Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2820/19 (T. T.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Nema povrede
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
  • Pravično suđenje-primjena zakona i utvrđivanje činjenica (proizvoljnost)
  • Građanski postupak
  • Obligaciono- pravni odnosi
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2820/19

Apelacija

Odluka o dopustivosti

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-2820/19, rješavajući apelaciju Tomislava Tešanovića, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. stav (4), člana 57. stav (2) tačka a) i člana 58. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

- Prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija Tomislava Tešanovića podnesena protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske broj 71 0 P 204463 18 Rev od 3. aprila 2019. godine i Presude Okružnog suda broj 71 0 P 204463 17 Gž od 13. novembra 2017. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neosnovana.

OBRAZLOŽENJE

1. Tomislav Tešanović (u daljnjem tekstu: apelant), iz Banjaluke, kojeg zastupa Radmila Plavšić, advokat iz Banjaluke, podnio je 5. jula 2019. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 71 0 P 204463 18 Rev od 3. aprila 2019. godine i Presude Okružnog suda ( u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 71 0 P 204463 17 Gž od 13. novembra 2017. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 71 0 P 204463 14 P od 27.10.2016. godine, stavom I izreke, obavezana je Republika Srpska, Ministarstvo finansija kao organizator nagradne igre "Najsrećniji fiskalni račun" u 2010. godini, da apelantu kao dobitniku glavne nagrade dodijeli osvojenu glavnu nagradu na način da mu isporuči montažnu kuću "Intal" a.d. Milići u površini od 55,46 m2 u roku od 30 dana od dana donošenja presude pod prijetnjom prinudnog izvršenja (stav I izreke). Stavom II izreke presude odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev apelanta u dijelu kojim je tražio da se tužena može osloboditi navedene obaveze ukoliko apelantu isporuči u istom roku montažnu kuću drugog proizvođača iste površine, kao i dijelu tužbenog zahtjeva kojim traži da ukoliko tužena ne ispuni obavezu utvrđenu u prethodnom stavu izreke ove presude, da se tužena obaveže da u narednom roku od 15 dana isplati apelantu određeni iznos koji predstavlja protuvrijednost osvojene glavne nagrade sa zakonskom zateznom kamatom (sve bliže označeno u izreci presude). Stavom III izreke presude obavezana je tužena da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu bliže označenom u izreci presude, dok je apelant sa dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, preko dosuđenog iznosa, odbijen kao neosnovan.

3. Osnovni sud je naveo da iz provedenih dokaza nesporno proizilazi da je predmetna nagradna igra organizovana prema Pravilima nagradne igre "Najsrećniji fiskalni račun" u 2010. godini (u daljnjem tekstu: Pravila) objavljenim u listu "Fokus" 30. juna 2010. godine, a koja je organizovana od strane Press commerce d.o.o. Banjaluka u ime Ministarstva finansija tužene shodno Zakonu o igrama na sreću i pravilima kojim je predviđen način provođenja nagradne igre. Zatim da je ista priređivana u periodu od 1. juna do 20. decembra 2010. godine i da je izvlačenje nagrada obavljeno pod nadzorom Komisije od pet članova koje imenuje ministar finansija tužene, te da je članom 15. Pravila predviđeno da je dobitnik obavezan u roku od 30 dana od dana objavljivanja rezultata izvlačenja da preuzme nagradu, da će se o načinu, mjestu i uslovima za preuzimanje nagrade informisati na adresi organizatora, a u slučaju da nije u mogućnosti da preuzme nagradu isti je dužan u roku od 30 dana da obavijesti organizatora. Dalje je naveo da je Ministarstvo finansija tužene u cilju realizacije nagradne igre kao naručilac sa "Intal" a.d. Milići kao isporučiocem 20. decembra 2010. godine zaključila ugovor o kupoprodaji jedne montažne kuće površine 55,46 m² u varijanti ,,roh-bau“ koju će preuzeti dobitnik glavne nagrade prema instrukcijama organizatora, a dobitnik će prema njenim dimenzijama obezbjediti o vlastitom trošku zemljište i temelje za njenu montažu, te će naručilac isporučiocu za navedenu kuću isplatiti određeni iznos sa PDV. Zatim je naveo da je utvrđeno da se isporučilac obavezao da će navedenu glavnu nagradu isporučiti dobitniku prema dogovoru sa organizatorom nagradne igre i dobitnikom u roku od 45 dana od potpisa ugovora, te da rok isporuke može biti i korigovan o čemu će se naknadno dogovoriti sa dobitnikom. Također je predviđeno da ukoliko zbog nepredvidivih razloga isporučilac ne isporuči navedenu robu dobitniku, isporučilac se obavezuje da će na osnovu pismenog zahtjeva naručioca izvršiti povrat uplaćenih sredstava naručiocu. Osnovni sud je također istakao da je navedenu glavnu nagradu - montažnu kuću dobio apelant na javnom izvlačenju održanom 21. decembra 2010. godine, te da je tužena u predviđenom roku isporučiocu navedene montažne kuće "Intal" a.d. Milići isplatila avansni iznos za glavnu nagradu, a da je isporučilac nagrade obavijestio tuženu da je kontaktirao apelanta, kao dobitnika, koji nije bio spreman da prihvati montažnu kuću jer nije imao izrađen temelj i nije imao gdje da je postavi, a radio je na prodaji iste trećem licu. Također je utvrđeno da je "Intal" a.d. Milići 3. oktobra 2012. godine otišla u stečaj, te da uručenje nagrade nikada nije realizovano.

4. Osnovni sud je ukazao na sadržaj odredbi čl. 229. i 231. Zakona o obligacionim odnosima (u daljnjem te kstu: ZOO), kojima je regulisan institut javnog obećanja nagrade i kada takvo obećanje obavezuje, te da obaveze tužene stoji i prema odredbama člana 95. Zakona o igrama na sreću. Zatim je ukazao na čl. 409., 410. i 411. ZOO-a i naveo da je u konkretnom slučaju shodno pravilima nagradne igre kao glavna nagrada navedena montažna kuća i da apelant u ovakvoj obavezi od tužene kao dužnika može zahtijevati samo predmet obaveze. Stoga je Osnovni sud cijeneći navedene zakonske odredbe i odlučio kao u stavu I izreke presude, saglasno odredbama člana 229. stav 1. ZOO, a u vezi sa članom 410. ZOO-a, jer predmetom obaveze tužene nije bilo da isporuči montažnu kuću drugog proizvođača, a niti je bila nadoknada protivvrijednosti montažne kuće izražena u novčanom iznosu. Također je naveo da je tužena mogla biti obavezana samo na jednu obavezu i to na isporuku konkretno određene stvari određenog proizvođača, te da tužena nije dokazala da ta stvar ne postoji (uništena, propala i sl.), pa je u tom smislu za taj dio tužbenog zahtjeva apelanta i odbio kao neosnovanim te odlučio kao u izreci presude.

5. Presudom Okružnog suda broj 71 0 P 204463 17 Gž od 13. novembra 2017. godine žalba tužene je uvažena i prvostepena presuda, u pobijanom dosuđujućem dijelu (stav I i dio stava III izreke), preinačena tako što je tužbeni zahtjev apelanta u tom dijelu odbijen, te je apelant obavezan da tuženoj naknadi troškove parničnog postupka u iznosu bliže označenom u izreci presude. Presudom je dalje odbijena žalba apelanta i prvostepena presuda u odbijajućem dijelu (stav II izreke), kao i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka (dio stava III izreke), potvrđena. Presudom je također odbijen zahtjev apelanta za naknadu troškova žalbenog postupka.

6. Okružni sud je ukazao na odredbe čl. 229. i 231. ZOO-a, te odredbe čl. 5. i 95. Zakona o igrama na sreću i naveo da je isporučilac "Intal" a.d. Milići 23. aprila 2012. godine obavijestio tuženu da je apelant 7. februara 2011. godine kontaktiran kao dobitnik, da su mu dostavljena pravila za izradu temelja, ali da apelant nije bio spreman da prihvati kuću, jer nije imao gdje da je postavi i da je apelant radio na prodaji kuće trećem licu. Također je naveo da je isporučilac bio spreman sve do novembra 2011. godine da isporuči kuću i ispuni svoje obaveze. Okružni sud je ukazao da iz navedenog jasno slijedi da je pogrešan zaključak prvostepenog suda da je tužena obavezna da isporuči nagradu apelantu jer apelant u periodu od saznanja da je glavni dobitnik nagrade i poziva isporučioca da preuzme glavnu nagradu istu nije preuzeo. Dalje je naveo da su apelantu još od tada bili poznati uslovi koje mora da ispuni da bi preuzeo nagradu koji ni u periodu do mjeseca novembra 2011. godine (do kada je isporučilac imao mogućnost da ju isporuči) nije preduzeo niti jednu radnju radi preuzimanja iste. Okružni sud je naveo da se postavlja pitanje osnovanosti isporuke navedene nagrade i u slučaju da nad isporučiocem nije otvoren stečajni postupak, budući da je članom 15. Pravila propisano da je dobitnik obavezan da u roku od 30 dana od objavljivanja rezultata preuzme nagradu, te da će se o načinu, mjestu i uslovima za preuzimanje nagrade dobitnik informisati na adresi organizatora. Zatim je naveo da iz e-mail korespodencije između Željka Džafića i odjeljenja prodaje "Intal" a.d. Milići od 23. avgusta 2011. godine, u kojoj se između ostalog navodi da je sa apelantom zaključio notarski ugovor za kupovinu predmetne montažne kuće i da je u toku isplata, proizilazi da apelant nije imao namjeru da ispoštuje uslove za preuzimanje kuće (tj. da obezbijedi o vlastitom trošku zemljište i temelje za montažu kuće). Također je istakao da je tužena isplatom 80% vrijednosti montažne kuće dokazala da je bila spremna izvršiti svoju obavezu koja proizilazi iz nagradne igre, dakle, da nije strana koja je doprinijela nastanku štete apelantu odnosno nije svojim postupanjem onemogućila apelanta da preuzme nagradu. Slijedom navedenog Okružni sud je naveo da je prvostepeni sud, pogrešno zaključio da je tužena kao organizator navedene nagradne igre, shodno pravilima nagradne igre dužna da isporuči apelantu glavnu nagradu - montažnu kuću, te pogrešno obavezao tuženu na isporuku iste iz svih naprijed navedenih razloga. Nadalje, Okružni sud je naveo da žalba apelanta, u odbijajućem dijelu ne dovodi u sumnju pravilnost i zakonitost prvostepene odluke. S tim u vezi je naveo da činjenica da je isporuka predmetne kuće postala neizvršiva od momenta otvaranja stečaja (3. oktobra 2012. godine), da je isporučilac obavijestio da do novembra 2011. godine ima mogućnost da isporuči predmetnu kuću, neosnovan je zahtjev apelanta (prema tuženoj) za isporuku montažne kuće drugog proizvođača ili protuvrijednost iste, iz razloga što isporuka kuće nije postala nemoguća u periodu od saznanja za dobitnika (dakle od izvlačenja nagrade) do isteka roka u kome je apelant bio u obavezi preuzeti kuću (30 dana od objavljivanja rezultata). Dalje je naveo da bi se u tom slučaju mogla osnovano primijeniti odredba člana 355. ZOO u kojoj situaciji se dužnik ne oslobađa obaveze čak i ako ta stvar propadne uslijed okolnosti za koje ne odgovara. Okružni sud je naveo da je odlučio kao u izreci jer je tužena nabavkom i plaćanjem predmetne montažne kuće i omogućavanjem apelantu da podigne nagradu u cijelosti izvršila svoju obavezu, a da je apelant od strane organizatora nagradne igre upućen da preuzme nagradu, što on nije blagovremeno učinio, te je propustio rok iz odredbe člana 15. Pravila nagradne igre.

7. Presudom Vrhovnog suda broj 71 0 P 204463 18 Rev od 3. aprila 2019. godine odbijena je revizija apelanta izjavljena protiv drugostepene presude.

8. Vrhovni sud je naveo da je prema Pravilima za koja nije sporno da su objavljena na propisani način glavna nagrada montažna kuća "Intal" a.d. Milići površine 55,46 m², te je ukazao na sadržaj člana 15. st. 1., 3. i 5. Pravila nagradne igre i naveo da je iz citiranih pravila nagradne igre potpuno jasno da je rok za preuzimanje svih nagrada bio 30 dana od dana objavljivanja rezultata izvlačenja. Zatim je naveo da u ovoj parnici nije utvrđen tačan datum objavljivanja rezultata izvlačenja, ali da je nesporno da su rezultati objavljeni, te da iz utvrđenih činjenica proizlazi da je apelant najkasnije 7. februara 2011. godine obaviješten da je dobitnik glavne nagrade kada je kontaktiran da preuzme montažnu kuću, kao i da apelant nije preuzeo kuću ni do novembra 2011. godine. Vrhovni sud je naveo da pravilno drugostepeni sud nalazi da je apelant propustio rok za podizanje nagrade propisan Pravilima i da nije pismenim putem obavijestio organizatora o nemogućnosti podizanja nagrade na što je bio obavezan po Pravilima, te da je time izgubio pravo podizanja nagrade budući da su nastupile posljedice propisane odredbom člana 15. stav 5. Pravila. Ovakvo ponašanje apelanta ne može opravdati ni njegova tvrdnja da nije bio u mogućnosti obezbijediti zemljište za montažnu kuću i da je zbog toga pokušavao prodati navedenu kuću trećem licu.

9. Vrhovni sud je ukazao da nije potrebno stručno znanje vještaka građevinske struke da bi se utvrdilo da sintagma „montažna kuća“ ukoliko nije određena sa zemljištem sa bližim katastarskim oznakama i površinom, u suštini predstavlja pokretnu stvar, skup elemenata od kojih je moguće sastaviti (montirati) kuću podobnu za konačnu namjenu stanovanja. Također je naveo da iz izvedenih dokaza ne proizlazi činjenica da je obezbjeđenje zemljišta za montažnu kuću bio uslov za isporuku te kuće kao nagrade, što u krajnjem znači da je apelant imao mogućnost preuzeti kuću od proizvođača u elementima i montirati je kad se za to steknu uslovi. Vrhovni sud je naveo da pravilno drugostepeni sud nalazi da apelant nije preuzeo nagradu u roku propisanom Pravilima koji je bitan elemenat tih pravila po odredbi člana 95. stav 4. Zakona o igrama na sreću i da za to propuštanje ne postoji opravdani razlog, zbog čega je izgubio pravo na nagradu i zbog čega je drugostepeni sud pravilno odbio tužbeni zahtjev. Također je naveo da se neosnovano revizijom prigovara i da po odredbi člana 148. stav 3. ZOO-a, tužena nije mogla ugovorom u korist trećeg lica

- u konkretnoj situaciji ugovorom o kupoprodaji montažne kuće zaključenim između tužene i "Intal" a.d. Milići nametnuti obavezu apelantu kao trećem licu da obezbijedi zemljište za kuću. Zatim je ukazao da je navedeni ugovor ne predstavlja ugovor u korist trećeg lica, ali je istina da je članom 3. tog ugovora ugovoreno da će dobitnik nagrade prema dimenzijama kuće o vlastitom trošku obezbijediti zemljište i temelje za montažnu kuću. Dalje je naveo da pravilnim tumačenjem navedene odredbe ugovora u skladu sa članom 99. ZOO, ta odredba nije imperativnog karaktera u smislu nametanja obaveze dobitniku glavne nagrade niti predstavlja uslov za preuzimanje nagrade, nego joj je cilj oslobađanje obaveze kupca - organizatora nagradne igre da obezbijedi zemljište. Također je naveo da se ista odredba ne može protumačiti kao prepreka dobitniku montažne kuće da preuzme kuću u elementima bez obezbjeđenja zemljišta za montažu, a kako je to naprijed rečeno. Vrhovni sud je naveo da je bez osnova i pozivanje revizije na odredbu člana 153. stav 1. ZOO-a, te naveo da u konkretnoj situaciji, ni po čemu se ne može zaključiti da je tužena obećala da će treći (u ovom slučaju "Intal" a.d. Milići) izvršiti svoju obavezu, a preuzimanje nagrade od "Intal" a.d. Milići je samo način isporuke te nagrade obzirom na njenu prirodu. Osim toga, čak i da se radi o obećanju da će treći nešto učiniti, treba imati u vidu da apelant nije izvršio svoju obavezu preuzimanja nagrade iz člana 15. stav 1. Pravila, a nije tvrdio ni dokazivao da "Intal" a.d. Milići u tom roku nije bio spreman izvršiti svoju obavezu.

10. Apelant se poziva na povredu prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju. Apelant, u suštini, smatra da su Okružni i Vrhovni sud propustili da cijene bitne činjenice čija ocjena je bila ključna za pravilno presuđenje što je posljedica selektivne ocijene dokaza, te da su proizvoljno primijenili relevantne odredbe ZOO-a, te člana 95. stav 4. tač. đ) i i) Zakona o igrama na sreću, na šta je ukazivao u toku revizionog postupka. Smatra da je navedeno dovelo do izostanka kvalitetnog obrazloženja osporenih presuda. Apelant smatra da redovni sudovi pogrešno zaključuju da apelant nema pravo na nagradu koju je pošteno osvojio (niti na odgovarajuću zamjenu ili naknadu protivvrijednosti), te da razlog odbijanja apelantovog tužbenog zahtjeva leži u činjenici da apelant nije preuzeo nagradu u propisnom roku od 30 dana čijim istekom je izgubio pravo na potraživanje nagrade. Relevantni propisi

11. Zakon o igrama na sreću (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 110/08 i 53/10).

12. U konkretnom slučaju primjenjuje se Zakon o igrama na sreću (“Službeni glasnik Republike Srpske”, broj 110/08) koji je važio u vrijeme donošenja osporenih odluka, a koji u relevantnom dijelu glasi:

VII. NAGRADNE IGRE

Član 95. stav (4) (4) Pravila nagradne igre moraju sadržavati:

đ) uvjete za učestvovanje u nagradnoj igri,

z) rok za podizanje nagrada,

i) način na koji učesnici nagradne igre dobivaju nagrade ako su ispunili uvjete propisane pravilima

13. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije, Ustavni sud je pošao od odredaba člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda.

Član VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom Ustavu, kad ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

Član 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neosnovanu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ni na koji način ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje Ustavom zaštićenih prava i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja Ustavom zaštićenih prava, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

14. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostalog, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članu 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. U vezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerovatno. Apelacija je očito neosnovana ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Evropski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. maja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. maja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Evropski sud, Mezőtúr- Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. jula 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

15. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose isključivo na način na koji je u predmetnom postupku utvrđeno utvrđeno činjenično stanje, ocijenjeni dokazi i primijenjeno materijalno pravo. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Evropskog i Ustavnog suda, prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovnih sudova u pogledu činjeničnog stanja i primjene materijalnog prava (vidi, Evropski sud, Pronina protiv Rusije, Odluka o dopustivosti od 30. juna 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovne sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovnih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnog suda je da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. maja 2005. godine, objavljena u „Službenom glasniku BiH“ broj 58/05).

16. Na osnovu činjenica konkretnog predmeta, koje proizlaze iz dokumenata predočenih Ustavnom sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da su Okružni i Vrhovni sud u obrazloženju odluka osporenih predmetnom apelacijom dali jasne i precizne razloge za svoje odlučenje, pri čemu su se pozivali na relevantne odredbe ZOO-a i Zakona o igrama na sreću, te na Pravila predmetne nagradne igre, pa Ustavni sud ne nalazi da je primjena zakonskih odredaba u bilo kojem dijelu bila proizvoljna. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da iz obrazloženja osporenih odluka jasno proizilazi da je apelant propustio rok za podizanje nagrade propisan Pravilima i da nije pismenim putem obavijestio organizatora o nemogućnosti podizanja nagrade na što je bio obavezan, te da je time izgubio pravo podizanja nagrade. Ustavni sud naročito ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojem su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Evropskog i Ustavnog suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima „opravdan zahtjev“ u smislu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neosnovani.

17. Imajući u vidu odredbu člana 18. stav (4) Pravila Ustavnog suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neosnovana, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

18. U skladu sa članom VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-2820/19 (T. T.) | Sudska praksa | Aktio