koji se po izričitoj zakonskoj odredbi smatra hitnim.

14. Nadalje, Opštinski sud je kao opravdanje za nepostupanje po apelantovom prijedlogu naveo i poteškoće koje je prouzrokovao COVID-19. Ustavni sud zapaža da je epidemiološka situacija izazvana COVID-19 virusom u velikoj mjeri uticala na život i rad u Bosni i Hercegovini, naročito od marta 2020. godine kada su nadležni organi počeli uvoditi restriktivne mjere s ciljem suzbijanja širenja COVID-19 virusa. Stoga se navedena situacija može smatrati objektivnom okolnošću koja je u izvjesnoj mjeri uticala na konkretan slučaj. Međutim, Ustavni sud smatra da se u konkretnom slučaju ne može zanemariti duži period pasivnosti koja je kod Opštinskog suda evidentna i prije nastupanja navedene epidemiološke situacije.

15. Dakle, Opštinski sud u konkretnom slučaju predloženo izvršenje nije dozvolio rješenjem o izvršenju, nije se upustio u dalje preduzimanje procesnih radnji s ciljem prinudnog namirenja apelantovih potraživanja, zabilježbom izvršenja u zemljišnoj knjizi Zemljišnoknjižne kancelarije Opštinskog suda, procjenom vrijednosti i prodajom nepokretnosti izvršenika, te apelantovim namirenjem iz iznosa dobijenog prodajom. Nadalje proizlazi da Opštinski sud prijedlog za izvršenje nije odbio kao neosnovan, niti ga je procesno odbacio kao nedozvoljen, te se ne može smatrati da je postupak završen u skladu sa članom 64 Zakona o izvršnom postupku jer nema odluke suda po podnesenom prijedlogu za izvršenje.

16. Na navedeni način, propustom da u konkretnom slučaju donese odluku o apelantovom prijedlogu za izvršenje, Opštinski sud je apelantu uskratio njegovo pravo na suštinski „pristup sudu“ jer je apelant „pristup sudu“ imao samo formalno, a ne i suštinski jer se o njegovom pravu, tj. po prijedlogu za izvršenje nije odlučivalo.

17. Ustavni sud, imajući u vidu navedene okolnosti konkretnog slučaja, razmatrajući konkretan slučaj u okviru prakse Evropskog suda, koju usvaja i Ustavni sud i podržava pozitivno zakonodavstvo Bosne i Hercegovine propisima kojima su utvrđeni rokovi za preduzimanje određenih radnji sudova u izvršnom postupku, konstatuje da propust Opštinskog suda da u predmetnom postupku donese odluku po podnesenom prijedlogu za izvršenje u konkretnom slučaju predstavlja povredu apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu.

18. Na osnovu navedenog, Ustavni sud zaključuje da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suštinski i djelotvoran pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

19. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može da odredi naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

20. Apelant je zbog nepostupanja Opštinskog suda u predmetnom postupku zatražio naknadu nematerijalne štete. Međutim, imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, činjenicu da se radi o pravnom licu, kao i da je riječ o naknadi nematerijalne štete, Ustavni sud smatra da je u konkretnom slučaju utvrđivanje kršenja prava na pravično suđenje u odnosu na pristup sudu i nalaganje predsjedniku Opštinskog suda da odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka u skladu sa Zakonom o izvršnom postupku i o tome obavijesti Ustavni sud u određenom roku dovoljna satisfakcija za apelanta. VIII.Zaključak 12Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom izvršnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pristup sudu kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije budući da je u konkretnom slučaju od podnošenja prijedloga za izvršenje protekao period od dvije godine u kojem Opštinski sud nije preduzeo niti jednu procesnu radnju, odnosno nije donio odluku o podnesenom prijedlogu za izvršenje, zbog čega apelant pristup sudu ima samo formalno, ali ne i suštinski.

13Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7) i člana 72 st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke. 14Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-4357/20 („INTERLIGNUM“ DOO Teslić) | Sudska praksa | Aktio