Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2020/20 (R. P.)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Radni spor
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2020/20

Apelacija

Odluka o meritumu

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 2020/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Rinaldo Pikoloti, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka l), članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Djelomično se usvaja apelacija koju je podnio Rinaldo Pikoloti.

Utvrđuje se povreda članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457341 14 Rs, koji se trenutno vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine da u skladu s ovom odlukom odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka shodno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Na temelju članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da Rinaldu Pikolotiju isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na temelju članka 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

Odbacuju se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Rinaldo Pikoloti protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457341 15 Rsž od 23. travnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 457341 14 Rs od 13. siječnja 2015. godine zbog toga što je preuranjena.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Rinaldo Pikoloti (u daljnjem tekstu: apelant) iz Bihaća, kojeg zastupa Jerko Čilić, odvjetnik iz Ljubuškog, podnio je 6. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457341 14 Rs, koji se vodi pred Vrhovnim sudom Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud), te protiv Rješenja Kantonalnog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 Rs 457341 15 Rsž od 23. travnja 2020. godine i Presude Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) broj 65 0 Rs 457341 14 Rs od 13. siječnja 2015. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Vrhovnog suda, Kantonalnog suda i Općinskog suda zatraženo je 9. prosinca 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju, te je 14. veljače 2021. godine od Općinskog suda zatražena informacija o predmetu.

3. Vrhovni sud i Kantonalni sud su odgovore na apelaciju dostavili 15. prosinca 2020. godine, a Općinski sud je odgovor na apelaciju dostavio 21. siječnja 2021. godine, te traženu informaciju o predmetu.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

5. Apelant je 11. srpnja 2014. godine Općinskom sudu podnio tužbu protiv Federacije Bosne i Hercegovine – Sudske policije (u daljnjem tekstu: tužena) radi potraživanja iz radnog odnosa.

6. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs457341 14 Rs od 13. siječnja 2015. godine obvezao tuženu da apelantu na ime razlika manje isplaćene naknade za ishranu tijekom rada za razdoblje od 1. siječnja do 31. studenog 2013. godine isplati iznos od 1.682,49 KM sa zakonskom zateznom kamatom, te da apelantu naknadi troškove parničnog u iznosu od 842,40 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok je u preostalom dijelu odbio apelantov zahtjev za naknadu troškova postupka.

7. Apelant je 24. siječnja 2015. godine izjavio žalbu protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u Presudi Općinskog suda broj 65 0 Rs 457341 14 Rs od 13. siječnja 2015. godine.

8. Kantonalni sud je Rješenjem broj 65 0 Rs 457341 15 Rsž od 23. travnja 2020. godine odbio apelantovu žalbu i potvrdio odluku o troškovima postupka.

9. Apelant je 12. lipnja 2020. godine izjavio reviziju protiv rješenja Kantonalnog suda od 23. travnja 2020. godine.

10. Iz informacije koju je Općinski sud 24. veljače 2021. godine dostavio Ustavnom sudu proizlazi da je predmetni spis 7. siječnja 2021. godine dostavljen Vrhovnom sudu na postupanje.

11. Predmetni postupak je u tijeku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

12. Apelant smatra da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant navodi da je drugostupanjski sud, pogrešno tumačeći odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku, potvrdio prvostupanjsku presudu, te odbio apelantovu žalbu u dijelu koji se odnosi na troškove prijevoza vlastitim vozilom i troškove odsustva iz ureda. Apelant je također naveo da mu je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje zbog nerazumno dugog trajanja postupka pred prvostupanjskim i drugostupanjskim sudom od šest godina iako se odluka o troškovima postupka mogla i morala riješiti žurno, a u najgorem slučaju do godinu dana, pa je u tom smislu zatražio i naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

13. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da tom sudu predmetni spis nije dostavljen na postupanje po reviziji, pa nije u mogućnosti dati odgovor na navode iz apelacije.

14. Kantonalni sud je naveo da je taj sud odlučivao o zakonitosti i pravilnosti odluke o troškovima postupka, protiv koje je apelant izjavio žalbu, te istaknuo da su razlozi za donošenje odluke o potvrđivanju prvostupanjskog rješenja o troškovima postupka navedeni u obrazloženju drugostupanjske odluke, te da predstavljaju i odgovor na apelaciju.

15. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju naveo kronologiju predmetnog postupka, navedenu u činjeničnom dijelu odluke, te istaknuo da je taj sud odlučivao o zakonitosti i pravilnosti odluke o troškovima postupka, protiv koje je apelant izjavio žalbu. Općinski sud je naveo da su razlozi za donošenje odluke o troškovima postupka navedeni u obrazloženju prvostupanjske odluke, te predstavljaju i odgovor na apelaciju.

V.Relevantni propisi

16. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Članak 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a osobito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati osobitu pozornost na potrebu žurnog rješavanja radnih sporova.

17. Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 72/10 – ispravka, 7/13 i 52/14) u relevantnom dijelu glasi: Članak 31. stavak (1) Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za upravljanje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

18. U skladu sa člankom VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacijsku nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

19. U skladu sa člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku koji je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na duljinu trajanja postupka

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.

21. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

22. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete glede dopustivosti.

Dopustivost apelacije u odnosu na osporeno Rješenje Kantonalnog suda broj 65 0 Rs 457341 15 Rsž od 23. travnja 2020. godine i Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 457341 14 Rs od 13. siječnja 2015. godine

23. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredbi članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, te članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda.

24. Članak VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

(b) Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

25. Članak 18. stavak (1) i stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda glasi:

(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

(l) apelacija je preuranjena;

26. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.

27. U konkretnom slučaju rješenjem Kantonalnog suda od 23. travnja 2020. godine predmetni postupak nije pravomoćno okončan u odnosu na troškove postupka jer se po reviziji vodi pred Vrhovnim sudom. S obzirom na to, Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.

28. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ako je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

VII.Meritum

29. Apelant smatra da mu je zbog duljine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te prava na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Pravo na pravično suđenje – razuman rok

30. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

31. Članak 6. stavak 1. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantna načela

32. Ustavni sud, prije svega, ističe da se prema konzistentnoj praksi Europskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).

33. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskog suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog članka, uključujući i obvezu postupati u razumnom roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).

34. Također, i Europski sud i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima, u kojima je po domaćem zakonu propisano da su žurne prirode, potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču osobnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi Europski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. veljače 1992. godine, serija A, broj 228-B, stavak 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. listopada 2012. godine, stavak 51. i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. veljače 2008. godine, AP 1233/06 od 15. siječnja 2009. godine i dr.). Razdoblje koje se uzima u obzir

35. Ustavni sud će u odnosu na duljinu trajanja predmetnog postupka razmatrati razdoblje od 11. srpnja 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razdoblje od šest godina i osam mjeseci.

Analiza duljine trajanja predmetnog postupka

36. Glede ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.

37. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na duljinu trajanja postupka.

38. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je Općinski sud u predmetnom postupku prvostupanjsku odluku donio šest mjeseci nakon što je apelant podnio tužbu. S druge strane, Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo oko sedam mjeseci da predmetni spis dostavi Vrhovnom sudu na postupanje po apelantovoj reviziji, a Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio obrazloženje za pasivnost nakon izjavljene revizije.

39. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud odluku o apelantovoj žalbi protiv rješenja o troškovima postupka donio tek nakon pet godina i tri mjeseca, računajući od dana izjavljivanja žalbe. Pri tome, Ustavni sud zapaža se Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju nije uopće osvrtao na apelacijske navode o duljini trajanja postupka. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da duljina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Europskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostupanjski postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja o pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. lipnja 2020. godine, točka 34., dostupna na www.ustavnisud.ba). Ustavni sud, također, podsjeća da su redovni sudovi u obvezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta i naprijed navedena razdoblja neaktivnosti, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi doprinijeli duljini trajanja postupka, s tim da je ukupnoj duljini trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri doprinijelo neažurno postupanje drugostupanjskog suda, te da duljina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa.

40. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

41. Iako nije utvrdio odgovornost Vrhovnog suda zbog duljine trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud smatra svrsishodnim naložiti predsjedniku Vrhovnog suda da poduzme mjere kako bi se po žurnom postupku donijela odluka u apelantovom predmetu. Naime, u postupku je utvrđeno kršenje prava na pravično suđenje i kada se ne bi bez daljnjeg odgađanja donijela konačna odluka, svrha apelacije kao efektivnog pravnog lijeka u odnosu na navode o povredi prava na suđenje u razumnom roku bila bi dovedena u pitanje (vidi Ustavni sud, Odluka broj AP 2915/07 od 2. prosinca 2009. godine, točka 42., dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

Ostali navodi

42. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne duljine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant temelji na identičnim navodima koje je istaknuo u svezi s pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz članka II/3.(k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.

Pitanje naknade nematerijalne štete

43. U smislu članka 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

44. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Europskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne duljine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.

45. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostave ove odluke, uz obvezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

46. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak traje oko šest godina i osam mjeseci, pri čemu još uvijek nije okončan, čemu je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda, a redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

47. Na temelju članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka l), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

48. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2020/20 (R. P.) | Sudska praksa | Aktio