Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-262/20 (L. R.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Nema povrede
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-262/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP 262/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Ljuba Radoš, na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Odbija se kao neutemeljena apelacija koju je podnijela Ljuba Radoš zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji je nakon podnošenja apelacije okončan Presudom Kantonalnoga suda u Livnu broj 68 0 P 040880 18 Gž od 2. rujna 2020. godine.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Ljuba Radoš (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Ljubuškog podnijela je 18. siječnja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnoga postupka, koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Livnu (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 68 0 P 040880 18 Gž, na rješavanju po prizivu na Presudu Općinskoga suda u Livnu (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 68 0 P 040880 17 P 2 od 3. srpnja 2018. godine.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda zatraženo je 19. svibnja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je 8. lipnja 2020. godine dostavio odgovor na apelaciju, te 29. siječnja 2021. godine dostavio donesenu konačnu presudu.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelantica je 9. siječnja 2016. godine podnijela tužbu protiv tuženika (J. G.) radi utvrđenja ništavnosti ugovora o najmu i isplate duga.
6. Općinski sud je 14. siječnja 2016. godine dostavio tuženiku tužbu na odgovor.
7. Općinski sud je 16. ožujka 2017. godine donio presudu zbog propuštanja.
8. Tuženik je 14. travnja 2017. godine podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje.
9. Općinski sud je, nakon donošenja rješenja kojim je uvažio prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje, donio presudu od 3. srpnja 2018. godine, kojom je utvrdio da je ništavan ugovor o najmu zaključen između apelantice i Kamen Galir d.o.o. Borčani, kojega zastupa tuženik i određeno je da taj ugovor ne proizvodi pravni učinak među strankama niti prema trećim osobama (stavak I. izreke). Nadalje, određeno je da je tuženik apelantici na ime duga za korištenje poslovnoga prostora za određeno vremensko razdoblje dužan platiti određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom (stavak II. izreke). Nadalje, obvezan je tuženik naknaditi apelantici troškove postupka u određenome iznosu (stavak III. izreke).
10. Apelantica je 2. kolovoza 2018. godine izjavila priziv na prvostupanjsku presudu.
11. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je na postupanje Kantonalnome sudu 27. rujna 2018. godine.
12. Presudom Kantonalnoga suda od 2. rujna 2020. godine priziv tuženika je djelomično uvažen, pa je prvostupanjska presuda preinačena u stavku II. izreke tako da se u tom dijelu apelantičin tužbeni zahtjev odbija kao neutemeljen, kao i u stavku III. izreke tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
13. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja parničnoga postupka povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelantica u predmetnoj apelaciji navodi da je dugim trajanjem postupka pred drugostupanjskim sudom povrijeđeno pravo na suđenje u razumnome roku.
b) Odgovor na apelaciju
14. U odgovoru na apelaciju od 8. lipnja 2020. godine Kantonalni sud je naveo da će o apelantičinom prizivu odlučiti u III. kvartalu 2020. godine, pri čemu je Kantonalni sud naveo da vodi računa da se spisi po prizivu rješavaju prema redoslijedu rješavanja i starosti inicijalnoga akta. Kantonalni sud je 29. siječnja 2021. godine Ustavnome sudu dostavio donesenu konačnu odluku. V.Relevantni propisi
15. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Članak 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
16. Prema članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
17. Prema članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.
18. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa člankom 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ako apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredbi članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije, u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu s navedenim, predmetna apelacija je u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnoga suda bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
19. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.
20. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete glede dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VII.Meritum
21. Apelantica smatra da joj je zbog duljine trajanja predmetnoga postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnome“ roku kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok
22. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:
(e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.
23. Članak 6. Europske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
24. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se prema konzistentnoj praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud) i Ustavnoga suda, razumnost duljine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38.).
25. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost organizirati svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnome roku (vidi Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23.).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
26. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa člankom 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacijskih navoda. U svezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacijskih navoda proistječe da apelantica isključivo ukazuje da joj je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnome roku kao segmentu prava na pravično suđenje. Shodno tomu, Ustavni sud će kao duljinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnoga prizivnoga postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 27. rujna 2018. godine kao datuma, kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje po prizivu, pa do 2. rujna 2020. godine kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, relevantno razdoblje koje Ustavni sud treba uzeti u obzir pri ocjeni duljine trajanja prizivnoga postupka jeste razdoblje od jednu godinu i oko 11 mjeseci.
Analiza duljine trajanja predmetnoga postupka
27. U konkretnom slučaju, glede ocjene složenosti predmeta, Ustavni sud zapaža da se, s obzirom na činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, u konkretnom slučaju ne može govoriti o složenome predmetu.
28. Ocjenjujući ponašanje Kantonalnoga suda, Ustavni sud zapaža da je prizivni postupak pred tim sudom trajao jedinu godinu i oko 11 mjeseci, što je samo po sebi neprihvatljivo dugačko razdoblje, imajući u vidu da se pred tim sudom nije provodio dokazni postupak. Međutim, Ustavni sud ima u vidu da se ne radi o postupku koji je po izričitoj zakonskoj odredbi žurne naravi, te činjenicu da je predmetni postupak okončan prije donošenja odluke Ustavnoga suda, odnosno da je apelantica dobila konačnu odluku u sporu koji je vodila prije odluke Ustavnoga suda o apelaciji. Imajući u vidu sve navedene okolnosti konkretnoga slučaja, Ustavni sud, i pored neprihvatljive duljine trajanja prizivnoga postupka, koja se, prema mišljenju Ustavnoga suda, ne može podvesti pod prihvatljivu pasivnost u radu suda u jednoj fazi postupka, ne može ocijeniti razdoblje od jedne godine i oko 11 mjeseci kao pretjerano dugačko te, prema mišljenju Ustavnoga suda, navedeno razdoblje, ipak, nije prešlo granice „razumnoga roka“ u smislu članka 6. stavak 1. Europske konvencije (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 940/19 od 10. studenoga 2020. godine, točka 41. i Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 958/20 od 12. siječnja 2021. godine, točka 28., dostupne na internetskoj stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).
29. Na temelju izloženoga, Ustavni sud zaključuje da nije prekršeno apelantičino pravo na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.
VIII.Zaključak
30. Ustavni sud zaključuje da u konkretnom predmetu nema povrede prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednoga od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije kada je u konkretnom slučaju postupak po prizivu pred Kantonalnim sudom trajao jednu godinu i oko 11 mjeseci, što se, u okolnostima konkretnoga slučaja, ne mo že smatrati nerazumnim razdobljem trajanja prizivnoga postupka.
31. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b) i članka 59. st. (1) i (3) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
32. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević