Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4339/20 (Privredno društvo „Baustil“ d.o.o. Sarajevo)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

  • Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-4339/20

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-4339/20, rješavajući apelaciju Privrednog društva „Baustil“ d.o.o. Sarajevo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka h), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Privrednog društva „Baustil“ d.o.o. Sarajevo podnesena protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH broj 70 0 Dn 008484 20 Rev od 6. oktobra 2020.

godine i Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu broj 05 0 Dn 000915 20 Gž od 11. avgusta 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

OBRAZLOŽENJE

1. Privredno društvo „Baustil“ d.o.o. Sarajevo (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Kadrija Kolić advokat iz Ilidže, podnio je 3. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije BiH (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 70 0 Dn 008484 20 Rev od 6. oktobra 2020. godine i Rješenja Kantonalnog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 05 0 Dn 000915 20 Gž od 11. avgusta 2020. godine.

2. Rješenjem Zemljišnoknjižnog ureda Općinskog suda u Goraždu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 045-0-DN-20-000 137 od 25. juna 2020. godine dozvoljen je, na osnovu ugovora u kupoprodaji nekretnina od 29. marta 2017. godine, upis prava vlasništva u korist apelanta sa 1/1 dijela na nekretninama pobliže označenim predmetnim rješenjem, te je određeno da upisana hipoteka i zabilježba izvršenja u C listu (kako je precizirano izrekom prvostepenog rješenja) zemljišnoknjižnog uloška pobliže označenog predmetnim rješenjem ostaje nepromijenjena i naloženo je brisanje davanja roka za otklanjanje nedostataka u B listu predmetnog zemljišnoknjižnog uloška.

3. Odlučujući o žalbi apelanta (kao predlagača) izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2020. godine, Kantonalni sud je Rješenjem broj 05 0 Dn 000915 20 Gž od 11. avgusta 2020. godine predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Kantonalni sud je naveo da je uvidom u predmetni spis utvrđeno da je apelant svojim zahtjevom od 13. februara 2020. godine pokrenuo postupak upisa prava vlasništva, uz koji zahtjev je priložio ugovor o kupoprodaji predmetnih nekretnina od 29. marta 2017. godine, kao i dokaz o plaćenom porezu na promet i plaćenoj kupoprodajnoj cijeni. Dalje, da je Općinski sud svojim rješenjem od 14. aprila 2020. godine od apelanta zatražio da, u roku od 60 dana, dostavi saglasnost „ZiraatBank BH“ d.d. Sarajevo (u čiju korist je na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama upisana hipoteka i zabilježba izvršenja) za prijenos prava vlasništva, te da je notar J.S. Općinskom sudu 25. juna 2020. godine dostavila ispravku izvornika ugovora o zasnivanju hipoteke kojom se ispravlja ugovor o zasnivanju hipoteke od 29. marta 2017. godine na način da se zabrana otuđenja predmetnih nekretnina bez izričite saglasnosti založnog povjerioca („ZiraatBank BH“ d.d. Sarajevo) mijenja tako što se dozvoljava vlasniku prijenos prava vlasništva bez izričite saglasnosti samo na apelanta kao kupca. Kantonalni sud je ukazao da prvostepeni sud, dakle, nije donio rješenje kojim se apelantov zahtjev za upis prava vlasništva u zemljišne knjige odbacuje, a apelant nije povukao predmetni prijedlog, niti je od njega odustao, nego je tek kada je prvostepeni sud donio osporeno rješenje o upisu prava vlasništva u zemljišne knjige protiv istog izjavio žalbu. Kantonalni sud je naveo da, kako je zahtjevu apelanta kao predlagača udovoljeno u cijelosti, on nema pravni interes za podnošenje žalbe, pa je Kantonalni sud predmetnu žalbu odbacio kao nedopuštenu u smislu odredaba člana 225. stav (1) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) u vezi sa članom 76. stav (3) Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH.

4. Odlučujući o reviziji apelanta izjavljenoj protiv rješenja Kantonalnog suda od 11. avgusta 2020. godine, Vrhovni sud je Rješenjem broj 70 0 Dn 008484 20 Rev od 6. oktobra 2020. godine predmetnu reviziju odbacio kao nedopuštenu. U obrazloženju rješenja Vrhovni sud je naveo da Zakonom o zemljišnim knjigama Federacije BiH nije predviđena revizija kao vanredni pravni lijek protiv odluka zemljišno knjižnog suda, dok je odredbama člana 83. navedenog zakona propisano da se na pitanja postupka koja nisu regulisana ovim zakonom primjenjuju odgovarajuće odredbe opšteg dijela Zakona o vanparničnom postupku. Dalje, da odredbama opšteg dijela Zakona o vanparničnom postupku nije propisano da je za rješenja donesena u zemljišnoknjižnom postupku dopuštena revizija kao vanredni pravni lijek, te da je odredbama člana 26. navedenog zakona propisano da je revizija dopuštena samo u vanparničnom postupku u kome se odlučuje o stambenim stvarima i o naknadi za eksproprisanu nepokretnost. Vrhovni sud je zaključio da je, shodno navedenim zakonskim odredbama, revizija apelanta nedopuštena, pa je istu odbacio na osnovu odredbi člana 247. ZPP koji se primjenjuje prema članu 2. stav (2) Zakona o vanparničnom postupku, u vezi sa članom 83. Zakona o zemljišnim knjigama Federacije BiH.

Apelacioni navodi

5. Apelant smatra da mu je osporenim odlukama povrijeđeno pravo na pravično suđenje i pravo na suđenje u razumnom roku, kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Takođe navodi da mu je povrijeđeno pravo na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije.

6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda glasi:

(3) Apelacija nije dopustiva i ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;

7. Ustavni sud zapaža da apelant smatra da mu je osporenom odlukom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. U vezi s tim, Ustavni sud, prije svega, mora riješiti pitanje primjenjivosti člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije na konkretan slučaj.

8. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Evropskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je član 6. stav 1. Evropske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obaveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. septembra 2009. godine, AP-766/12 od 22. oktobra 2013. godine i AP-1466/16 od 22. marta 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud ukazuje da je osporenim rješenjem Vrhovnog suda odbačena kao nedopuštena apelantova revizija izjavljena protiv drugostepenog rješenja (Kantonalnog suda), kao i da je osporenim rješenjem Kantonalnog suda odbačena kao nedopuštena žalba apelanta izjavljena protiv rješenja Općinskog suda od 25. juna 2020. godine. Dakle, apelant u konkretnom slučaju osporava odluke kojima se odlučivalo samo o procesnim pitanjima tj. procesnoj dopustivosti korišćenih pravnih lijekova (žalbe i revizije). Iz navedenog proizlazi da se osporenim odlukama nije odlučivalo o „građanskim pravima ili obavezama“ apelanta u smislu značenja prava na pravično suđenje, iz čega slijedi da je apelacija u odnosu na navodne povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, uključujući pravo na suđenje u razumnom roku kao segment prava na pravično suđenje, ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

9. Imajući u vidu da su navodi apelanata o kršenju člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud ukazuje da su, stoga, i navodi apelanata o kršenju prava na efikasan pravni lijek iz člana 13. Evropske konvencije (kao akcesornog prava) u vezi sa pravom na pravično suđenje, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

10. U skladu sa navedenim, a imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka h) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

11. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-4339/20 (Privredno društvo „Baustil“… | Sudska praksa | Aktio