Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-2060/20 (R.K.)

Odluka donesena 07. 04. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Revizija
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-2060/20

Apelacija

Odluka o meritumu

07. 04. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. travnja 2021. godine, u predmetu broj AP 2060/20, rješavajući apelaciju koju je podnio R. K., na temelju članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio R. K.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz članka II/3.

(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske po reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Trebinju broj 95 1 P 000920 19 Gž 5 od 5. ožujka 2020. godine.

Na temelju članka 62. stavak (7) Pravila Ustavnoga suda, nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske da, sukladno ovoj odluci, odmah poduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka, sukladno članku II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članku 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Nalaže se Vladi Republike Srpske da, sukladno članku 74.

Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, R. K. u roku od tri mjeseca od dana prijema ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime nematerijalne štete zbog nedonošenja odluke u razumnom roku uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Nalaže se predsjedniku Vrhovnog suda Republike Srpske i Vladi Republike Srpske da, sukladno članku 72. stavak (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o poduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod

1. R. K. (u daljnjem tekstu: apelant) iz Nevesinja, kojeg zastupa Nikica Vučina, odvjetnik iz Mostara, podnio je 18. lipnja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog duljine trajanja parničnog postupka koji se vodi pred Vrhovnim sudom Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) po reviziji izjavljenoj protiv Presude Okružnog suda u Trebinju (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 95 1 P 000920 19 Gž 5 od 5. ožujka 2020. godine.

II.Postupak pred Ustavnim sudom

2. Na temelju članka 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda u Trebinju - Odjeljenje Nevesinje (u daljnjem tekstu: Osnovni sud), Okružnog suda i Vrhovnog suda je 30. rujna 2020. godine zatraženo da dostave odgovore na apelaciju, te je 26. veljače 2021. godine zatraženo od Osnovnog suda da dostavi potrebnu dokumetaciju.

3. Vrhovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 15. listopada 2020. godine, a Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 29. listopada 2020. godine, kao i traženu dokumentaciju, dok Okružni sud nije dostavio odgovor na apelaciju.

III.Činjenično stanje

4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacijskih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5. Apelant je 1. kolovoza 2007. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog JP „Vodovod“ a.d. Nevesinje radi prestanka uznemiravanja (zabrana imisija) i naknade štete, vsp. 61.849,00 KM.

6. Osnovni sud je 26. srpnja 2011. godine održao pripremno ročište, te je 20. rujna 2011. godine održao uviđaj na licu mjesta.

7. Osnovni sud je 20. lipnja 2012. godine uputio poziv za glavnu raspravu strankama i vještaku M.K., a 12. srpnja 2012. godine je izdao revers vještaku poljoprivredne struke M.K. za preuzimanje spisa. Vještak je 27. srpnja 2012. godine dostavio nalaz i mišljenje. Osnovni sud je održao glavnu raspravu 8. listopada 2012. godine, a 8. studenog 2012. godine nastavak glavne rasprave.

8. Osnovni sud je Presudom broj 95 I P 000920 07 P od 24. prosinca 2012. godine djelomično usvojio apelantov tužbeni zahtjev i naložio tuženom da prestane uznemiravati apelanta u vlasništvu nekretnina (u daljnjem tekstu: predmetne nekretnine) na način pobliže naveden u izreci presude, da apelantu na ime naknade štete, koja je nastala kao posljedica ispuštanja otpadnih voda iz kanalizacionog voda na predmetnu nekretninu, isplati iznos od 6.620,00 KM, te da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.284,80 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Odbio je dio apelantovog tužbenog zahtjeva koji se odnosi na izgubljenu dobit preko dosuđenog iznosa. Također, odbio je dio apelantovog tužbenog zahtjeva u kojem potražuje novčanu naknadu za izgubljenu dobit od poljoprivrednih kultura (raži i krompira).

9. Tuženi je 4. ožujka 2013. godine izjavio priziv protiv navedene presude.

10. Predmetni spis je 30. svibnja 2013. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje.

11. Okružni sud je Rješenjem broj 95 I P 000920 13 Gž od 12. veljače 2014. godine uvažio priziv tuženog i ukinuo presudu Osnovnog suda od 24. prosinca 2012. godine i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju ovog rješenja Okružni sud je naveo da je postupanjem prvostupanjskog suda tuženom onemogućeno raspravljanje pred sudom po pravilima Zakona o parničnom postupku.

12. U ponovnom postupku Osnovni sud je 30. lipnja 2014. godine održao pripremno ročište, te je istog dana donio rješenja kojima je odredio provođenje vještačenja vještaka Z.P. i M.S., dok je 19. rujna 2014. godine održao uviđaj na licu mjesta.

13. Vještak Z.P. je 10. listopada 2014. godine dostavio nalaz i mišljenje, a vještak M.S. nalaz i mišljenje je dostavio 21. listopada 2014. godine.

14. Osnovni sud je 13. studenog 2014. godine održao glavnu raspravu, a 2. ožujka 2015. godine je održao nastavak glavne rasprave.

15. Osnovni sud je Presudom broj 95 1 P 000920 14 P 2 od 2. travnja 2015. godine naložio tuženom da prestane uznemiravati apelanta u vlasništvu predmetnih nekretnina na način pobliže naveden u izreci presude. Naložio je tuženom da apelantu na ime naknade štete koja je nastala kao posljedica ispuštanja otpadnih voda iz kanalizacionog voda na predmetnu nekretninu i nemogućnosti njezinog korištenja na ime izgubljene dobiti od poljoprivrede za tri kulture (sijeno, raž i krumpir) isplati godišnji novčani iznos od po 4.217,00 KM u periodu od 19. srpnja 2002. do 1. rujna 2014. godine u ukupnom iznosu od 54.821,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obvezao je tuženog da apelantu naknadi parnične troškove u iznosu od 15.765,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

16. Tuženi je 11. lipnja 2015. godine izjavio priziv protiv navedene presude.

17. Predmetni spis je 13. listopada 2015. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje.

18. Okružni sud je Rješenjem broj 95 1 P 000920 15 Gž ž od 21. ožujka 2016. godine uvažio priziv tuženog, ukinuo presudu Osnovnog suda od 2. travnja 2015. godine i predmet vratio istom sudu na ponovno suđenje. U obrazloženju rješenja Okružni sud je naveo da izreka prvostupanjske presude nije podobna za izvršenje, jer nije dovoljno određena. Također, prvostupanjski sud tuženom nije dostavio tužbeni zahtjev konačno uređen i opredijeljen podneskom od 27. lipnja 2014. godine, pa se može smatrati da takvim postupanjem tuženom nije dana mogucnost da raspravlja u postupku po tužbi.

19. U ponovnom postupku Osnovni sud je 24. svibnja 2016. godine održao pripremno ročište, a 7. studenog 2016. godine je održao nastavak pripremnog ročišta, te je 15. lipnja 2017. godine održao uviđaj na licu mjesta.

20. Vještak M.S. je 26. lipnja 2017. godine dostavio nalaz i mišljenje, a vještak Z.P. je 3. srpnja 2017. godine dostavio dopunu nalaza i mišljenja.

21. Osnovni sud je 20. rujna 2017. godine održao glavnu raspravu.

22. Osnovni sud je Presudom broj 95 1 P 000920 16 P 3 od 20. listopada 2017. godine obvezao tuženog da prestane ispuštati iz kanalizacionog voda fekalije-otpadne vode u potok Jezerina koje, nakon miješanja sa vodom iz ovog potoka, plave predmetnu nekretninu i da izvrši povrat predmetne nekretnine u stanje prije pričinjene štete na način bliže naveden u izreci presude. Obvezao je tuženog da apelantu na ime naknade štete koja je nastala kao posljedica ispuštanja otpadnih voda iz kanalizacionog voda na predmetnu nekretninu i nemogućnosti njezinoga korištenja na ime izgubljene dobiti od poljoprivrede za kulture (sijeno, raž i krompir) godišnji novčani iznos od po 4.217,00 KM u periodu od 19. srpnja 2002. do 1. svibnja 2016. godine u ukupnom iznosu od 61.849,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom. Obvezao je tuženog da apelantu naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 19.636,25 KM sa zakonskom zateznom kamatom.

23. Tuženi je 18. travnja 2018. godine izjavio priziv protiv navedene presude.

24. Predmetni spis je 10. kolovoza 2018. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje.

25. Okružni sud je Presudom broj 95 1 P 000920 18 Gž 4 od 25. ožujka 2019. godine djelomično usvojio priziv tuženog, te djelomično preinačio presudu od 20. listopada 2017. godine tako što je odbio apelantov tužbeni zahtjev da se tuženom naloži da na predmetnu nekretninu prestane ispuštati fekalije-otpadne vode iz kanalizacionog voda i da se obveže tuženi da izvrši povrat predmetne nekretnine u prethodno stanje, te da se obveže tuženi da apelantu naknadi štetu u iznosu od 61.849,00 KM na način pobliže opisan u izreci presude. U preostalom dijelu, kojim je tuženi obvezan izvršiti zatrpavanje kanalizacionih cijevi i izravnavanje zemlje na kanalizacionoj trasi od šahta jedan do šahta dva, koja se proteže niz cijelu predmetnu nekretninu, tako što će izvršiti ponovno otkopavanje kanala i kanalizacionih cijevi koje su položene u kanalu na navedenoj kanalizacionoj trasi koji kanal će se produbiti na dubinu od minimalno 0,8 metara, ponovno uraditi polaganje kanalizacionih cijevi, izvršiti zatrpavanje i izravnavanje kanalizacionog voda i nasipanje plodne zemlje od 20 cm do 60 cm, ovisno o debljini sloja na cijevima, odbio je priziv tuženog i potvrdio prvostupanjsku presudu. Odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

26. Apelant je 10. lipnja 2019. godine izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda od 25. ožujka 2019. godine.

27. Predmetni spis je 27. kolovoza 2019. godine dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje. Vrhovni sud je Presudom broj 95 1 P 000920 19 Rev od 30. listopada 2019. godine djelomično usvojio apelantovu reviziju, ukinuo presudu Okružnog suda od 25. ožujka 2019. godine u dijelu kojim je preinačena prvostupanjska presuda i odbijen apelantov zahtjev na ime naknade štete u iznosu od 61.849,00 KM, kao i u pogledu odluke o troškovima parničnog postupka, te predmet u tom dijelu vratio drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje. U preostalom dijelu apelantovu reviziju je odbio.

28. Okružni sud je Presudom broj 95 1 P 000920 19 Gž 5 od 5. ožujka 2020. godine priziv tuženog u dijelu kojim je obvezan apelantu na ime naknade štete isplatiti iznos od 61.849,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom djelomično uvažio i djelomično preinačio presudu Osnovnog suda od 20. listopada 2017. godine tako da je obvezao tuženog da apelantu na ime naknade materijalne štete isplati iznos od 9.460,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog iznosa, pa do potraživanog iznosa od 61.849,00 KM odbio apelantov tužbeni zahtjev. Odlučio je da svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

29. Tuženi je 8. travnja 2020. godine izjavio reviziju protiv presude Okružnog suda od 5. ožujka 2020. godine, koju je Osnovni sud dopisom od 18. svibnja 2020. godine dostavio apelantu na odgovor.

30. Predmetni spis je 6. srpnja 2020. godine dostavljen Vrhovnom sudu na odlučivanje.

31. Iz stanja spisa proizlazi da je postupak u tijeku pred Vrhovnim sudom.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije

32. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segmentu prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija). Apelant ističe da postupak traje 13 godina u kojem su redoviti sudovi donijeli više odluka, a kojoj duljini apelant svojim ponašanjem nije doprinio, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju

33. Vrhovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je predmetni spis dostavljen ovom sudu radi odlučivanja o reviziji protiv presude Okružnog suda od 5. ožujka 2020. godine, te ističe da nije utjecao na duljinu trajanja postupka koji se vodi od 2007. godine, jer kao revizioni sud mora paziti na zakonitost i pravilnost odluka nižestupanjskih sudova.

34. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju naveo da je redovito radio u predmetu. V.Relevantni propisi

35. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 -

OUS, 45/09 - OUS, 49/09 i 61/13)

Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

Članak 10.

(1) Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku..

(2) Sud je dužan postupak provesti bez odugovlačenja i sa što manje troškova i onemogućiti svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.

36. Zakon o sudovima Republike Srpske (“Službeni glasnik RS” br. 37/12, 14/14 – OUS, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst, sačinjen u Ustavnom sudu BiH, koji u relevantnom dijelu glasi:

IV. UNUTARNJA ORGANIZACIJA SUDOVA

Članak 48. stavak (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudačkom upravom.

VI.Dopustivost

37. Sukladno članku VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmetom spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

38. Sukladno članku 18. stavak (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitom pravnom lijeku kojeg je koristio.

39. Ustavni sud naglašava da, sukladno članku 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda, može iznimno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i temeljnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Ustavni sud ukazuje da u konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku, u smislu odredaba članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije u predmetnom parničnom postupku koji je u tijeku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu članka 18. stavak (2) Pravila Ustavnog suda.

40. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz članka 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neutemeljena.

41. Imajući u vidu odredbe članka VI/3.(b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum

42. Apelant smatra da mu je, zbog duljine trajanja predmetnog parničnog postupka, povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pravo na pravično suđenje – razuman rok

43. Članak II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sve osobe na teritoriju Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i temeljne slobode iz ovog članka, stavak 2 što uključuje:

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima, i druga prava vezana za krivične postupke.

44. Članak 6. Europske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

1) Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obveza ili kaznene optužbe protiv njega, svatko ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred neovisnim i nepristranim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantni principi

45. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Europskog suda i Ustavnog suda, razumnost duljine trajanja postupka mora ocijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Europskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Europski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. veljače 2002. godine, Izvješće broj 2002-I, stavak 38).

46. Ustavni sud, podržavajući praksu Europskoga suda, podsjeća na to da članak 6. stavak 1. Europske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sustave na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete toga članka, uključujući i obvezu da postupaju u razumnom roku (vidi, Europski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. listopada 2005. godine, stavak 23).

Period koji se uzima u obzir

47. Ustavni zapaža da je predmetni parnični postupak pokrenut tužbom od 1. kolovoza 2007. godine, te da do donošenja odluke Ustavnog suda još nije okončan. Dakle, relevantan period koji Ustavni sud treba uzeti pri ocjeni duljine predmetnog postupka jeste 13 godina i oko sedam mjeseci. Analiza duljine trajanja postupka

48. Ustavni sud zapaža da se u konkretnom slučaju radi o parničnom postupku radi prestanka uznemiravanja i naknade štete. Obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku.

49. Ocjenjujući ponašanje redovitog suda, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u predmetnom postupku poduzimao procesne radnje (održavao ročišta, uviđaje na licu mjesta, nalagao provođenje vještačenja) s tim da je između pojedinih procesnih radnji protekao dulji period. Pri tome Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud pripremno ročište održao tri godine i 10 mjeseci nakon podnošenja tužbe. Nadalje, Osnovni sud je donio tri prvostupanjske presude od kojih je dvije presude ukinuo Okružni sud i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje, što ukazuje na neefikasno postupanje Osnovnog suda u predmetnom postupku. Ocjenjujući ponašanje Okružnog suda u predmetnom postupku, Ustavni sud zapaža da je predmet četiri puta bio na odlučivanju pred Okružnim sudom, koji je svoje odluke (dvije procesne i dvije meritorne odluke) donio u relativno kratkim rokovima s tim da je odluku Okružnog suda od 25. ožujka 2019. godine djelomično ukinuo Vrhovni sud i predmet vratio Okružnom sudu na ponovno suđenje. Ocjenjujući ponašanje Vrhovnog suda, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud odlučio o apelantovoj reviziji dva mjeseca nakon što mu je predmetni spis dostavljen na odlučivanje. Također, Ustavni sud zapaža da je Vrhovni sud zaprimio predmetni spis 6. srpnja 2020. godine, te da još nije donio odluku o reviziji tuženog na presudu Okružnog suda, dakle, u periodu od osam mjeseci. U svezi s navedenim, Ustavni sud podsjeća na stav Europskog suda i Ustavnog suda da stalno vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu ili organu ne predstavlja uvijek najbolji način da pojedinci ostvare svoja prava. Ustavni sud mora naglasiti da je za pravni sustav od fundamentalne važnosti vođenje postupka u okviru razumnog vremena, jer svako nepotrebno odugovlačenje, kao i vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu često dovodi do, de facto, lišavanja pojedinca njegovih prava, gubitka učinkovitosti i povjerenja u pravni sustav.

50. Također, Ustavni sud podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. svibnja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sustavnih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju, jer se ovakvo postupanje redovitih sudova mora pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Duljina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od redovitih sudova. Naime, Ustavni sud smatra da se navedeno postupanje Osnovnog suda, kao i ponovljeno vraćanje predmeta od Okružnog Osnovnom sudu, te vraćanje predmeta od višeg ka nižem sudu mora okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje. S druge strane, što se tiče apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi da je apelant svojim ponašanjem doprinio duljini trajanja predmetnog postupka. Dakle, imajući u vidu da predmetni postupak traje 13 godina i oko sedam mjeseci i da nije okončan, kao i navedeno ponašanje redovitih sudova, Ustavni sud smatra da je u predmetnom postupku došlo do povrede apelantovog prava na suđenje u razumnom roku kao elementu prava na pravično suđenje.

51. Na temelju izloženog, Ustavni sud smatra da duljina predmetnog postupka nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz članka 6. stavak 1. Europske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete

52. U smislu članka 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovitim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i temeljnih sloboda.

53. Obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Europskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Europski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. studenog 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. siječnja 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. svibnja 2019. godine, i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. rujna 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članku 74. Pravila, odnosno članku 41. Europske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

54. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke uz obvezu da, nakon isteka ovog roka, plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

55. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.

VIII.Zaključak

56. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz članka II/3.(e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. stavak 1. Europske konvencije jer predmetni postupak traje 13 godina i oko sedam mjeseci, pri čemu je za duljinu trajanja predmetnog postupka značajan doprinos Osnovnog suda, kao i ponovljeno vraćanje predmeta od viših ka nižim sudovima, a redoviti sudovi nisu ponudili (objektivno prihvatljiva) opravdanja za ovako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od redovitih sudova, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.

57. Na temelju članka 57. stavak (2) točka b), članka 59. st. (1) i (2), članka 62. stavak (7), članka 72. st. (4) i (5) i članka 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

58. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o meritumu u predmetu AP-2060/20 (R.K.) | Sudska praksa | Aktio