Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-519/21 (Duško Popović - Poljoprivredni proizvođač iz Prnjavora)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

Nema povrede
Član 1. Protokola 1 uz EK i član II/3.k) Ustava BiH (Zaštita imovine)
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Građanski postupak
  • Član 1. P broj 1 uz EK, – zaštita imovine
  • Isplata duga
  • Očigledno (prima facie) neosnovana
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-519/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikome vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, dopredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. ožujka 2021. godine, u predmetu broj AP-519/21, rješavajući apelaciju koju je podnio Duško Popović - Poljoprivredni proizvođač iz Prnjavora, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (4), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuje se kao nedopuštena apelacija koju je podnio Duško Popović - Poljoprivredni proizvođač iz Prnjavora protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske broj 57 0 Ps 122885 20 Rev od 12.

studenoga 2020. godine, Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122885 19 Pž od 6. ožujka 2020. godine i Presude Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122885 17 Ps od 30. svibnja 2019. godine, zbog toga što je očigledno (prima facie) neutemeljena.

OBRAZLOŽENJE

1. Duško Popović - Poljoprivredni proizvođač iz Prnjavora (u daljnjemu tekstu: apelant), kojega zastupaju Branislav Kosić i Sanjin Kosić, odvjetnici iz Banjaluke, podnio je 15. veljače 2021. godine apelaciju Ustavnome sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjemu tekstu: Ustavni sud) protiv Presude Vrhovnoga suda Republike Srpske (u daljnjemu tekstu: Vrhovni sud) broj 57 0 Ps 122885 20 Rev od 12. studenoga 2020. godine, Presude Višega privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122885 19 Pž od 6. ožujka 2020. godine i Presude Okružnoga privrednoga suda u Banjaluci broj 57 0 Ps 122885 17 Ps od 30. svibnja 2019. godine.

2. U predmetnome postupku, koji je okončan osporenom odlukom Vrhovnoga suda, obvezan je apelant da tužitelju („Dujaković“ d.o.o. Banjaluka) isplati iznos od 27.139,00 KM na ime dijela duga po računu-otpremnici od 27. veljače 2017. godine, iznos od 21.391,34 KM po računu-otpremnici od 11. ožujka 2017. godine, i iznos od 8.906,98 KM po računu-otpremnici od 29. ožujka 2017. godine, sve sa zakonskom zateznom kamatom. Nadalje, odbijen je protutužbeni zahtjev apelanta, kojim je tražio da se obveže tužitelj-protutuženik da mu isplati određeni iznos, sa zakonskom zateznom kamatom.

3. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni je sud istakao da je između parničnih stranaka nesporno da su bili u poslovnome odnosu, u okviru kojega je tužitelj isporučivao apelantu koncentrat za piliće, a apelant isporučivao tužitelju tovljene piliće. Vrhovni je sud istakao da je na temelju navedenih računa-otpremnica prvostupanjski sud cijenio dokazanim da je tužitelj apelantu isporučio koncentrat u vrijednosti od 57.731,08 KM, da je apelant izvršio djelomično plaćanje, te da je ostao dug u iznosu od 57.437,41 KM (27.139,00 KM + 21.391,34 KM + 8.906,98 KM). Vrhovni je sud istakao da je postojanje duga apelanta prema tužitelju na temelju navedenih otpremnica potvrđeno i nalazom vještaka gospodarske struke (D.O.). Vrhovni je sud istakao da je sporno da li je apelant dokazao da je tužitelju isporučio 25.250,50 kg utovljenih pilića u vrijednosti od 60.563,32 KM po fakturi od 31. ožujka 2017. godine, te da li je na temelju izjave apelanta o jednostranome prebijanju došlo do prestanka potraživanja tužitelja u iznosu od 57.437,41 KM, u smislu odredbe čl. 337. st. 1. Zakona o obligacionim odnosima, te da li je utemeljen protutužbeni zahtjev za isplatu potraživanja u iznosu od 3.125,91 KM (60.563,32 KM - 57.437,41 KM). Vrhovni je sud istakao da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da apelant nije dokazao da ima dospjelo novčano potraživanje prema tužitelju u navedenome iznosu, te da otpremnice određenih brojeva, sve iz mjeseca ožujka 2017. godine, na kojima je utemeljena faktura apelanta od 31. ožujka 2017. godine, ne glase na ime tužitelja niti na njima ima potpis tužitelja u dijelu koji je namijenjen za primatelja. Vrhovni je sud istakao da iz nalaza vještaka gospodarske struke slijedi, da tužitelj spornu fakturu nema u svojoj financijskoj evidenciji kao potraživanje apelanta. Vrhovni je sud istakao da je pravilan zaključak nižestupanjskih sudova da uvjerenje o zdravstvenome stanju životinja nije dokaz da je apelant isporučio spornu količinu pilića u vrijednosti od 60.563,32 KM, bez obzira što su ta uvjerenja iz ožujka 2017. godine. Vrhovni je sud istakao da je na tim uvjerenjima naveden broj ali ne i težina pilića koji se pregledaju, a nema napomene da je pregled vršen radi isporuke tužitelju ili drugome korisniku, s obzirom da tužitelj nije jedini korisnik robe apelanta. Vrhovni je sud istakao da niti činjenica da je apelant po fakturi od 31. ožujka 2017. godine platio PDV, isto nije dokaz da postoji njegovo dospjelo potraživanje prema tužitelju, u navedenome iznosu, pa je pravilno odbijen protutužbeni zahtjev. Vrhovni je sud istakao da stoga, suprotno prizivnim navodima, nije došlo do prebijanja 16. svibnja 2017. godine, kada je tužitelj zaprimio izjavu o prebijanju, jer je uvjet da je tada postojalo dospjelo potraživanje na strani apelanta, a nije. Vrhovni je sud istakao da ne stoje navodi revizije o povredi čl. 8 Zakona o parničnome postupku (u daljnjemu tekstu: ZPP), iako revizija pravilno ukazuje da nije bilo mjesta stavu drugostupanjskoga suda da „za dokazivanje isporuke robe valjan dokaz ne može biti izjava svjedoka“. Vrhovni je sud istakao da ZPP ne poznaje klasifikaciju dokaza niti propisuje dokaznu snagu za neki dokaz, tako da se određena činjenica može dokazivati svakim dokazom, koji je dovoljno kvalitetan da se temeljem njega može izvesti zaključak o toj činjenici. Vrhovni je sud istakao da to, međutim, nije bilo od utjecaja na zakonitost pobijane odluke kod toga da svjedoci apelanta nisu svojim iskazima, kako pravilno cijene sudovi, potvrdili navode protutužbe da je u ožujku 2017. godine isporučena tužitelju sporna količina pilića, koje navode nisu potvrdili niti drugi dokazi apelanta (faktura, otpremnice, uvjerenja o zdravstvenom pregledu životinja, nalaz vještaka gospodarske struke).

Apelacioni navodi

4. U predmetnoj apelaciji apelant se pozvao na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/ 3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: Europska konvencija) i prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant, u biti, smatra da su redoviti sudovi, pri donošenju osporenih odluka, pogrešno utvrdili činjenično stanje i pogrešno primijenili pozitivnopravne propise, navodeći kako „redovni sudovi u ovom sporu zauzeli su pravno stanovište da se izvršenje međusobnih prava i obaveza iz određenog pravnog posla između pravnih lica dokazuje isključivo materijalnom i finansijskom dokumentacijom odnosno otpremnicom, te da za dokazivanje isporuke određene robe valjan dokaz ne može da bude iskaz svjedoka, što apsolutno nije tačno“.

5. Pri ispitivanju dopustivosti apelacije Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda.

Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glasi:

Ustavni sud će odbaciti apelaciju kao očigledno (prima facie) neutemeljenu kada utvrdi da ne postoji opravdan zahtjev stranke u postupku, odnosno da predočene činjenice ne mogu opravdati tvrdnju da postoji kršenje prava zaštićenih Ustavom i/ili kada se za stranku u postupku utvrdi da ne snosi posljedice kršenja prava zaštićenih Ustavom, tako da je ispitivanje merituma apelacije nepotrebno.

6. Ustavni sud, u fazi ispitivanja dopustivosti apelacije, mora utvrditi, između ostaloga, da li su ispunjeni uvjeti za meritorno odlučivanje koji su nabrojani u članku 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. U svezi s tim, Ustavni sud ukazuje da, prema vlastitoj jurisprudenciji i praksi Europskoga suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Europski sud), apelant mora navesti povredu svojih prava koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine i ove povrede moraju djelovati vjerojatno. Apelacija je očito neutemeljena ukoliko joj manjkaju prima facie dokazi koji dovoljno jasno pokazuju da je navedena povreda ljudskih prava i sloboda moguća (vidi, Europski sud, Vanek protiv Slovačke, presuda od 31. svibnja 2005. godine, aplikacija broj 53363/99, i Ustavni sud, Odluka broj AP-156/05 od 18. svibnja 2005. godine), te ako činjenice u odnosu na koje se podnosi apelacija očito ne predstavljaju kršenje prava koje apelant navodi, tj. ako apelant nema „opravdan zahtjev“ (vidi, Europski sud, Mezőtúr-Tiszazugi Vízgazdálkodási Társulat protiv Mađarske, presuda od 26. srpnja 2005. godine, aplikacija broj 5503/02), kao i kad se utvrdi da apelant nije „žrtva“ kršenja prava zaštićenih Ustavom Bosne i Hercegovine.

7. Ustavni sud ukazuje da se apelacioni navodi o povredi ustavnih prava, na koja se apelant pozvao u predmetnoj apelaciji, odnose na način na koji su sudovi utvrdili činjenično stanje i primijenili pozitivnopravne propise. Ustavni sud, rješavajući brojne ovakve apelacije, konzistentno je ukazivao na praksu Europskoga i Ustavnoga suda prema kojoj zadatak ovih sudova nije da preispituju zaključke redovitih sudova u pogledu činjeničnoga stanja i primjene materijalnoga prava (vidi, Europski sud, Pronina protiv Rusije, odluka o dopustivosti od 30. lipnja 2005. godine, aplikacija broj 65167/01), niti da supstituiraju redovite sudove u procjeni činjenica i dokaza, već je općenito zadatak redovitih sudova da ocijene činjenice i dokaze koje su izveli. Zadatak Ustavnoga je suda da ispita da li je eventualno došlo do povrede ustavnih prava (vidi, npr., Ustavni sud, Odluka broj AP-20/05 od 18. svibnja 2005. godine, objavljena u „Službenome glasniku BiH“ broj 58/05).

8. Na temelju činjenica konkretnoga predmeta, koje proistječu iz dokumenata predočenih Ustavnome sudu i iz apelacionih navoda, Ustavni sud smatra da je Vrhovni sud u obrazloženju odluke osporene predmetnom apelacijom, dao jasne i precizne razloge za svoje odlučivanje, u čemu Ustavni sud ne nalazi proizvoljnost. Pri tomu, Ustavni sud ukazuje da apelant nije ponudio relevantne argumente koji bi opravdali njegove tvrdnje da je na bilo koji način došlo do povrede ustavnih prava na koja se pozvao, osim što je nezadovoljan rezultatom postupka u kojemu su donesene osporene odluke. Imajući u vidu navedeno, te konzistentnu praksu Europskoga suda i Ustavnoga suda i stavove navedene i u ovoj odluci, Ustavni sud smatra da nema ništa što ukazuje da navodi apelanta u predmetnoj apelaciji pokreću ustavna pitanja na koja se pozvao, odnosno ništa što ukazuje da apelant ima "opravdan zahtjev" u smislu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda. Zbog toga, Ustavni sud zaključuje da su ovi navodi očigledno (prima facie) neutemeljeni.

9. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (4) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko je očigledno (prima facie) neutemeljena, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

10. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-519/21 (Duško Popović - Poljoprivredni… | Sudska praksa | Aktio