Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4235/20 (J. B. i drugi)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4235/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-4235/20, rješavajući apelacije koje su podnijeli Jasmina Bajrić i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c), člana 57 stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine-Prečišćeni tekst («Službeni glasnik Bosne i Hercegovine» broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Jasmina Bajrić protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 173834 19 Rsž od 19. februara 2020. godine;

E. O. vlasnik Automehaničarske radnje “AS” Maglaj protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 42 1 Rs 012786 19 Rsž 2 od 12. marta 2020. godine;

Hasnija Đulić protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 23 0 Rs 030202 17 Rsž od 26. februara 2019. godine;

Šahbaz Džafić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 27 0 P 018823 19 Gž 2 od 14. maja 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-4235/20

1. Jasmina Bajrić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Sarajeva, koju zastupa Enver Baždar advokat iz Sarajeva, podnijela je 27. novembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 65 0 Rs 173834 20 Rev 2 od 18. avgusta 2020. godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 173834 19 Rsž od 19. februara 2020. godine.

2. Presudom Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 173834 18 Rs 3 od 27. juna 2019. godine (vrijednost predmeta spora 3.448,27 KM) obavezan je tuženi (P.Z. „Traser“ d.d. Sarajevo) da apelantkinji, po osnovu razlike plate za vremenski period preciziran predmetnom presudom isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom kako je bliže označeno izrekom predmetne presude, te je obavezana apelantkinja da tuženom naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

3. Odlučujući o žalbi apelantkinje izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 27. juna 2019. godine, Kantonalni sud je presudom broj 65 0 Rs 173834 19 Rsž 2 od 19. februara 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

4. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 19. februara 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 173834 20 Rev 2 od 18. avgusta 2020. godine predmetnu reviziji odbacio kao nedopuštenu.

5. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 18. avgusta 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 27. novembra 2020. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

2. AP-4436/20

6. E. O. vlasnik Automehaničarske radnje “AS” Maglaj (u daljnjem tekstu: apelant) iz Maglaja, kojeg zastupa Eldin Bašić advokat iz Maglaja, podnio je 8. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 42 1 Rs 012786 20 Rev od 23. jula 2020. godine, godine kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 42 1 Rs 012786 19 Rsž 2 od 12. marta 2020. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Zavidovićima (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 42 1 Rs 012786 19 Rs 2 od 11. oktobra 2019. godine (vrijednost predmeta spora 14.488,75 KM) obavezan je apelant da tužiocu, na ime naknade plate za vremenski period preciziran predmetnom presudom i na ime otpremnine isplati određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom, te da mu naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

8. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 11. oktobra 2019. godine, Kantonalni sud je presudom broj 42 1 Rs 012786 19 Rsž 2 od 12. marta 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

9. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 12. marta 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 42 1 Rs 012786 20 Rev od 23. jula 2020. godine predmetnu reviziji odbacio kao nedopuštenu.

10. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 23. jula 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 8. decembra 2020. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

3. AP-4467/20

11. Hasnija Đulić (u daljnjem tekstu: apelantkinja) iz Velike Kladuše, koju zastupa Dženajila Dizdarević Pajazetović advokat iz Velike Kladuše, podnijela je 9. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 23 0 Rs 030202 19 Rev od 18. avgusta 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantkinjina revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 23 0 Rs 030202 17 Rsž od 26. februara 2019. godine.

12. Presudom Općinskog suda u Velikoj Kladuši (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 23 0 Rs 030202 16 Rs od 30. novembra 2016. godine (vrijednost predmeta spora 1.000,00 KM) obavezan je tuženi („Saniteks“ d.d. Velika Kladuša) da apelantkinji, na za to odgovarajući račun kod Federalnog zavoda za penzijsko i invalidsko osiguranje Mostar, uplati zakonom propisane doprinose za penzijsko i invalidsko osiguranje za vremenski period preciziran predmetnom presudom, te da dostavi prijavu i odjavu za apelantkinju za predmetni vremenski period, kao i da joj naknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

13. Odlučujući o žalbi tuženog izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 30. novembra 2016. godine, Kantonalni sud je presudom broj 23 0 Rs 030202 17 Rsž od 26. februara 2019. godine predmetnu žalbu uvažio i preinačio prvostepenu presudu tako što je odbio u cijelosti tužbeni zahtjev apelantkinje i obavezao je da tuženom naknadi troškove predmetnog postupka.

14. Odlučujući o reviziji apelantkinje izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 26. februara 2019. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 23 0 Rs 030202 19 Rev od 18. avgusta 2020. godine predmetnu reviziji odbacio kao nedopuštenu.

15. Ustavni sud zapaža da je apelantkinja protiv drugostepene presude izjavila reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelantkinja izjavila reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 18. avgusta 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelantkinja drugostepenu presudu primila prije tog datuma. Apelantkinja je 9. decembra 2020. godine podnijela apelaciju Ustavnom sudu.

4. AP-4493/20

16. Šahbaz Džafić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Gračanice, kojeg zastupa Zajednička advokatska kancelarija Hogić Enver, Mešić V. Amir i Rustemović Azra iz Tuzle, podnio je 11. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem testu: Vrhovni sud) broj 27 0 P 018823 20 Rev od 18. avgusta 2020. godine, kojim je odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 27 0 P 018823 19 Gž 2 od 14. maja 2020. godine.

17. Presudom Općinskog suda u Gračanici (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 27 0 P 018823 18 P 2 od 31. maja 2019. godine (vrijednost predmeta spora 10.001,00 KM) usvojen je tužbeni zahtjev tužioca (Mjesna zajednica Gornja Orahovica), te je apelantu otkazano korišćenje stana pobliže označenog izrekom predmetne presude, obavezan je apelant da predmetni stan, slobodan od lica i stvari, preda tužiocu u posjed i da mu nadoknadi troškove postupka u određenom novčanom iznosu.

18. Odlučujući o žalbi apelanta izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 31. maja 2019. godine, Kantonalni sud je presudom broj 27 0 P 018823 19 Gž 2 od 14. maja 2020. godine predmetnu žalbu odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

19. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv presude Kantonalnog suda od 14. maja 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 27 0 P 018823 20 Rev od 18. avgusta 2020. godine predmetnu reviziji odbacio kao nedopuštenu.

20. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostepene presude izjavio reviziju Vrhovnom sudu koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostepena presuda protiv koje je apelant izjavio reviziju. Ustavni sud nije smatrao potrebnim utvrđivati datum prijema drugostepene presude, budući da je rješenje Vrhovnog suda doneseno 18. avgusta 2020. godine, pa se podrazumijeva da je apelant drugostepenu presudu primio prije tog datuma. Apelant je 11. decembra 2020. godine podnio apelaciju Ustavnom sudu.

21. U obrazloženju svih osporenih rješenja Vrhovni sud je naveo da je odredbama člana 237. stav (2) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano da revizija nije dopuštena ako vrijednost pobijanog dijela pravosnažne presude ne prelazi 30.000,00 KM, a u privrednim sporovima 50.000,00 KM, te je zaključio da u predmetnim postupcima nije ostvaren imovinski cenzus, kao kriterij uslova dopuštenosti revizije iz navedene zakonske odredbe. Takođe je ukazao da ne postoje osnovi za izvođenje zaključka o ostvarenju zakonskih uslova za izuzetno postupanje po reviziji, u smislu odredbi člana 237. st. (3) i (4) ZPP, pa je zaključio da, dakle, nisu ispunjeni ni uslovi za dopuštenost revizije sa stanovišta navedenih zakonskih odredbi. Spajanje predmeta

22. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni sud je, u skladu sa članom 32. stav (1) Pravila Ustavnog suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jednu odluku pod brojem AP-4235/20. Apelacioni navodi

23. U navedenim apelacijama apelanti se pozivaju na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i/ili prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Osim toga, apelantkinja u predmetu AP-4467/20 se pozvala na povredu prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije, te navodi da je došlo do kršenja člana 14. Evropske konvencije, dok apelant u predmetu AP-4493/20 ističe i povredu prava na privatni i porodični život, dom i prepisku iz člana II/3.f) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 8. Evropske konvencije.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda. Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (1) i stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

25. Ustavni sud ukazuje da su apelanti protiv odluka drugostepenih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima Vrhovnog suda odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatuje da je revizija kao vanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu člana 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda. Stoga, proizlazi da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostepenih sudova navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je zaključio da su apelacije podnesene neblagovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti primili osporene drugostepene odluke.

26. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka c) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4235/20 (J. B. i drugi) | Sudska praksa | Aktio