Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o dopustivosti u predmetu AP-427/21 (J. K.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Građanska prava i obaveze - utvrđivanje i spor
- Apelacija ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-427/21
Apelacija
Odluka o dopustivosti
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP-427/21, rješavajući apelaciju koju je podnijela Jovanka Kabanica, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (3) točka h), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI
Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnijela Jovanka Kabanica protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu broj 65 0 P 379535 17 Gž od 18. studenoga 2020. godine, zbog toga što je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
OBRAZLOŽENJE
1. Jovanka Kabanica (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Kopra, Republika Slovenija, koju zastupa Edina Jahić, odvjetnica iz Sarajeva, podnijela je 9. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Kantonalnoga suda u Sarajevu (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) broj 65 0 P 379535 17 Gž od 18. studenoga 2020. godine.
2. Presudom Općinskoga suda u Sarajevu od 9. svibnja 2017. godine apelantica je u cijelosti odbijena sa tužbenim zahtjevom kojim je tražila da se poništi odluka skupštine tuženika („HKV NET“ d.o.o. Sarajevo) od 14. kolovoza 2013. godine u dijelu u kojemu je usvojen financijski plan tuženika za 2013. godine, a koji se odnosi na točku IV poglavlja rashodi, u kojoj je navedeno „troškovi zakupa: 520.000,00 KM“.
3. Osporenom presudom Kantonalnoga suda od 18. studenoga 2020. godine priziv apelantice je djelomično uvažen, te je prvostupanjska presuda preinačena na način da se tužba apelantice odbacuje, dok se u preostalome dijelu priziv odbija i prvostupanjsko rješenje o troškovima postupka potvrđuje.
4. U obrazloženju osporene odluke Kantonalni je sud istakao da je prvostupanjski sud utvrdio da je nesporno da su utemeljitelji tuženika apelantica sa 36% udjela i M.H. sa 64% udjela, te da skupštinu tuženika kao društva sa ograničenom odgovornošću čine apelantica i M.H., sukladno odredbi čl. 343. Zakona o gospodarskim društvima (u daljnjemu tekstu: ZGD), koji propisuje da društvo ima skupštinu koju čine svi članovi društva. Kantonalni je sud istakao da je nesporno utvrđeno da tuženik ima statut kojim je propisao upravljanje društvom, te odlučivanje o svim ili pojedinim pitanjima bez sazivanja skupštine pismenim glasovanjem, tako što se članovima društva dostavljaju pismeni prijedlozi sa obrazloženjem i ostavlja rok za odgovor najmanje 15 dana, a za člana koji se ne izjasni smatra se da je glasovao protiv prijedloga. Kantonalni je sud istakao da je dalje utvrđeno da je apelantici 14. lipnja 2013. godine dostavljen poziv za pismeno izjašnjenje članova društva bez sazivanja sjednice skupštine, kojim je apelantica pozvana da se u roku od 15 pismeno izjasni zaokruživanjem opcije „za ili protiv“ glede predloženoga dnevnoga reda za koji je potrebno izvršiti pismeno izjašnjenje, a u kojemu se između ostaloga trebalo izjasniti o usvajanju financijskoga plana za 2013. godinu. Kantonalni je sud istakao da je navedeni poziv apelantica primila na svojoj adresi u Sloveniji 27. lipnja 2013. godine. Kantonalni je sud istakao da prvostupanjski sud nesporno nalazi da je odluka o usvajanju financijskoga plana donesena 14. kolovoza 2013. godine, koju je apelantica zaprimila 19. kolovoza 2013. godine. Kantonalni je sud istakao da cijeneći da je odredbom čl. 346. ZGD propisano da član društva ima pravo pobijati odluku skupštine protiv koje je glasao kod nadležnoga suda u roku od 30 dana od dana donošenja odluke, te cijeneći da je tužbu apelantica podnijela 16. rujna 2013. godine, prvostupanjski je sud zaključio da je tužba podnesena nakon isteka zakonskoga roka u kojemu je apelantica mogla pobijati odluku skupštine od 14. kolovoza 2013. godine. Kantonalni je sud istakao da cijeneći pravilnost primijene materijalnoga prava ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud kada je utvrdio da je tužbeni zahtjev apelantice nepravovremen isti trebao odbaciti primjenom čl. 67. st. 1. toč. 2. ZPP. Apelacioni navodi
5. U predmetnoj apelaciji apelantica se pozvala na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju.
6. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni sud je pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:
Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
Članak 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda glasi:
(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:
h) apelacija je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom;
7. U konkretnomu slučaju, Ustavni sud smatra da je potrebno, prije svega, odgovoriti na pitanje da li je članak II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv na konkretan slučaj. Ustavni sud podsjeća da je u svojoj dosadašnjoj praksi, podržavajući praksu Europskog suda za ljudska prava, ukazivao na to da je odgovor na pitanje da li je članak 6. stavak 1. Europske konvencije primjenjiv ili ne, sadržan u odgovoru na pitanje da li je posljedica predmetne procedure odlučujuća za utvrđivanje građanskih prava i obveza (vidi Ustavni sud, odluke o dopustivosti br. AP-739/07 od 17. rujna 2009. godine, AP-766/12 od 22. listopada 2013. godine i AP-1466/16 od 22. ožujka 2017. godine, dostupne na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba). Ustavni sud zapaža da je osporenom odlukom Kantonalnoga suda preinačena prvostupanjska odluka tako da je odbačen tužbeni zahtjev apelantice kojim je tražila da se poništi odluka skupštine tuženika u dijelu u kojemu je odlučivano o usvajanju financijskoga plana. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da se u predmetnom postupku nije odlučivalo o apelantičinim građanskim pravima ili obvezama. S obzirom na to, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije ratione materie inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
8. Ustavni sud ukazuje da se u predmetnome postupku nije odlučivalo niti o imovinskim pravima apelantice iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Stoga, Ustavni sud smatra da su navodi apelantice o povredi prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju, također, ratione materiae inkompatibilni sa Ustavom Bosne i Hercegovine.
9. Sukladno navedenome, a imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka h) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je ratione materiae inkompatibilna sa Ustavom Bosne i Hercegovine, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine