Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-2075/20 (S.Č.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Apelacija preuranjena
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku · čl. 6
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine · čl. 420
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-2075/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 2075/20, rješavajući apelaciju koju je podnio S. Č., na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (3) tačka l), člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Djelimično se usvaja apelacija koju je podnio S. Č.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu u predmetu broj 65 0 Rs 428172 17 Rsž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu u predmetu 65 0 Rs 428172 14 Rs.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 65 0 Rs 428172 17 Rsž, shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Kantona Sarajevo da S. Č. isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovoga roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Sarajevu i Vladi Kantona Sarajevo da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio S. Č.
protiv Presude Općinskog suda u Sarajevu broj 65 0 Rs 428172 14 Rs od 5. januara 2017. godine zbog toga što je preuranjena.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. S. Č. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Jablanice, kojeg zastupa Halil Gagula, advokat iz Konjica, podnio je 19. juna 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 65 0 Rs 428172 17 Rsž, na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Sarajevu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 65 0 Rs 428172 14 Rs.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Općinskog suda i Kantonalnog suda zatraženo je 14. decembra 2020. godine da dostave odgovore na apelaciju.
3. Općinski sud je dostavio odgovor na apelaciju 7. januara 2021. godine, a Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. januara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelant je 17. aprila 2014. godine podnio Općinskom sudu tužbu protiv prvotuženog (Federacija Bosne i Hercegovine - Odbor državne službe za žalbe) i drugotuženog (Ministarstva unutrašnjih poslova Hercegovačko-neretvanskog kantona) radi utvrđenja i diskriminacije iz radnog odnosa, vsp. 11.000,00 KM.
6. Općinski sud je dopisom od 21. aprila 2014. godine dostavio tuženim tužbu na odgovor, dok je dopisima od 13. juna i 25. augusta 2014. godine dostavio apelantu na izjašnjenje odgovore tuženih na tužbu.
7. Općinski sud je 6. aprila 2015. godine održao pripremno ročište, 15. septembra 2015. godine je održao glavnu raspravu, dok je nastavak glavne rasprave održao 24. novembra 2015. godine.
8. Drugotuženi je 4. decembra 2015. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje, jer nije zbog opravdanih razloga pristupio na održani nastavak ročišta za glavnu raspravu.
9. Općinski sud je 4. februara 2016. godine održao ročište za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje na kojem je prihvatio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
10. Općinski sud je 11. aprila i 20. maja 2016. godine održao nastavke ročišta za glavnu raspravu.
11. Općinski sud je Presudom broj 65 0 Rs 428172 14 Rs od 5. januara 2017. godine djelimično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i utvrdio da je ništavo rješenje prvotuženog od 31. marta 2014. godine, te naložio prvotuženom da ponovo odluči o apelantovoj žalbi podnesenoj protiv odluke rukovodioca organa drugotuženog 3. februara 2014. godine, te obavezao tužene da apelantu naknade troškove postupka u iznosu od 427,93 KM. Apelantov tužbeni zahtjev da se utvrdi da je apelant osnovom imovinskog stanja i političkog uvjerenja diskriminiran od prvotuženog, te od drugotuženog je odbio djelimično, tako što su tuženi u postupku u kome se odlučivalo o apelantovoj prijavi na javni konkurs, objavljen u „Dnevnom avazu“ i "Večernjem listu" 23. novembra 2013. godine za popunu radnog mjesta u drugotuženom, svojim postupanjem diskriminirali apelanta na način da su povrijedili apelantovo pravo na jednako postupanje, te za razliku od onih koji su primljeni u radni odnos, nisu primili u radni odnos apelanta, niti su primili druge osobe koje pripadaju grupi siromašnih i grupi onih koji nisu članovi političkih stranaka koje učestvuju u vlasti, da se tuženim zabrani daljnje vršenje diskriminacije prema apelantu osnovom imovinskog stanja i političkog uvjerenja na opisani i svaki drugi način i da im se naredi uklanjanje svih posljedica takve diskriminacije time što će u ponovnom postupku jednako postupati prema svim prijavljenim na predmetni javni oglas, te da tuženi apelantu nadoknade troškove postupka.
12. Prvotuženi, drugotuženi i apelant su u periodu od 15. do 17. februara 2017. godine izjavili žalbe protiv presude Općinskog suda od 5. januara 2017. godine.
13. Općinski sud je dopisom od 25. aprila 2017. godine dostavio apelantu, prvotuženom i drugotuženom žalbe na odgovor, dok je dopisom od 7. jula 2017. godine dostavio tuženim na izjašnjenje apelantov odgovor na žalbu od 9. maja 2017. godine.
14. Predmetni spis je 29. septembra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje.
15. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Kantonalnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je presudom Općinskog suda od 27. januara 2017. godine povrijeđeno pravo na pravično suđenje, te da mu je u predmetnom postupku povrijeđeno i pravo na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija). Apelant je opisao tok postupka do podnošenja apelacije i ukazao na to da je od podnošenja tužbe prošlo više od šest godina i da predmetni postupak još uvijek traje, jer Kantonalni sud još nije odlučio o apelantovoj žalbi izjavljenoj protiv presude Općinskog suda od 5. januara 2017. godine.
b) Odgovori na apelaciju
17. Općinski sud je u odgovoru na apelaciju predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnom dijelu ove odluke, te istakao da je odluka u prvostepenom postupku donesena u razumnom roku, te da pred ovim sudom nije došlo do povrede člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
18. Kantonalni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da odluka povodom žalbe još nije donesena jer se predmeti pred ovim sudom rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta. S obzirom na to da konkretni predmet do sada nije bio obuhvaćen Planom rješavanja starih predmeta, smatra da je zbog ovih okolnosti neosnovano apelantovo pozivanje na povredu člana 6. stav 1. Evropske konvencije zbog dužine trajanja postupka pred Kantonalnim sudom.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 420.
U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.
20. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koje glase:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudijskom upravom. [...] VI.Dopustivost
21. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
22. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio. Dopustivost apelacije u odnosu na dužinu trajanja postupka
23. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini.
24. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija u ovom dijelu dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
1. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija u ovom dijelu ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
Dopustivost apelacije u odnosu na osporenu Presudu Općinskog suda broj 65 0 Rs 428172 14 Rs od 5. januara 2017. godine
2. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije u odnosu na ostale aspekte prava na pravično suđenje Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, te člana 18. st. (1) i (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda.
Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
Član 18. stav (1) i stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda glasi:
(1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome osporava, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
l) apelacija je preuranjena;
3. Prema navedenim odredbama, apelacija se može podnijeti samo protiv presude, odnosno odluke kojom je postupak u određenom predmetu završen.
4. U konkretnom slučaju presudom Općinskog suda predmetni postupak nije pravosnažno okončan, jer se po žalbi vodi pred drugostepenim sudom. S obzirom na to Ustavni sud ukazuje da je predmetna apelacija u ovom dijelu preuranjena.
5. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (3) tačka l) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je preuranjena, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
VII.Meritum
25. Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnom» roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
26. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
27. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Relevantni principi
28. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
29. Također, i Evropski sud i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-B, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 17. aprila 2014. godine, kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatrat će period od šest godina i 10 mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
31. U konkretnomu slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnom postupku iz oblasti radnih odnosa, koji je kao takav od većeg značaja za apelanta, te koji je hitne prirode. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenom predmetu.
32. Analizirajući ponašanje Općinskog suda, Ustavni sud zapaža da je prvostepeni postupak pred Općinskim sudom trajao dvije godine i devet mjeseci u kojem periodu je održano pripremno ročište, ročište za glavnu raspravu, tri nastavka ročišta za glavnu raspravu, ročište za odlučivanje o prijedlogu za povrat u prijašnje stanje, te donesena prvostepena presuda. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Općinskom sudu trebalo osam mjeseci da nakon održanog nastavka ročišta za glavnu raspravu donese prvostepenu presudu, a da Općinski sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio obrazloženje za ovakvu pasivnost. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je Kantonalni sud zaprimio predmetni spis 29. septembra 2017. godine, te da još uvijek nije donio odluku o žalbi na prvostepenu presudu, dakle, nije donio odluku u vremenskom periodu od tri godine i pet mjeseci. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je Kantonalni sud u odgovoru na apelaciju naveo da predmete rješava u skladu sa Planom rješavanja starih predmeta. Ustavni sud podsjeća da je, rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se, uglavnom, odnose na to da se predmeti rješavaju „prema kriteriju starosti“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi obavezni postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da su redovni sudovi doprinijeli dužini trajanja postupka, imajući u vidu navedene periode neaktivnosti, te da dužina trajanja predmetnog postupka prelazi granice „razumnog roka“. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenljiva u konkretnomu slučaju, jer se ovakva pasivnost redovnih sudova može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa.
33. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na "suđenje u razumnom roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Pitanje naknade nematerijalne štete
34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nerazumne dužine trajanja postupka, apelantu treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
36. Ovu naknadu dužna je platiti Vlada Kantona Sarajevo u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije imajući u vidu da predmetni postupak, koji je po izričitoj zakonskoj odredbi hitne prirode, traje šest godina i 10 mjeseci za šta redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja, a pri tome ne postoje bilo kakve izuzetne okolnosti kojima bi se moglo opravdati tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovnih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
39. Na osnovu člana 18. stav (1) i stav (3) tačka l), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7) i člana 72. st. (4) i (5) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević