Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-4641/20 (M. G.)
Odluka donesena 16. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Vanparnični postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-4641/20
Apelacija
Odluka o meritumu
16. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 4641/20, rješavajući apelaciju Milenka Galića, na osnovu člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Milenko Galić.
Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/ 3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku u vanparničnom postupku koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu pod brojem 75 0 V 020701 18 V 3.
Na osnovu člana 74 stav (1) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da apelantu Milenku Galiću isplati iznos od 400,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 62 stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu da, u skladu sa ovom odlukom, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje vanparničnog postupka u predmetu broj 75 0 V 020701 18 V 3, u skladu sa članom II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i članom 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 72 stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Mrkonjić Gradu i Vladi Republike Srpske da u prethodno navedenim rokovima od najkasnije tri mjeseca obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Milenko Galić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Mrkonjić Grada podnio je 22. decembra 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog nedonošenja odluke redovnog suda u razumnom roku u predmetu koji se vodi pred Osnovnim sudom u Mrkonjić Gradu (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) pod brojem 75 0 V 020701 18 V 3.
2. Apelant je 28. januara 2021. godine od Ustavnog suda zatražio donošenje privremene mjere kojom će se naložiti okončanje predmetnog vanparničnog postupka.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
3. Na osnovu člana 23 Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog i Okružnog suda u Banjoj Luci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju 29. januara 2021. godine.
4. Odgovor na apelaciju Osnovni i Okružni sud su dostavili 8. februara 2021. godine. III.Činjenično stanje
5. Činjenice predmeta koje proizilaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
6. Predlagač (D. G.) podnio je Osnovnom sudu 11. februara 2011. godine prijedlog za diobu nepokretnosti protiv apelanta i Đ. G., S. G. i S. R. kao protivnika predlagača i suvlasnika predmetne nepokretnosti.
7. Osnovni sud je održao ročište 25. maja i 4. jula 2011. godine, te ročište na licu mjesta 8. septembra 2011. godine na kojem je postignut sporazum o uslovima i načinu diobe izdvajanjem predlagačevog suvlasničkog dijela s nalogom da vještak geodetske struke izvrši potrebna mjerenja, cijepanje i formiranje novih parcela u skladu sa sporazumom stranaka.
8. Protivnici predlagača podnijeli su Osnovnom sudu zahtjev za izuzeće vještaka, te je Osnovni sud rješenjem od 22. maja 2012. godine odredio zastoj u postupku diobe do donošenja odluke o izuzeću vještaka. Rješenjem Osnovnog suda od 17. maja 2013. godine odbijen je zahtjev protivnika predlagača za izuzeće vještaka.
9. Apelant je 6. juna 2012. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za donošenje privremene mjere. Osnovni sud je rješenjem od 7. novembra 2012. godine apelantu vratio prijedlog na ispravku i dopunu, te je rješenjem od 23. septembra 2013. godine odbacio apelantov prijedlog za donošenje privremene mjere.
10. Osnovni sud je 18. januara 2013. godine održao ročište, te je naložio sudskom vještaku da dopuni nalaz i mišljenje. Vještak je postupio po nalogu suda, te je nastavak ročišta održan 17. maja 2013. godine na kome je sud zakazao izlazak na lice mjesta za 21. jun 2013. godine.
11. Nadalje, proizilazi da je Osnovni sud rješenjem od 13. maja 2014. godine prekinuo predmetni vanparnični postupak do okončanja parničnog postupka u predmetu broj 75 0 P 032546 13 P.
12. Predlagač je 1. jula 2016. godine Osnovnom sudu podnio prijedlog za nastavak postupka diobe nepokretnosti. Osnovni sud je Rješenjem broj 75 0 V 020701 16 V 2 od 4. oktobra 2016. godine odbacio prijedlog za nastavak postupka diobe nepokretnosti. U obrazloženju je, između ostalog, navedeno da je među strankama zaključen sporazum o uslovima i načinu diobe na ročištu održanom 8. septembra 2011. godine na koji način je postupak diobe okončan, odnosno da se radi o presuđenoj stvari, te je prijedlog za nastavak postupka nedopušten. Protiv navedenog rješenja predlagač je podnio žalbu. Odlučujući u drugom stepenu Okružni sud je Rješenjem broj 75 0 V 020701 16 Gž od 7. februara 2018. godine uvažio žalbu, ukinuo osporeno rješenje i predmet vratio Osnovnom sudu na daljnji postupak.
13. Dalje, proizilazi da je Osnovni sud rješenjem od 19. aprila 2018. godine nastavio predmetni vanparnični postupak, te da je u postupku održao ročišta 24. maja, 16. juna (ročište na licu mjesta), 29. oktobra, 29. novembra 2018, te 23. januara 2019. godine. Osnovni sud je rješenjem od 7. juna 2019. godine odlučio da nije djeljiv dio nepokretnosti koje predstavljaju predmet diobe, te da se nepokretnosti imaju dijeliti prodajom na javnoj licitaciji. Rješenjem Okružnog suda broj 75 0 V 020701 19 Gž 2 od 30. oktobra 2019. godine osporeno rješenje je ukinuto i predmet je vraćen Osnovnom sudu na daljnji postupak.
14. Osnovni sud je naredbom od 13. marta 2020. godine zakazao ročište za 20. april 2020. godine. Nadalje, proizilazi da je Osnovni sud dopisom od 31. marta 2020. godine obavijestio stranke u postupku posredstvom njihovih punomoćnika da se zakazano ročište neće održati, a sve u skladu sa odlukom predsjednika suda od 23. marta 2020. godine o rasporedu rada za vrijeme trajanja epidemije, prema kojoj je sačinjena organizacija i rad suda. Sud je naveo da će stranke o terminu zakazivanja narednog ročišta biti blagovremeno obaviještene.
15. Iz stanja spisa proizilazi da je postupak u toku pred Osnovnim sudom. IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
16. Apelant smatra da mu je u predmetnom vanparničnom postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljem tekstu: Evropska konvencija) zbog toga što postupak nerazumno dugo traje, a nepokretnosti koje predstavljaju predmet diobe propadaju zbog nemogućnosti njihovog korišćenja i održavanja. Apelant, zbog povrede prava na pravično suđenje, traži naknadu nematerijalne štete u iznosu od 2.000,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
17. U odgovoru na apelaciju Osnovni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Osnovni sud je naveo da nije povrijedio apelantova prava na koja se u apelaciji poziva, te je predložio da se apelacija odbije.
18. U odgovoru na apelaciju Okružni sud je naveo hronologiju predmetnog postupka navedenog u činjeničnom dijelu odluke. Okružni sud smatra da je odluke po žalbama donio u razumnom roku, te je predložio da se apelacija odbaci ili odbije.
V.Relevantni propisi
19. Zakon o vanparničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 36/09 i 91/16) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 2. stav (2) U vanparničnom postupku shodno se primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku (“Službeni glasnik Republike Srpske”, br. 58/03, 85/03, 74/05 i 63/07), ako zakonom nije drukčije određeno.
Član 172.
U postupku diobe stvari i imovine u suvlasništvu sud odlučuje o diobi i načinu diobe tih stvari i imovine.
Član 173.
(1)Postupak diobe stvari i imovine u suvlasništvu može prijedlogom pokrenuti suvlasnik, a prijedlog mora obuhvatiti sve suvlasnike.
(2)Prijedlog sadrži sve podatke o predmetu diobe, veličini dijela i o drugim stvarnim pravima svakog suvlasnika. Za nepokretnost moraju se navesti zemljišnoknjižni ili katastarski podaci i priložiti odgovarajući pismeni dokazi o pravu svojine, pravu služnosti i drugim stvarnim pravima kao i o posjedu nepokretnosti.
(3)Prijedlog se podnosi sudu na čijem području se stvar ili imovina nalazi, a ako se stvari ili imovina u suvlasništvu nalaze na području više sudova, nadležan je svaki od tih sudova.
Član 174.
(1)Ako sud, postupajući po prijedlogu, utvrdi da je među suvlasnicima sporno pravo na stvarima koje su predmet diobe ili pravo na imovini, sporna veličina dijela u stvarima, odnosno imovini u suvlasništvu ili je sporno koje stvari, odnosno prava ulaze u imovinu u suvlasništvu, prekinuće postupak i uputiti predlagača da u roku od 15 dana pokrene parnicu.
(2)Ako predlagač u određenom roku ne pokrene parnicu, smatraće se da je prijedlog povučen.
Član 175.
Sud će po prijemu prijedloga zakazati ročište na koje će pozvati sve suvlasnike i lica koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
Član 176.
Ako suvlasnici ili lica koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo u toku postupka postignu poravnanje o uslovima i načinu diobe, sud će poravnanje unijeti u zapisnik kao sudsko poravnanje.
Član 177.
(1)Ako lica iz člana 176. ovog zakona ne postignu poravnanje o uslovima i načinu diobe, sud će ih saslušati, provesti potrebne dokaze, a kad je to nužno, i vještačenje, pa će na osnovu rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa odgovarajućim propisima materijalnog prava donijeti rješenje o diobi stvari ili imovine u suvlasništvu, vodeći računa da zadovolji opravdane zahtjeve i interese suvlasnika i lica koja po predmetu diobe imaju neko stvarno pravo.
(2)Pri odlučivanju kome treba pripasti određena stvar sud će naročito imati u vidu posebne potrebe pojedinih suvlasnika zbog kojih ta stvar treba pripasti tom suvlasniku.
(3)Ako se dioba stvari ima izvršiti njenom prodajom, prodaja će se dozvoliti i izvršiti po odredbama Zakona o izvršnom postupku.
Član 178.
(1)Rješenje o diobi sadrži: predmet, uslove i način diobe, podatke o fizičkim dijelovima stvari i pravima koja su pripala pojedinom suvlasniku, kao i prava i obaveze suvlasnika utvrđene diobom.
(2)Rješenjem o diobi sud će odlučiti i o načinu ostvarivanja služnosti i drugih stvarnih prava na dijelovima stvari koja je fizički podijeljena između suvlasnika.
20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik Republike Srpske“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 - OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 217. st. (1), (4) i (5) Drugostepeni sud odlučuje o žalbi na sjednici vijeća ili na osnovu održane rasprave.
Drugostepeni sud će održati sjednicu vijeća, odnosno raspravu, u roku od 45 dana nakon što od prvostepenog suda primi spise po žalbi.
Drugostepeni sud će donijeti odluku u roku od 30 dana od dana održavanja sjednice vijeća na kojoj je odlučeno o žalbi, odnosno, ako je održana rasprava, u roku od 30 dana od dana zaključenja rasprave.
21. Zakon o sudovima Republike Srpske (“Službeni glasnik Republike Srpske” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji glasi:
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudskom upravom.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, takođe, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18 stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku kojeg je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodna dokumenta koja se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, u vanparničnom postupku koji je u toku. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18 stav (2) Pravila Ustavnog suda, dopustiva.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uslove iz člana 18 st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18 st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uslove u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
a)Pravo na suđenje u razumnom roku
28. Član II/3 Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i osnovne slobode iz stava 2 ovog člana, a ona obuhvataju:
e) Pravo na pravičan postupak u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6 stav 1 Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. [...] Period koji se uzima u obzir
30. Ustavni sud će u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku razmatrati period od 11. februara 2011. godine, kao dana podnošenja prijedloga za diobu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, razmatraće period koji traje 10 godina.
Relevantni principi
31. Ustavni sud, prije svega, ističe da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijumima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
32. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6 stav 1 Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uslove tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23).
33. Takođe, i Evropski i Ustavni sud kontinuirano ističu da je u određenim postupcima u kojima je po domaćem zakonu propisano da su hitne prirode potrebna naročita marljivost nadležnih vlasti. Takav je slučaj npr. s predmetima koji se tiču ličnog statusa i svojstva ili npr. u radnim sporovima (vidi, Evropski sud, Borgese protiv Italije, presuda od 26. februara 1992. godine, Serija A, broj 228-V, stav 18, i Novović protiv Crne Gore, predstavka broj 13210/05, presuda od 23. oktobra 2012. godine, stav 51, i Ustavni sud, odluke o dopustivosti i meritumu br. AP 2310/06 od 27. februara 2008. godine, AP 1233/06 od 15. januara 2009. godine i dr.).
Analiza razumnosti trajanja postupka
34. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o vanparničnom postupku koji je pokrenuo predlagač protiv apelanta i drugih protivnika predlagača radi diobe nepokretnosti, a koji po zakonu nije hitne prirode. S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, te da u postupku učestvuje veći broj stranaka, da je sprovedeno vještačenje, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenom postupku.
35. Analizirajući apelantovo ponašanje, Ustavni sud zapaža da apelant svojim postupcima nije u značajnijoj mjeri doprinio dužini trajanja vanparničnog postupka, koji je za njega od većeg značaja jer se u postupku vrši dioba nepokretnosti čiji je suvlasnik.
36. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je postupak pred Osnovnim sudom započeo 11. februara 2011. godine, te da je Osnovni sud radi sprovođenja diobe predmetnih nepokretnosti održao veći broj ročišta, te ročišta na licu mjesta, da je sproveo i vještačenje vještaka geodetske struke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 13. maja 2014. godine prekinuo predmetni vanparnični postupak, te da je predlagač 1. jula 2016. godine podnio prijedlog za nastavak postupka. Dakle, u postupku se približno dvije godine i dva mjeseca objektivno nisu mogle preduzimati procesne radnje jer je postupak bio prekinut.
37. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 4. oktobra 2016. godine odbacio prijedlog za nastavak postupka, a ta odluka je kao nepravilna ukinuta rješenjem Okružnog suda od 7. februara 2018. godine, te je naloženo Osnovnom sudu da u postupku nastavi preduzimati daljnje procesne radnje. Dakle, postupak se neopravdano vodio pred drugostepenim sudom, te se jednu godinu i sedam mjeseci nakon podnošenja prijedloga za nastavak postupka ponovo našao u istoj fazi, tj. u fazi odlučivanja o prijedlogu za nastavak postupka, što je u konkretnom slučaju doprinijelo dužini trajanja postupka.
38. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud rješenjem od 19. aprila 2018. godine nastavio predmetni vanparnični postupak, te da je u postupku održao veći broj ročišta (24. maja, 16. juna, 29. oktobra, 29. novembra 2018. i 23. januara 2019. godine), te da je rješenjem od 7. juna 2019. godine odlučio da nije djeljiv dio nepokretnosti koje predstavljaju predmet diobe, te da se nepokretnosti imaju dijeliti prodajom na javnoj licitaciji. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da je i ta odluka Osnovnog suda kao nepravilna ukinuta rješenjem Okružnog suda od 30. oktobra 2019. godine i da je predmet vraćen Osnovnom sudu na daljnji postupak. Dakle, i pored većeg broja preduzetih procesnih radnji, Osnovni sud nije bio efikasan u postupanju jer se postupak vratio u fazu ponovnog odlučivanja o diobi nepokretnosti.
39. Dalje, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud dopisom od 31. marta 2020. godine obavijestio stranke u postupku da se ročište zakazano za 20. april 2020. godine neće održati zbog epidemiološke situacije izazvane virusom kovid-19. Otkazivanje zakazanog ročišta, te nezakazivanje novog ročišta od aprila 2020. godine Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju opravdavao trenutnom epidemiološkom situacijom izazvanom virusom kovid-
19. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da trenutna epidemiološka situacija u BiH jeste uticala na normalan i uobičajan tok društvenog života, pa samim tim i na dužinu trajanja predmetnog postupka od aprila 2020. godine, što predstavlja objektivnu okolnost na koju Osnovni sud nije mogao uticati.
40. Analizirajući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud, prvi put kada se predmet našao pred tim sudom radi postupanja po žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 4. oktobra 2016. godine (rješenja kojim je odbačen prijedlog za nastavak postupka), drugostepenu odluku donio u roku od jedne godine i dva mjeseca nakon donošenja osporene prvostepene odluke. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud drugi put kada se predmet našao pred tim sudom radi postupanja po žalbi podnesenoj protiv rješenja Osnovnog suda od 7. juna 2019. godine, drugostepenu odluku donio 30. oktobra 2019. godine, tj. tri mjeseca nakon što je Osnovni sud donio osporenu odluku. Sagledavajući postupanje Okružnog suda u cjelini, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud procesne radnje preduzimao u razumnim rokovima, te da svojim postupcima nije doprinio dužini trajanja predmetnog vanparničnog postupka.
41. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud zapaža da, i pored većeg broja procesnih radnji koje je preduzimao Osnovni sud, postupak se nije vodio efikasno jer su odluke koje je u postupku donio kao nepravilne ukidane i predmet je vraćan na ponovno odlučivanje. Iako je postupak diobe pokrenut prije 10 godina, odnosno približno osam godina, u postupku su se preduzimale procesne radnje (postupak je bio prekinut dvije godine i dva mjeseca), još uvijek nije donesena procesna ili meritorna odluka o zahtjevu za diobu nepokretnosti. Dakle, i pored objektivnih okolnosti koje su pojavom virusa kovid-19 uticale na dužinu trajanja postupka, Ustavni sud nalazi da je opravdano naložiti Osnovnom sudu da postupak okonča na jedan od načina koje propisuje procesni zakon.
42. S obzirom na navedeno, Ustavni sud zaključuje da dužina predmetnog vanparničnog postupka predstavlja neadekvatno administriranje pravde od Osnovnog suda, te da je u konkretnom slučaju došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u «razumnom roku» kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije.
b) Pitanje naknade nematerijalne štete
43. U smislu člana 74 Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
44. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Dorić protiv BiH, aplikacija broj 68811/13 od 7. novembra 2017. godine, Škrbić i Vujičić protiv BiH, aplikacije br. 37444/17 i 75271/17 od 6. juna 2019. godine i Hadžajlić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 10770/18 od 16. januara 2020. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uslove u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74 Pravila, odnosno članu 41 Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu Milenku Galiću treba isplatiti iznos od 400,00 KM.
45. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
46. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
47. Ustavni sud zaključuje da je u predmetnom vanparničnom postupku došlo do kršenja apelantovog prava na pravično suđenje u razumnom roku iz člana II/3e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6 stav 1 Evropske konvencije, jer procesne radnje koje je Osnovni sud u postupku preduzimao nisu bile efikasne i nisu dovele do okončanja predmetnog vanparničnog postupka u razumnom roku, što u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde i što je suprotno standardima prava na pravično suđenje.
48. S obzirom na odluku u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da nije neophodno posebno razmatrati apelantov zahtjev za donošenje privremene mjere.
49. Na osnovu člana 57 stav (2) tačka b), člana 59 st. (1) i (2), člana 62 stav (7), člana 72 st. (4) i (5) i člana 74 Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
50. Prema članu VI/5 Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević