Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2319/20 (S. B.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Izvršenje
- Izvršni postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-2319/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 2319/20, rješavajući apelaciju Stanka Blagića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neosnovana apelacija koju je podnio Stanko Blagić zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Zenici broj 43 0 I 002963 09 I od 14. novembra 2008. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Stanko Blagić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Banje Luke, kojeg zastupa Siniša Marić, advokat iz Banje Luke, podnio je 10. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog neizvršenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Opštinski sud) broj 43 0 I 002963 09 I od 14. novembra 2008. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Vlade Zeničko-dobojskog kantona zatraženo je 28. decembra 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Vlada Zeničko-dobojskog kantona je 7. januara 2021. godine dostavila odgovor na apelaciju.
Uvodne napomene
4. Apelant je Ustavnom sudu ranije podnosio apelaciju zbog nesprovođenja Rješenja o izvršenju Opštinskog suda broj 43 0 I 002963 09 I od 14. novembra 2008. godine. Predmetna apelacija je zavedena pod brojem AP 7046/18. Ustavni sud je donio grupnu odluku broj AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine kojom je obuhvaćena i predmetna apelacija koju je usvojio i utvrdio povredu apelantovog prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1 Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te je odluku dostavio Vladi Zeničko-dobojskog kantona kako bi izvršila svoje ustavne obaveze i obezbijedila poštovanje ljudskih prava tako što će u skladu s ranijim nalozima preduzeti adekvatne mjere s ciljem da apelanti/povjerioci koji posjeduju izvršne sudske odluke na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona naplate svoja potraživanja u razumnom roku, te je obavezao da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine, dostupna na www.ustavnisud.ba).
III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu da se sumiraju na sljedeći način.
6. Apelant je, zajedno s 20 drugih tražilaca izvršenja, 30. oktobra 2008. godine Opštinskom sudu podnio prijedlog za izvršenje protiv izvršenika Zeničko-dobojskog kantona na osnovu izvršne isprave, Presude Opštinskog suda u Zenici broj 043 0 P 07 000852 od 4. aprila 2008. godine. Kao sredstvo izvršenja predložena je zapljena izvršenikovih novčanih sredstava koja se nalaze na određenom žiro-računu koji se vodi kod banke, sve detaljno navedeno u prijedlogu za izvršenje.
7. Predloženo izvršenje Opštinski sud je dozvolio Rješenjem o izvršenju broj 43 0 I 002963 09 I od 14. novembra 2008. godine.
8. Opštinski sud je rješenje o izvršenju 20. novembra 2008. godine dostavio Investiciono-komercijalnoj banci radi daljnjeg sprovođenja. Investiciono-komercijalna banka je obavijestila sud da nije postupila po predmetnom rješenju imajući u vidu odredbe člana 1 Zakona o dopunama Zakona o izvršnom postupku i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta, te da su sredstava koja su se nalazila u budžetu Zeničko-dobojskog kantona za 2008. godinu na poziciji „izvršenje sudskih presuda“ u iznosu od 200.000,00 KM već iskorišćena realizacijom rješenja o izvršenju koja su po redoslijedu u odnosu na predmetno rješenje o izvršenju bila ispred. Banka je obavijestila Opštinski sud da je predmetno rješenje o izvršenju zavela u evidenciju po redoslijedu prijema, te će po njemu postupiti nakon što budu obezbijeđena sredstva na poziciji za tu namjenu u budžetu Zeničko-dobojskog kantona.
9. Prema stanju spisa predmeta, predmetno rješenje o izvršenju nije sprovedeno. IV.Apelacija a)Navodi iz apelacije
10. Apelant smatra da mu je zbog nesprovođenja rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovor na apelaciju
11. Vlada Zeničko-dobojskog kantona (Ministarstvo za pravosuđe i upravu) navela je, između ostalog, da će navedena potraživanja isplatiti u skladu sa Akcionim planom aktivnosti potrebnih za izvršenje generalnih mjera naloženih presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Kunić i drugi protiv BiH od 31. oktobra 2019. godine i vremenskim okvirom za njihovu realizaciju, te je ukazala na noviju praksu Evropskog suda za ljudska prava odluku Evropskog suda, Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine.
V.Relevantni propisi
12. U Ustavu Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 1/94, 13/97, 16/02, 22/02, 52/02, 60/02, ispravka, 18/03, 63/03, 9/04, 20/04, 33/04, 71/05, 72/05, 32/07 i 88/08, za potrebe ove odluke korišćena je neslužbena prečišćena verzija objavljena na www.ustavnisudfbih.ba) relevantne odredbe glase:
V. Kantonalne vlasti
Član 9.
Vlada kantona nadležna je za:
a) provođenje kantonalne politike i izvršavanje kantonalnih zakona, izvršavanje odluka svakog kantonalnog ili federalnog suda i vršenje svake druge nadležnosti povjerene kantonu od federalne vlasti;
[…]
13. U Ustavu Zeničko-dobojskog kantona („„Službene novine Zeničko-dobojskog kantona“ br. 7/96, 1/96, 10/00, 8/04 i 10/04) relevantne odredbe glase:
II – LJUDSKA PRAVA I OSNOVNE SLOBODE
Član 10.
U ostvarivanju svojih nadležnosti Kanton:
a) poduzima sve potrebne mjere zaštite ljudskih prava i sloboda utvrđenih u članovima II. A. 1. do 7., i predviđenih u instrumentima Aneksa Ustava Federacije i djeluje u skladu s Ustavom.
V – STRUKTURA KANTONALNE VLASTI
B) IZVRŠNA VLAST
Član 5.
Nadležnosti Vlade Vlada je nadležna za:
[…]
b) izvršava odluke svakog kantonalnog ili federalnog suda i obavlja svaku drugu ovlaštenost povjerene Kantonu od federalne vlasti.
[…]
14. Zakon o izvršnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 32/03, 52/03 – ispravka, 33/06, 39/06 – ispravka, 39/09, 29/11 – odluka USBiH, 74/11 – odluka USFBiH, 35/12, 35/12 – rješenje USBiH, 46/16, 36/17 – odluka USBiH, 55/18 – rješenje USBiH i 25/20 odluka USBiH). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 5.
Hitnost i redoslijed postupanja (1) U postupku izvršenja sud je dužan da postupa hitno.
(2) Sud je dužan da predmete uzima u rad redom kako ih je primio, osim ako priroda potraživanja ili posebne okolnosti zahtijevaju da se postupi drukčije.
Član 64.
Dovršenje izvršenja Postupak izvršenja smatra se završenim pravosnažnošću odluke o odbacivanju ili odbijanju izvršnog prijedloga, provođenjem izvršne radnje kojom se izvršenje dovršava ili obustavom izvršenja.
Član 138. st. 3. i 6.
(3) Izvršenje na teret sredstava budžeta Federacije Bosne i Hercegovine i kantona provest će se u visini predviđenoj na određenoj poziciji budžeta i u skladu sa Zakonom o izvršavanju budžeta.
(6) Svi nivoi vlasti u Federaciji Bosne i Hercegovine (Federacija, kanton, grad i općina) koji imaju izvršne sudske presude dužni su u svojim budžetima predvidjeti sredstva za isplatu sudskih izvršnih rješenja na teret tih budžeta u iznosu najmanje 0,3% ukupno planiranih prihoda u budžetu.
Član 167. st. 1, 2. i 3.
(1) Banka naplatu obavlja redom, prema vremenu dostave rješenja o izvršenju ako zakonom nije drukčije određeno.
(2) Banka vodi posebnu evidenciju redoslijeda rješenja o izvršenju po danu i vremenu dostavljanja i izdaje tražiocu izvršenja, na njegov zahtjev, potvrdu o mjestu njegovog potraživanja u tom redoslijedu.
(3) Banka ne može provesti nalog izvršenika prije isplate potraživanja utvrđene rješenjem o izvršenju, ako posebnim zakonom nije drukčije određeno.
VI.Dopustivost
15. Ustavni sud naglašava da je gotovo identična pravna pitanja – neizvršenje rješenja o izvršenju na teret sredstava budžeta kantonâ – razmatrao u više svojih odluka, uključujući i Odluku o dopustivosti i meritumu broj AP 4368/11 od 25. juna 2013. godine (dostupna na internet stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba). Razlozi navedeni u Odluci Ustavnog suda broj AP 4368/11 u pogledu dopustivosti apelacije u cijelosti se odnose i na konkretnu apelaciju, pa se Ustavni sud umjesto posebnog obrazloženja o dopustivosti u cijelosti poziva na razloge navedene u citiranoj odluci Ustavnog suda.
VII.Meritum
16. Apelant smatra da mu je zbog neizvršenja predmetnog rješenja o izvršenju na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje
17. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi s krivičnim postupkom. [...]
18. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...]
19. Ustavni sud napominje da su, prema članu I/2 Ustava Bosne i Hercegovine, te prema članu 1 Evropske konvencije, svi nivoi vlasti u Bosni i Hercegovini dužni da obezbijede poštovanje individualnih ljudskih prava u koja se ubraja i pravo na pravično suđenje u razumnom roku, čije se garancije odnose i na fazu izvršenja pravosnažne sudske odluke prema članu 6 stav 1 Evropske konvencije. Takva obaveza se ne može umanjiti činjenicom da u konkretnom slučaju izvršenje ide na teret budžetskih sredstava Zeničko-dobojskog kantona, te da uslijed velikog broja povjerilaca nema raspoloživih sredstava nad kojima bi se izvršenje moglo sprovesti.
20. Ustavni sud konstatuje da predmetna apelacija pokreće identično pitanje propusta javne vlasti, konkretno Zeničko-dobojskog kantona da ispuni svoju pozitivnu obavezu zaštite individualnih ljudskih prava i omogući izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku u skladu sa standardima prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
21. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci broj AP 1636/18 od 12. marta 2019. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba, kao i u nizu istovrsnih odluka donesenih na sjednici Velikog vijeća od 12. marta 2019. godine, koje se odnose na neizvršenje sudskih odluka na teret budžeta raznih nivoa vlasti u FBiH), razmatrao svoju praksu, kao i praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) koja se tiče neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona i ukazao da je, i nakon ranije donesenih odluka Ustavnog suda i Evropskog suda o istom pitanju u kojima je utvrđivano da javna vlast nije ispunila svoju pozitivnu obavezu zaštite ljudskih prava imalaca sudskih odluka na teret budžeta i nalagano je preduzimanje opštih mjera koje bi omogućile svim imaocima sudskih odluka na teret budžeta da svoje potraživanje naplate u razumnom roku, Ustavni sud i dalje suočen s izuzetno velikim brojem apelacija koje se odnose na nove konkretne istovrsne slučajeve. Ustavni sud je s tim u vezi zaključio da to jasno ukazuje da preduzete mjere još uvijek nisu dale pune efektivne rezultate budući da apelaciona nadležnost Ustavnog suda predstavlja supsidijarnu zaštitu ljudskih prava u slučajevima kada se efektivno iscrpe sve druge mogućnosti predviđene odgovarajućim propisima. Ustavni sud je u navedenim odlukama istakao da je svako lice unutar određene grupe u principu ovlašćeno da podnese pojedinačnu apelaciju. To, međutim, dovodi do gomilanja pojedinačnih apelacija u istovrsnim predmetima koji uzrokuju gušenje rada Ustavnog suda. Pored toga, Ustavni sud mora da ispita svaki konkretan slučaj s obzirom na opšte mjere koje država treba da preduzme u interesu drugih potencijalno pogođenih lica, a ne samo podnosilaca apelacija.
22. Ustavni sud je otišao i dalje od konstatacije da postoji strukturalni problem, ne ograničavajući se samo na utvrđivanje povrede ustavnih prava apelanata, već je Vladi Zeničko-dobojskog kantona naložio preduzimanje adekvatnih i dovoljnih mjera s ciljem ispunjavanja pozitivne obaveze zaštite individualnih ljudskih prava i omogućavanja izvršenja sudskih odluka na teret budžeta u razumnom roku.
23. Ustavni sud je u navedenoj odluci ukazao da su nadležni organi javne vlasti dužni da sami pronađu optimalna rješenja da ispune svoje pozitivne obaveze poštovanja individualnih ljudskih prava i osnovnih sloboda i da uspostave pravičnu ravnotežu između opšteg interesa da javna vlast kao budžetski korisnik nesmetano funkcioniše, s jedne strane, te da apelanti i svi drugi imaoci sudskih odluka na teret budžeta odgovarajućeg nivoa javne vlasti naplate svoja potraživanja u razumnom roku, s druge strane, jer je javna vlast u najboljoj poziciji da procijeni koje su mjere izvodive i moguće. Neophodno je da nadležni organi usvoje i implementiraju adekvatne i dostatne mjere kojim bi se otklonila postojeća neproporcionalnost u zaštiti ovih suprotstavljenih interesa, utvrdio detaljan i izvodiv plan aktivnosti, utvrdio ukupan zbir svih potraživanja na teret budžeta po osnovu sudskih odluka, sačinila i redovno ažurirala lista povjerilaca po osnovu tih odluka, planirala neophodna sredstva u budžetu za isplatu potraživanja po osnovu sudskih odluka, te po utvrđenom redu vršila njihova isplata, utvrdio način na koji se vrši redovno i transparentno obavještavanje imalaca pravosnažnih sudskih odluka o ažuriranoj listi povjerilaca i redoslijedu naplate.
24. Pri tome, Ustavni sud je naglasio da nije cilj ove odluke da se apelanti dovedu u privilegovan položaj u odnosu na ostale imaoce pravosnažnih sudskih odluka na teret budžeta, koji se nalaze u istoj pravnoj situaciji, a nisu se obraćali Ustavnom sudu jer bi to bilo suprotno cilju zaštite ljudskih prava sprovođenjem generalne politike preventivnih mjera i uspostave generalnih mehanizama kojim se otklanja utvrđeno kršenje ljudskih prava i osnovnih sloboda, te bi vodilo dodatnom kršenju ljudskih prava remećenjem plana i sistema realizacije utvrđenih potraživanja u skladu s planom. Ovom odlukom se nalaže javnoj vlasti da uspostavi efektivan i transparentan mehanizam evidentiranja, planiranja i isplate svih potraživanja po osnovu sudskih odluka na teret budžeta, kojim bi se uklonila utvrđena kršenja ljudskih prava na pravično suđenje i imovinu kako apelanata tako i svih drugih imalaca sudskih odluka na teret budžeta, te omogućila ubuduće imaocima sudskih odluka na teret budžeta naplata dosuđenih potraživanja u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, a što podrazumijeva i izvjesnost realizacije potraživanja apelanata u rokovima koji se u datim konkretnim okolnostima mogu smatrati razumnim. Na ovaj način bi imaoci sudskih odluka na teret budžeta svoja potraživanja realizovali pred nadležnim organima u skladu sa standardima prava na pravično suđenje i imovinu, te bi prestala potreba obraćanja Ustavnom sudu podnošenjem velikog broja istovrsnih apelacija kojim se preopterećuje Ustavni sud istovrsnim predmetima i negativno utiče na mogućnost adekvatne zaštite individualnih ljudskih prava pred Ustavnim sudom.
25. U navedenoj odluci Ustavni sud se pozvao na relevantnu praksu Evropskog suda u presudi Burmych protiv Ukrajine br. 46852/13 i dr., presuda Velikog vijeća od 12. oktobra 2017. godine, u kojoj su razmatrane aplikacije koje se tiču istog sistemskog problema koji je Evropski sud ranije identifikovao u pilot-presudi Ivanov protiv Ukrajine. Riječ je o nizu problema u funkcionisanju sudske vlasti u Ukrajini zbog kojih je došlo do neizvršavanja ili zakašnjelog izvršavanja pravosnažnih sudskih odluka domaćih sudova, u kombinaciji s nepostojanjem učinkovitog pravnog sredstva u tom pogledu. U presudi Ivanov Evropski sud je ukazao na to da je riječ o složenom strukturnom problemu velikih razmjera, koji zahtijeva preduzimanje obimnih i složenih mjera, zakonodavnog i upravnog karaktera, što zahtijeva uključivanje različitih domaćih tijela. Međutim, Ukrajina još uvijek nije implementirala potrebne opšte mjere kojima bi riješila srž sistemskog problema koji je identifikovao Evropski sud, niti uspostavila odgovarajuća pravna sredstva kojima bi se pružila zadovoljština na nacionalnom nivou. Evropski sud je stoga razmatrao kako riješiti nastalu situaciju na način koji je u skladu sa svrhom pilot-presude i principom supsidijarnosti. Cilj pilot-presude je u tome da se opšte mjere koje država treba preduzeti za izvršenje presude odnose i na sve druge žrtve povrede Evropske konvencije. Evropski sud je u vezi s tim zaključio u skladu s principom supsidijarnosti, koji se odnosi na čitavu Evropsku konvenciju, a ne samo na pilot-presude, da su pitanja koja su obuhvaćena presudom Ivanov, predmet izvršenja te presude u skladu sa članom 46 Evropske konvencije. Evropski sud je odlučio brisati ove aplikacije sa svoje liste predmeta, smatrajući kako se prava svih žrtava sistemske povrede koja je utvrđena u predmetu Ivanov trebaju ostvariti u postupku izvršenja te presude, a ne u postupku pred Evropskim sudom.
26. U skladu s navedenim principima i standardima, Ustavni sud je prateći izvršenje ranije datih naloga iz ranijih odluka o istom pitanju, obaviješten o mjerama koje je Vlada Zeničko-dobojskog kantona preduzela s ciljem uspostavljanja opštih mjera kojim bi omogućila izvršenje sudskih odluka na teret budžeta tog kantona u razumnom roku. Ustavnom sudu je dostavljen Akcioni plan tog kantona od 31. oktobra 2019. godine, kojim je obuhvaćen ukupan dug po ovom osnovu i predviđen rok isplate dugovanja. Vlada Kantona je ukazala da preduzima neophodne korake u okviru raspoloživih mogućnosti da uspostavi i sprovede generalne mjere u skladu s nalozima Ustavnog suda i Evropskog suda iz ranijih odluka u kojima je dosljedno ukazivano na nužnost iznalaženja održivog rješenja za ovo pitanje. Ustavni sud, ocjenjujući adekvatnost ovih mjera, zapaža da je Akcioni plan u tom kontekstu razmatrao i Evropski sud u svojoj novijoj praksi, koju Ustavni sud dosljedno podržava. Ustavni sud primjećuje da je Vlada Zeničko-dobojskog kantona i u odgovoru na predmetne apelacije ukazala na ranije dostavljeni Akcioni plan i relevantnu praksu Evropskog suda.
27. U vezi s navedenim, Ustavni sud upućuje na odluku Evropskog suda Muhović i Lekić i dr. protiv BiH, aplikacija broj 40841/13 od 15. septembra 2020. godine gdje je Evropski sud, razmatrajući aplikacije podnesene zbog neizvršenja sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku ukazao na svoju praksu i praksu Ustavnog suda vezanu za ovo pitanje, te dovodeći u vezu ranije date naloge javnoj vlasti s ciljem uspostavljanja opštih mjera kojim bi kako za aplikante tako i za ostale imaoce sudskih oduka na teret budžeta tog kantona bilo omogućeno da naplate svoja potraživanja u razumnom roku, utvrdio da je Zeničko-dobojski kanton usvojio Akcioni plan 31. oktobra 2019. godine kako bi implementirao opšte mjere iz odluke Evropskog suda Kunić i ostali protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i 15 drugih, § 34, od 14 novembra 2017. godine). Vlada je informisala sud da je Zeničko-dobojski kanton 31. oktobra 2019. godine donio Akcioni plan kako bi implementirao generalne mjere naznačene u presudi Kunić i drugi protiv Bosne i Hercegovine (br. 68955/12 i15 drugih, tačka34, 14. novembar 2017. godine). Priložena je lista od 3.256 neizvršenih domaćih presuda. Plan je prikazao ukupan dug u iznosu od gotovo 300.000.000 KM: približno150.000.000 KM na ime glavnice; 6.500.000 KM na ime troškova postupka i 138.000.000 KM na ime zatezne kamate. U njemu se takođe navodi da će presude biti izvršene hronološkim redoslijedom do 2041. godine: na primjer, ako je rješenje o izvršenju doneseno 2008. godine, presuda će biti izvršena 2020. ili 2021. godine; ako je rješenje o izvršenju doneseno 2009. godine, presuda će biti izvršena 2022. godine, i tako dalje. Većina presuda koje se razmatraju u ovom predmetu će tako biti izvršena u narednih nekoliko godina. Zeničko-dobojski kanton se obavezao da će u tu svrhu izdvajati više od 13.000.000 KM godišnje, što predstavlja gotovo 4% njegovog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Ocjenjujući navedeni akcioni plan u kontekstu visine godišnjeg budžeta Zeničko-dobojskog kantona, te drugih relevantnih okolnosti, Evropski sud je našao da je predviđeni vremenski rok za izmirenje duga od 22 godine utvrđen Akcionim planom u konkretnom slučaju opravdan. Evropski sud je pri donošenju ovakve odluke uzeo u obzir ukupnu visinu duga Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu, posebno poredeći ovaj dug sa uporedivim predmetom, dugom s kojim se suočava Republika Srpska po osnovu presuda za ratnu štetu, te je utvrdio da je budžet Zeničko-dobojskog kantona osam puta manji od budžeta Republike Srpske, te da ukupan dug Zeničko-dobojskog kantona po ovom osnovu doseže 85% njenog ukupnog godišnjeg budžeta za 2019. godinu. Sud je takođe uzeo u obzir da Zeničko-dobojski kanton nije mogao sam pristupiti rješenju ovog problema s ciljem smanjenja svojih obaveza jer su u ovaj problem uključeni i drugi relevantni učesnici, kao što je Sindikat državnih službenika. Što se tiče zahtjeva aplikanata za naknadu nematerijalne štete zbog kašnjenja u izvršenju, iako je priznao da su aplikanti sigurno pretrpjeli nematerijalnu štetu zbog nastalog kašnjenja, Evropski sud je istakao da je aplikantima domaćim presudama utvrđeno pravo na visoke zakonske zatezne kamate, te da je visina zakonske zatezne kamate značajno viša od stope inflacije, tako da se Evropski sud u ovom dijelu složio s Ustavnim sudom (vodeća odluka Ustavnog suda BiH broj AP 1117/17 od 12. marta 2019. godine dostupna na www.ustavnisud.ba) da dosuđene zakonske zatezne kamate predstavljaju donekle naknadu za pretrpljeno kašnjenje. Evropski sud je utvrdio da su nadležne vlasti izvršile generalne mjere u skladu sa zahtjevima iz Evropske konvencije, te je našao da nema potrebe da razmatra predmetne aplikacije, pa ih je brisao s liste predmeta Evropskog suda u smislu člana 37 Evropske konvencije.
28. Imajući u vidu sve navedeno, te slijedeći praksu Evropskog suda, Ustavni sud zaključuje da je evidentno da će apelant, u skladu s preduzetim mjerama, moći naplatiti svoja potraživanja prema Akcionom planu od 31. oktobra 2019. godine u razumnom roku, koji u smislu navedene prakse pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova koje se odnose na izvršenje sudskih odluka na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
VIII.Zaključak
29. Ustavni sud zaključuje da će apelant naplatiti svoja potraživanja na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona u razumnom roku prema Akcionom planu od 31. oktobra 2019. godine, koji pruža globalno rješenje problema neizvršavanja odluka domaćih sudova na teret budžeta Zeničko-dobojskog kantona, pa u vezi s tim Ustavni sud smatra da su apelantovi navodi o povredi prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije neosnovani.
30. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b) i člana 59 st. (1) i (3) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
31. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević