Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-1642/20 (D. K.)
Odluka donesena 03. 03. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
- Naknada štete
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-1642/20
Apelacija
Odluka o meritumu
03. 03. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 3. marta 2021. godine, u predmetu broj AP 1642/20, rješavajući apelaciju koju je podnijela Dijana Kolanović, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2) i člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnijela Dijana Kolanović.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji je, nakon podnošenja apelacije, okončan Presudom Kantonalnoga suda u Tuzli broj 32 0 P 255787 16 Gž od 12. maja 2020. godine.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da Dijani Kolanović isplati iznos od 500,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da, nakon isteka ovoga roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Tuzlanskoga kantona da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Dijana Kolanović (u daljnjemu tekstu: apelantica) iz Lipinice, koju zastupa Amir Mešić, advokat iz Tuzle, podnijela je 5. maja 2020. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnoga postupka koji se u trenutku podnošenja apelacije vodio pred Kantonalnim sudom u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Kantonalni sud) u predmetu broj 32 0 P 255787 16 Gž, na rješavanju po žalbi protiv presude Općinskoga suda u Tuzli (u daljnjemu tekstu: Općinski sud) u predmetu broj 32 0 P 255787 15 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnoga suda, od Kantonalnoga suda zatraženo je 30. maja 2020. godine da dostavi odgovor na apelaciju.
3. Kantonalni sud je dostavio odgovor na apelaciju 16. juna 2020. godine.
III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proistječu iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnome sudu mogu se sumirati na sljedeći način:
5. Apelantica je 18. novembra 2015. godine podnijela tužbu Općinskome sudu radi naknade štete protiv tuženog (DD za osiguranje „Camelija“ Bihać).
6. Presudom Općinskoga suda od 24. augusta 2016. godine obavezan je tuženi da apelantici na ime materijalne i nematerijalne štete isplati, i to: na ime umanjenja općeživotne aktivnosti iznos od 1.400,00 KM, na ime pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 924,00 KM, na ime pretrpljenog straha iznos od 637,00 KM, na ime troškova liječenja iznos od 25,34 KM, na ime troškova prijevoza iznos od 252,00 KM, sve sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 697,90 KM. s Višak apelanticinog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na umanjenje općeživotne aktivnosti, pretrpljene fizičke bolove, pretrpljeni strah, troškove liječenja i troškove prijevoza preko dosuđenog iznosa je odbijen. Također, odbijen je apelanticin zahtjev za naknadu materijalne štete kojim je tražila naknadu za pribavljeni zapisnik o uviđaju u iznosu od 21,00 KM. Višak zahtjeva za naknadu troškova postupka apelantice i tuženoj je odbijen. Osim toga, primljeno je na znanje povlačenje dijela apelanticinog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na potraživanje manje primljene plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad.
7. Apelantica je izjavila žalbu protiv presude.
8. Cjelokupan predmetni spis dostavljen je Kantonalnome sudu 14. novembra 2016. godine.
9. Presudom Kantonalnoga suda od 12. maja 2020. godine apelanticina žalba je djelomično uvažena i prvostepena presuda je preinačena tako da su dosuđeni iznosi povećani, i to: za duševne bolove zbog umanjenja životne aktivnosti sa 1.400,00 KM na 1.600,00 KM, za fizičke bolove sa 924,00 KM na 1.056,00 KM, za strah sa 637,00 KM na 728,00 KM, za troškove liječenja sa 25,34 KM na 28,96 KM i za troškove prijevoza sa 252,00 KM na 288,00 KM, te troškovi postupka sa 697,90 KM na 876,00 KM, dok je u preostalom dijelu prvostepena presuda je potvrđena, odnosno ostala je neizmijenjena. Također, tuženi je obavezan apelantici naknaditi troškove žalbenog postupka u iznosu od 50,00 KM.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
10. Apelantica smatra joj je, zbog dužine trajanja parničnoga postupka pred Kantonalnim sudom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prekršena zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije. Apelantica, zbog kršenja prava na suđenje u razumnome roku, traži isplatu nematerijalne štete u iznosu od 500,00 KM.
b) Odgovori na apelaciju
11. U odgovoru na apelaciju Kantonalni sud je predstavio hronološki tok postupka, predstavljen u činjeničnome dijelu ove odluke. Također je predložio da se apelacija odbije kao neosnovana, jer ne stoji povreda na koju apelantica ukazuje.
V.Relevantni propisi
12. Zakon o parničnome postupku („Službene novine Federacije BiH" br. 53/03, 73/05, 19/06 i 98/15) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnome sudu BiH, koji u relevantnome dijelu glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njezinim zahtjevima i prijedlozima u razumnome roku.
Sud je dužan da provede postupak bez odugovlačenja i sa što manje troškova, te da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
VI.Dopustivost
13. Prema članu VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na osnovu presude bilo kojeg drugoga suda u Bosni i Hercegovini.
14. Prema članu 18. stav (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnome lijeku koji je koristio.
15. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnoga suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnomu slučaju apelantica predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnome roku, u smislu odredaba člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, u parničnome postupku koji je okončan nakon podnošenja predmetne apelacije. U skladu sa navedenim, predmetna apelacija je, u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnoga suda, bila dopustiva i u vrijeme podnošenja.
16. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg ne bi bila dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
17. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti u odnosu na pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
VII.Meritum
18. Apelantica smatra da joj je, zbog dužine trajanja predmetnoga postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u «razumnome» roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i prekršena zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
19. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
20. Član 6. Evropske konvencije u relevantnome dijelu glasi:
1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
21. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnoga suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinoga predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskoga suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnoga suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
Razdoblje koje treba uzeti u obzir
22. Ustavni sud podsjeća da, u skladu sa članom 31. Pravila Ustavnoga suda, u svakome predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da iz apelacionih navoda proistječe da apelantica isključivo ukazuje da joj je Kantonalni sud povrijedio pravo na suđenje u razumnome roku kao segmentu prava na pravično suđenje. U skladu sa tim, Ustavni će sud kao dužinu trajanja postupka razmatrati samo razdoblje trajanja predmetnoga žalbenoga postupka pred Kantonalnim sudom, tj. od 14. novembra 2016. godine, kao datuma kada je predmetni spis dostavljen Kantonalnome sudu na postupanje po žalbi, pa do 12. maja 2020. godine, kao datuma kada je Kantonalni sud donio presudu. Dakle, radi se o razdoblju od tri godine i šest mjeseci.
Analiza dužine trajanja predmetnoga postupka
23. U konkretnome slučaju Ustavni sud najprije zapaža da se radi o parničnome postupku koji je usmjeren na obeštećenje apelantice i da je kao takav od većeg značaja za apelanticu. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu činjenice i materijalne dokaze predočene Ustavnome sudu, Ustavni sud zaključuje da se ne radi o složenome predmetu.
24. Ustavni sud zapaža da je parnični postupak pokrenut apelanticinom tužbom od 18. novembra 2015. godine, te da je presuda Općinskoga suda donesena 24. augusta 2016. godine (dakle, razdoblje od oko devet mjeseci). S druge strane, Ustavni sud zapaža da je predmetni spis dostavljen Kantonalnom sudu na postupanje po apelanticinoj žalbi 14. novembra 2016. godine, a da je okončan donošenjem drugostepene presude 12. maja 2020. godine (dakle, razdoblje od oko tri godine i šest mjeseci), za što u odgovoru na apelaciju Kantonalni sud nije ponudio opravdanje. S tim u vezi, Ustavni sud ukazuje da dužina postupka pred sudovima više instance, u skladu sa praksom Evropskoga suda, treba trajati kraće u odnosu na prvostepeni postupak s obzirom na samu narav postupka odlučivanja po pravnim lijekovima (vidi, Ustavni sud, Odluka o dopustivosti i meritumu broj AP 5443/18 od 4. juna 2020. godine, tačka 34, dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba).
25. Nadalje, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (odluka dostupna na web-stranici Ustavnoga suda www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnome roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnomu slijedu događaja u ovome predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proistječe iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakva pasivnost Kantonalnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovnih sudova. Imajući u vidu sve navedeno, Ustavni sud smatra da se navedena pasivnost pred Kantonalnim sudom u tako dugom razdoblju može karakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
26. Na osnovu izloženoga, Ustavni sud smatra da dužina predmetnoga parničnoga postupka, koji je od većeg značaja za apelanticu, ne zadovoljava zahtjev "razumnoga roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelanaticinog prava na "suđenje u razumnome roku" kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
27. U smislu člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
28. S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnoga slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnoga suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnomu slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja predmetnoga postupka, apelantici treba isplatiti iznos od 500,00 KM.
29. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Tuzlanskoga kantona u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obavezu da, nakon isteka ovog roka, apelantici plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
30. Ova odluka Ustavnoga suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
Ostali navodi
31. Apelantica, također, navodi da joj je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na imovinu i prekršena zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava zasniva na identičnim navodima koji su već detaljno ispitani u ovoj odluci u odnosu na povredu prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe da iste navode posebno ispituje u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju i kršenje zabrane diskriminacije iz člana 14. Evropske konvencije.
VIII.Zaključak
32. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnome roku“ kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav
1. Evropske konvencije, jer je predmetni postupak, koji je od većeg značaja za apelanticu, pred Kantonalnim sudom trajao tri godine i šest mjeseci, pri čemu taj sud nije ponudio opravdanje za ovako dugo trajanje postupka odlučivanja o žalbi.
33. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
34. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće.
Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević