Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-960/20 („Garant-osiguranje“ d.d. Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Naknada štete
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
- Zakon o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o dopuni Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Ukaz o proglašenju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o izmjeni Zakona o parničnom postupku
- Zakon o sudovima u Federaciji Bosne i Hercegovine
- Zakon o dopunama Zakona o parničnom postupku
- Ukaz o proglašenju Zakona o parničnom postupku
- Pravila Ustavnog Suda Bosne i Hercegovine · čl. 74
Predmeti (1)
AP-960/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 960/20, rješavajući apelaciju koju je podnijelo „Garant-osiguranje“ d.d. Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijelo „Garant-osiguranje“ d.d. Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mals 290736 17 Pž na rješavanju po žalbi protiv Presude Općinskog suda u Tuzli u predmetu broj 32 0 Mals 290736 16 Mals.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje postupka u predmetu broj 32 0 Mals 290736 17 Pž, u skladu sa članom II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6. stav 1.
Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da „Garant-osiguranju“ d.d. Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Kantonalnog suda u Tuzli i Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. „Garant-osiguranje“ d.d. Distrikt Brčko Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: apelant) iz Distrikta Brčko Bosne i Hercegovine, koje zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijelo je 16. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 Mals 290736 17 Pž na rješavanju po žalbi na Presudu Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 Mals 290736 16 Mals.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda je zatraženo 1. juna 2020. godine i 19. januara 2021. godine da dostavi odgovore na apelaciju.
3. Kantonalni sud je odgovore na apelaciju dostavio 11. juna 2020. godine i 29. januara 2021. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Tužitelj (Zavod zdravstvenog osiguranja Tuzlanskog kantona) podnio je protiv apelanta tužbu 18. novembra 2016. godine radi naknade materijalne štete.
6. Presudom Općinskog suda od 7. augusta 2017. godine obavezan je apelant da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 143,80 KM sa zakonskim zateznim kamatama, dok je preko dosuđenog iznosa tužiteljev zahtjev odbijen. Također, obavezan je tužitelj da apelantu na ime troškova parničnog postupka isplati iznos od 660,05 KM, dok je preko dosuđenog iznosa apelantu odbijen zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7. Apelant je podnio žalbu protiv navedene presude.
8. Cjelokupan predmetni spis je 25. septembra 2017. godine dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje, te je, prema stanju spisa, postupak u toku pred ovim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
9. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja parničnog postupka pred Kantonalnim sudom povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelant ističe da je došlo do povrede njegovih prava zbog nepostupanja Kantonalnog suda u razdoblju dužem od dvije godine do trenutka podnošenja apelacije. Zbog trajanja predmetnog postupka apelant traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 500,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
10. U odgovoru na apelaciju od 11. juna 2020. godine Kantonalni sud je naveo da odluka o žalbi tuženika još uvijek nije donesena jer taj sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta. Budući da se ne radi o predmetu hitne naravi, predmetni postupak nije bio obuhvaćen Planom rješavanja predmeta i sortiran je prema datumu zaprimanja.
11. U odgovoru na apelaciju od 19. januara 2021. godine Kantonalni sud je naveo da predmet nije uzet u rad jer taj sud ima na građanskom referatu veliki broj neriješenih starih predmeta, te da je konkretan predmet zaveden u sistem u skladu s datumom zaprimanja. Pri tome je naveo da se apelantov predmet planira uzeti u rad najkasnije u prvom kvartalu 2021. godine. V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnom postupku („Službene novine Federacije BiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu, koji u relevantnom dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan provesti postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
13. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredaba Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:
Član 31.
Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost
14. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U odnosu na apelantove navode kojima osporava dužinu trajanja predmetnog postupka, Ustavni sud zapaža da predmetni postupak nije još uvijek okončan. Naime, prema stanju iz spisa proistječe da je predmetni parnični postupak u toku pred Kantonalnim sudom, na rješavanju po žalbi, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
16. Osim toga, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelant smatra da je zbog dužine trajanja predmetnog postupka došlo do povrede prava na suđenje u „razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
22. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme tako da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
23. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelant isključivo ukazuje da mu je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnom roku kao segmentu prava na pravično suđenje. U skladu s tim, Ustavni sud će kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnog žalbenog postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 25. septembra 2017. godine kao datuma kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po žalbi, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, radi se o razdoblju od tri godine i pet mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
24. Imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da eventualna složenost predmeta kao jedan od kriterija koje Ustavni sud ima u vidu pri ocjeni dužine trajanja postupka nije utjecala na trajanje žalbenog postupka, te se stoga Ustavni sud neće posebno baviti tim pitanjem.
25. Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak pokrenut tužbom od 18. novembra 2016. godine, te da je prvostepena presuda donesena 7. augusta 2017. godine (dakle, razdoblje od oko devet mjeseci). S druge strane, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po apelantovoj žalbi 25. septembra 2017. godine, te da predmetni postupak još uvijek nije okončan pred tim sudom (dakle, razdoblje od tri godine i pet mjeseci), za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje. Kantonalni sud je u prvom izjašnjenju naveo samo da odluka po žalbi u konkretnom slučaju nije donesena jer se predmeti u tom sudu rješavaju prema Planu rješavanja starih predmeta, i to prema datumu inicijalnog akta, dok je u posljednjem izjašnjenju navedeno da će apelantov predmet biti uzet u rad najkasnije u prvom kvartalu 2021. godine. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da, kada sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta“, kao i u konkretnom slučaju. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi postupati u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja. Nadalje, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu s praksom Evropskog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak, s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).
26. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se naprijed navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
27. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije. Ostali navodi
28. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na imovinu i prekršena zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i kršenje zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
29. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
30. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
31. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
32. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
33. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije jer predmetni postupak pred Kantonalnim sudom traje tri godine i pet mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio objektivno prihvatljivo opravdanje za tako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.
34. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
35. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević