Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-581/20 (D. B., Z. J., N. D. i A. I.)

Odluka donesena 03. 03. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Prava iz radnog odnosa
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-581/20

Apelacija

Odluka o meritumu

03. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 581/20, rješavajući apelaciju koju su podnijeli Davor Blagojević i drugi, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju su podnijeli Davor Blagojević, Zoran Jerković, Nedžad Džafić i Amir Ikinić.

Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 323037 18 Rsž.

Na osnovu člana 74. stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da Davoru Blagojeviću, Zoranu Jerkoviću, Nedžadu Džafiću i Amiru Ikiniću isplati iznos od po 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka tog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskog kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. Davor Blagojević iz Bijeljine, Zoran Jerković, Nedžad Džafić i Amir Ikinić, svi iz Tuzle (u daljnjem tekstu: apelanti), koje zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijeli su 14. februara 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 P 323037 18 Rsž.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Kantonalnog suda zatraženo je 28. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju, a od Općinskog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Općinski sud) 9. februara 2021. godine.

3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 10. juna 2020. godine, a Općinski sud 15. februara 2021. godine.

4. Ustavni sud je 14. decembra 2020. godine i 25. februara 2021. godine od Kantonalnog suda pribavio informaciju o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje

5. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.

6. Apelanti su 4. decembra 2017. godine Općinskom sudu podnijeli tužbu protiv Tuzlanskog kantona, Ministarstva unutrašnjih poslova Tuzlanskog kantona (u daljnjem tekstu: tuženi), radi isplate razlike plaće i uplate doprinosa za penzijsko i invalidsko osiguranje.

7. Općinski sud je, nakon dostavljanja tužbe na odgovor, održao pripremno ročište 21. marta 2018. godine na kojem je određeno izvođenje dokaza, među kojima je i vještačenje po vještaku ekonomske struke.

8. Općinski sud je 18. juna 2018. godine zaprimio nalaz i mišljenje vještaka ekonomske struke.

9. Podneskom od 21. juna 2018. godine apelanti su opredijelili tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka ekonomske struke.

10. Općinski sud je ročište za glavnu raspravu održao 4. jula 2018. godine.

11. Općinski sud je Presudom broj 32 0 Rs 323037 17 Rs od 20. augusta 2018. godine u cijelosti odbio tužbeni zahtjev apelanata da se obaveže tuženi da im na ime razlike plaće za periode precizirane izrekom predmetne presude isplati određene novčane iznose precizirane prvostepenom presudom, sa zakonskom zateznom kamatom, te da na ime razlike neuplaćenih doprinosa na plaću i iz plaće za naznačeni period nadležnom Fondu za penzijsko i invalidsko osiguranje uplati iznose kako su navedeni u izreci prvostepene presude. Apelanti su obavezani da tuženom nadoknade troškove predmetnog postupka u iznosu od 1.590,00 KM.

12. Apelanti su protiv prvostepene presude izjavili žalbu 31. augusta 2018. godine, a Općinski sud je spis predmeta dostavio Kantonalnom sudu 27. decembra 2018. godine.

13. Kantonalni sud je Presudom broj 32 0 Rs 323037 18 Rsž od 8. februara 2021. godine žalbu apelanata odbio kao neosnovanu i potvrdio prvostepenu presudu.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

14. Iz apelacionih navoda proizlazi da apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija) i pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, zbog čega traže naknadu nematerijalne štete. Apelanti naročito ističu dužinu trajanja postupka pred Kantonalnim sudom navodeći da su im navedena prava povrijeđena i zbog „nedonošenja odluke u zakonom propisanom roku po žalbi apelanata“. Osim toga, apelanti su se pozvali i na povredu zabrane diskriminacije, ali te navode nisu posebno obrazlagali niti argumentirali, već su ih zasnovali na istim tvrdnjama o povredi prava na donošenje odluke u „razumnom roku“.

b) Odgovor na apelaciju

15. Općinski sud je naveo hronologiju predmetnog postupka pred tim sudom, kako je i navedena u činjenicama predmeta, te je naveo da smatra da u postupku pred tim sudom nije došlo do povrede prava apelanata na koju ukazuju predmetnom apelacijom.

16. Kantonalni sud je naveo da mu je predmet dostavljen na postupanje 27. decembra 2018. godine, te da taj sud ima veliki broj neriješenih predmeta na drugostepenom parničnom referatu, kao i da predmete rješava prema starosti podnesene tužbe prvostepenom sudu, zbog čega su navodi iz apelacije neosnovani. Također je naveo da će se predmet uzeti u rad u skladu s redovnim Planom rješavanja predmeta, te da će odluka u zakonom propisanom roku biti izrađena i dostavljena strankama.

V.Relevantni propisi

17. U Zakonu o parničnom postupku („Službene novine FBiH“ br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) relevantne odredbe glase:

Član 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.

(2) Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

Član 420.

U postupku u parnicama iz radnih odnosa, a naročito pri određivanju rokova i ročišta, sud će uvijek obraćati naročitu pažnju na potrebu hitnog rješavanja radnih sporova.

18. Zakon o sudovima Federacije Bosne i Hercegovine („Službene novine FBiH“ br. 38/05, 22/06, 63/10, 7/13 i 52/14). Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst relevantnih odredbi Zakona o sudovima sačinjen u Ustavnom sudu, koji glasi:

Član 31.

Dužnosti predsjednika suda Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom. [...] VI.Dopustivost

19. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

20. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju, apelanti predmetnom apelacijom ukazuju na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u predmetnom postupku koji je bio u toku u vrijeme podnošenja apelacije, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija bila dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda i u vrijeme njenog podnošenja.

21. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

23. Apelanti smatraju da im je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u „razumnom“ roku kao jedan od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

24. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25. Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja građanskih prava i obaveza ili osnovanosti bilo kakve krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristranim, zakonom ustanovljenim sudom. [...] Relevantni principi

26. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27. Također, Evropski sud je ukazao da je potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti u svim predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva, a da je ovaj zahtjev naročito važan u državama u kojima domaći zakon propisuje da određeni sudski postupci imaju hitan karakter (vidi Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, serija A, broj 228-B, stav 18. i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51).

Period koji se uzima u obzir

28. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 4. decembra 2017. godine kao dana podnošenja tužbe Općinskom sudu, pa do donošenja odluke Kantonalnog suda, dakle period od tri godine i dva mjeseca.

Analiza dužine trajanja predmetnog postupka

29. U konkretnom slučaju radi se o parničnom postupku koji su apelanti pokrenuli radi zaštite prava iz radnog odnosa, koji je, u skladu s odredbama člana 420. ZPP-a, hitne prirode. Također, imajući u vidu činjenična i pravna pitanja koja je trebalo riješiti, Ustavni sud smatra da nema elemenata koji bi ukazivali da se u konkretnom predmetu radilo o složenom postupku. Zatim, kako se tužbeni zahtjev odnosi na isplatu naknada iz radnog odnosa, Ustavni sud zaključuje da je postupak značajan za apelante.

30. Analizirajući ponašanje redovnih sudova, Ustavni sud najprije zapaža da je Općinski sud prvostepenu presudu donio nakon oko osam mjeseci, što se u okolnostima konkretnog slučaja može smatrati razumnim rokom za provođenje prvostepenog postupka s obzirom na to da se pred prvostepenim sudom provodi dokazni postupak na osnovu kojeg se utvrđuje činjenično stanje koje služi kao osnov za donošenje sudske odluke. Međutim, Ustavni sud dalje zapaža da je spis predmeta dostavljen Kantonalnom sudu na odlučivanje o žalbi 27. decembra 2018. godine, te da je taj sud odluku o predmetnoj žalbi donio tek nakon dvije godine i više od jednog mjeseca od prijema spisa predmeta. Pri tome, Kantonalni sud nije ponudio objektivno prihvatljivo obrazloženje za tako dugo trajanje predmetnog postupka, navodeći isključivo da se predmeti rješavaju prema Planu rješavanja predmeta. Ustavni sud podsjeća da je rješavajući brojne apelacije koje su podnesene Ustavnom sudu zbog nedonošenja odluke u razumnom roku zapazio da kada redovni sudovi pokušavaju opravdati dugo trajanje postupka, ta opravdanja se uglavnom odnose na to da se predmeti rješavaju „prema redoslijedu inicijalnog akta, odnosno u skladu s Uputstvom za izradu plana rješavanja starih predmeta prema starosti inicijalnog akta koje je donijelo Visoko sudsko i tužilačko vijeće“. U vezi s tim, Ustavni sud podsjeća da su redovni sudovi u obavezi da postupaju u predmetima u razumnom roku, bez nepotrebnog odugovlačenja (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 442/20 od 10. novembra 2020. godine, tačka 31, odluka dostupna na internetskoj stranici Ustavnog suda www.ustavnisud.ba).

31. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna s ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se takva pasivnost redovnih sudova, konkretno Kantonalnog suda, mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupaka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se naprijed navedeni period pasivnosti Kantonalnog suda u tako dugom periodu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje, te da je na ukupnu dužinu trajanja predmetnog postupka u odlučujućoj mjeri utjecalo upravo neažurno postupanje drugostepenog suda. Naime, Ustavni sud primjećuje da je drugostepeni sud odluku o žalbi izjavljenoj protiv prvostepene presude donio nakon više od sedam mjeseci od dostavljanja apelacije na odgovor, te da je, dakle, u predmetu koji je po zakonu hitne prirode o žalbi odlučivao dvije godine i jedan mjesec. Ustavni sud ukazuje i da dužina postupka pred sudovima više instance, shodno praksi Evropskog i Ustavnog suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu prirodu postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na internetskoj stranici www.ustavnisud.ba). Ocjenjujući ponašanje apelanata u predmetnom postupku, Ustavni sud primjećuje da apelanti svojim ponašanjem nisu doprinijeli dužini trajanja predmetnog postupka.

32. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja prava apelanata na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav

1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

33. Apelanti navode da im je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovih prava zasnivaju na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

34. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

35. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka apelantima treba isplatiti iznos od po 300,00 KM.

36. Ovu naknadu dužna je da plati Vlada Tuzlanskog kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka navedenog roka plati apelantima zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

37. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

38. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je predmetni postupak, koji je po zakonu hitne prirode, trajao tri godine i dva mjeseca, a takvoj dužini je u najvećoj mjeri doprinijela pasivnost Kantonalnog suda koji je o žalbi odlučivao dvije godine i jedan mjesec, pri čemu redovni sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljivo) opravdanje za dužinu trajanja predmetnog postupka, iako s jedne strane nije riječ o složenom pitanju, a s druge strane se radi o postupku koji je značajan za apelante.

39. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

40. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-581/20 (D. B., Z. J., N. D. i A. I.) | Sudska praksa | Aktio