Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o meritumu u predmetu AP-1699/20 (I. K.)

Odluka donesena 08. 07. 2021.

Povreda
Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
  • Smetanje posjeda
  • Upravni spor
  • Pravično suđenje - razuman rok
  • Upravni postupak
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-1699/20

Apelacija

Odluka o meritumu

08. 07. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Mato Tadić, potpredsjednici Miodrag Simović i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Seada Palavrić i Zlatko M. Knežević, na sjednici održanoj 8. jula 2021. godine, u predmetu broj AP 1699/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Ivo Komšo, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU

Usvaja se apelacija koju je podnio Ivo Komšo.

Utvrđuje se povreda prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja postupka u predmetu Službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Kakanj broj 0-05/40-31-1091/00.

Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Kakanj da Ivi Komši u roku od tri mjeseca od dostave ove odluke isplati iznos od 1.000,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog kršenja prava na donošenje odluke u razumnom roku uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.

Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Općini Kakanj da u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke obavijesti Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.

OBRAZLOŽENJE

I.Uvod 1Ivo Komšo (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kaknja, kojeg zastupa Admir Hadžić, advokat iz Kaknja, podnio je 11. maja 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja postupka u predmetu Službe za imovinskopravne, geodetske poslove i katastar nekretnina Općine Kakanj (u daljnjem tekstu: Služba) broj 0-05/40-31-1091/00. II.Postupak pred Ustavnim sudom 2Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Općine Kakanj je 17. maja 2020. godine zatraženo da dostavi odgovor na apelaciju, te je 15. decembra 2020. godine zatražena informacija o statusu predmeta.

3Općina Kakanj je odgovor na apelaciju dostavila 1. juna 2020. godine, te je 21. decembra 2020. godine dostavila traženu informaciju o statusu predmeta.

III.Činjenično stanje 4Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način:

5Služba je Rješenjem broj 0-05/40-31-1091/00 od 11. oktobra 2000. godine, po službenoj dužnosti, a na osnovu pismene prijave apelanta od 17. augusta 2000. godine, naložila uzurpantu (J.L.) da napusti bespravno zauzeto zemljište (put, javno dobro u površini od 1,5 m2), te da ukloni ogradu sa tog zemljišta narednog dana od dana konačnosti tog rješenja.

6Ministarstvo za prostorno uređenje, promet i komunikacije i zaštitu okoline Zeničko-dobojskog kantona (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) je rješenjem od 29. januara 2004. godine odbilo žalbu uzurpanta izjavljenu protiv rješenja od 11. oktobra 2000. godine.

7Služba je, postupajući po službenoj dužnosti, donijela zaključak od 31. jula 2008. godine kojim je utvrdila da je rješenje od 11. oktobra 2000. godine postalo izvršno. Istim zaključkom je naložila uzurpantu da napusti bespravno zauzeto zemljište, ukloni spornu ogradu sa tog zemljišta do 15. augusta 2008. godine, jer će se u protivnom provesti prinudno administrativno izvršenje, te ako uzurpant ne postupi na navedeni način, prinudno odstranjivanje sa bespravno zauzetog zemljišta provest će nadležni organ uz asistenciju policije na trošak uzurpanta o čemu će se donijeti naknadno obavještenje.

8Federalna uprava za geodetske i imovinskopravne poslove (u daljnjem tekstu: Federalna uprava) je rješenjem od 3. decembra 2010. godine odbila žalbu uzurpanta izjavljenu protiv zaključka Službe od 31. jula 2008. godine.

9Kantonalni sud u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) je presudom od 21. jula 2011. godine odbio tužbu uzurpanta podnesenu protiv rješenja Federalne uprave od 3. decembra 2010. godine. 10Služba je aktom od 5. decembra 2017. godine obavijestila apelanta da nije u mogućnosti izvršiti rješenje od 11. oktobra 2000.godine jer je nastupila zastara izvršenja.

11Služba je 20. jula 2018. godine održala ročište na licu mjesta radi provođenja rješenja od 11. oktobra 2000. godine, ali se predstavnik JP „Vodokom“ d.o.o. Kakanj, koji je angažovan radi uklanjanja sporne ograde, nije pojavio.

12Služba je aktima od 28. augusta i od 30. septembra 2019. godine obavijestila apelanta da Općina Kakanj nema sklopljen ugovor o pružanju usluga uklanjanja bespravno izgrađenih objekata na području Općine Kakanj za 2019. godinu, pa iz objektivnih razloga nije u mogućnosti da provede izvršenje rješenja od 11. oktobra 2000. godine.

13Služba je aktom od 16. marta 2020. godine obavijestila apelanta da Općina Kakanj nema zaključen ugovor o pružanju usluga uklanjanja bespravne izgrađenih objekata na području općine Kakanj za 2020.godinu, jer je javna nabavka za izbor pravnog lica u proteklim godinama već više puta bezuspješno raspisivana, pa Služba nije u mogućnosti da provede izvršenje rješenja. 14Apelant je podnio Kantonalnom sudu tužbu protiv Službe zbog „šutnje administracije“, odnosno zbog nepostupanja po zaključku od 31. jula 2008. godine.

15Kantonalni sud je presudom od 15. oktobra 2020. godine uvažio apelantovu tužbu i naložio Službi da u roku od 30 dana od dana prijema ove presude dovrši postupak izvršenja pravosnažnog i izvršnog rješenja od 11. oktobra 2000. godine, u skladu sa zaključkom od 31. jula 2008. godine, uklanjanjem sporne ograde sa dijela parcele, javno dobro u površini od 1,5 m2, putem JP "Vodokom" d.o.o. Kakanj, koje je ovlašteno za pružanje usluga bespravno izgrađenih objekata na području općine Kakanj. Navedeno je da, ukoliko Služba u navedenom roku ne postupi po nalogu iz prethodnog stava, Kantonalni sud će protiv odgovornog lica pokrenuti disciplinski postupak na način propisan odredbama člana 27. st. 5. i 6. Zakona o upravnim sporovima.

16Služba je 3. decembra 2020.godine održala ročište na licu mjesta radi provođenja rješenja od 11. oktobra 2000. godine, te je na zapisniku s ovog ročišta konstatovala da je uzurpant dva sata prije zakazanog izvršenja u svojoj režiji uklonio spornu ogradu, a u skladu sa zaključkom od 31. jula 2008. godine, te presudom Kantonalnog suda od 15. oktobra 2020.godine, tako da je postupak izvršenja u ovom predmetu okončan.

IV.Apelacija

a) Navodi iz apelacije 17Apelant smatra da mu je, zbog dužine trajanja postupka pred Službom, povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Apelant navodi da Općina Kakanj, odnosno nadležna Služba Općine Kakanj, više od 20 godina nije preduzela ništa da izvrši rješenje od 11. oktobra 2000. godine, te da od ishoda ovog postupka apelantu zavisi pristupni put kući, zbog čega je zatražio naknadu nematerijalne štete.

b) Odgovori na apelaciju 18Služba je navela da nije bila u mogućnosti izvršiti predmetno rješenje, odnosno zaključak jer nije mogla zaključiti ugovor sa izvođačem radova, budući da nije bilo prijavljenih dobavljača/ponuđača u postupcima javnih nabavki. Služba je navela da je 3. decembra 2020. godine provela izvršenje rješenja uklanjanjem bespravno postavljene ograde, tako da je postupak izvršenja u ovom predmetu okončan.

V.Relevantni propisi 19Zakon o upravnom postupku („Službene novine Federacije Bosne i Hercegovine“ br. 2/98 i 48/99) u relevantnom dijelu glasi:

Član 6.

Kad organi i institucije koje imaju javna ovlaštenja rješavaju u upravnim stvarima, dužni su da osiguraju efikasno ostvarivanje prava i interesa građana, preduzeća (društava), ustanova i drugih pravnih lica, što obuhvata dobru organizaciju na izvršavanju poslova organa, koja osigurava brzo, potpuno i kvalitetno rješavanje upravnih stvari u upravnom postupku uz svestrano razmatranje tih stvari.

Član 14.

Postupak se ima voditi brzo i sa što manje troškova i gubitka vremena za stranku i druge osobe koje učestvuju u postupku, ali tako da se pribavi sve sto je potrebno za pravilno utvrđivanje činjeničnog stanja i za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja.

Član 276.

(1) Administrativno izvršenje koje provodi organ, koji je o stvari rješavao u prvom stepenu, provodi se na osnovu rješenja koje je postalo izvršno i zaključka o dozvoli izvršenja.

VI.Dopustivost 20U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.

21Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda, ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. Imajući u vidu da se predmetna apelacija odnosi na dužinu trajanja predmetnog postupka, koji je završen nakon podnošenja apelacije izvršenjem rješenja od 11. oktobra 2000. godine i zaključka od 31. jula 2008. godine, tačnije 3. decembra 2020. godine, Ustavni sud smatra da je apelacija bila dopustiva i u vrijeme podnošenja apelacije u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, zato što nije očigledno (prima facie) neosnovana, niti postoji neki drugi formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva.

22Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 18. st. (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je utvrdio da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.

VII.Meritum 23Apelant smatra da je, zbog dužine trajanja predmetnog postupka, došlo do povrede njegovog prava na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, prava na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te kršenja zabrane diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije. Pravo na pravično suđenje – razuman rok 24Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:

Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:

[…]

e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.

25Član 6. stav 1. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:

Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega svako ima pravo na pravično suđenje i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […].

Relevantni principi 26Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora ocjenjivati u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koji konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi, Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).

27Također, Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organizuju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete ovog člana, uključujući i obavezu da postupaju u predmetima u razumnom roku (vidi, Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23.

Period koji se uzima u obzir 28Ustavni sud podsjeća da, u skladu s članom 31. Pravila Ustavnog suda, u svakom predmetu odlučuje u okviru apelacionih navoda. S tim u vezi, Ustavni sud zapaža da apelant u apelaciji osporava samo dužinu trajanja postupka pred Službom. Pri tome Ustavni sud ukazuje da je predmetni postupak trajao ukupno oko 20 godina (budući da je pokrenut podnošenjem prijave apelanta od 17. augusta 2000. godine, a da je rješenje Službe od 11. oktobra 2000. godine izvršeno 3. decembra 2020. godine), dok je pred Službom trajao oko 14 godina, a što je, dakle, relevantan period koji će Ustavni sud razmatrati u odnosu na donošenje odluke u razumnom roku. Analiza dužine trajanja postupka 29S obzirom na navedene činjenice i materijalne dokaze dostavljene Ustavnom sudu, Ustavni sud zaključuje da se radi o složenijem postupku. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je predmetni postupak bio značajan za apelanta, jer mu je o ishodu postupka zavisio pristupni put kući. 30Ocjenjujući apelantovo ponašanje, Ustavni sud smatra da apelant svojim ponašanjem nije doprinio dužini trajanja predmetnog postupka.

31Ocjenjujući ponašanje Službe, Ustavni sud zapaža da je Služba oko dva mjeseca nakon apelantove prijave donijela rješenje od 11. oktobra 2000. godine, dakle, u relativno kratkom roku. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Služba tek četiri godine i šest mjeseci nakon što je Ministarstvo rješenjem od 29. januara 2004. godine odbilo žalbu uzurpanta izjavljenu protiv rješenja od 11. oktobra 2000. godine, donijela zaključak od 31. jula 2008. godine kojim je utvrdila da je rješenje od 11. oktobra 2000. godine postalo izvršno. Nadalje, Ustavni sud zapaža da je Služba tek šet godina i pet mjeseci nakon što je Kantonalni sud presudom od 21. jula 2011. godine odbio tužbu uzurpanta podnesenu protiv rješenja Federalne uprave od 3. decembra 2010. godine aktom od 5. decembra 2017. godine obavijestila apelanta da nije u mogućnosti izvršiti rješenje od 11. oktobra 2000. godine (uz obrazloženje da je nastupila zastara izvršenja). Također, Ustavni sud zapaža da je Služba u toku 2019. i 2020. godine obavijestila apelanta da nema sklopljen ugovor o pružanju usluga uklanjanja bespravno izgrađenih objekata, te da ne može izvršiti rješenje, da bi, postupajući po nalogu Kantonalnog suda iz presude od 15. oktobra 2020. godine, održala ročište na licu mjesta radi provođenja rješenja od 11. oktobra 2000. godine, kada je na zapisniku s tog ročišta konstatovala da je postupak izvršenja u ovom predmetu okončan. Pri tome Ustavni sud primjećuje da je Služba u odgovoru na apelaciju navela „da nije bila u mogućnosti izvršiti predmetno rješenje, odnosno zaključak jer nije mogla zaključiti ugovor sa izvođačem radova, budući da nije bilo prijavljenih dobavljača/ponuđača u postupcima javnih nabavki“. Međutim, imajući u vidu činjenično stanje predmeta, kao i utvrđene periode neaktivnosti, Ustavni sud nalazi da navedeni razlozi koje je Služba navela nisu relevantni. Imajući u vidu navedeno, Ustavni sud smatra da je dužina postupka pred Službom suprotna principu "razumnog roka" iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

1. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina postupka pred Službom nije zadovoljila zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da je u konkretnom predmetu došlo do kršenja apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.

Ostali navodi

2. Također, apelant navodi da mu je, zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog postupka, povrijeđeno i pravo na imovinu, te zabrana diskriminacije. S obzirom na zaključak Ustavnog suda u vezi sa pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na pravo na imovinu iz člana II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 1. Protokola broj 1 uz Evropsku konvenciju, te zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.

Pitanje naknade nematerijalne štete 32U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantovanih ljudskih prava i osnovnih sloboda.

33S obzirom na odluku u ovome predmetu, a imajući u vidu presude Evropskoga suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi, Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete, zbog nedonošenja odluke u razumnom roku, apelantu treba isplatiti iznos od 1.000,00 KM.

34Ovu naknadu je dužna platiti Općina Kakanj u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati apelantu zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos, ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu. VIII.Zaključak

3. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednom od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer je postupak pred Službom trajao oko 14 godina, a Služba nije ponudila (objektivno prihvatljivo) opravdanje za ovako dugo trajanje postupka.

35Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud je odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

36Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Mato Tadić

Odluka o meritumu u predmetu AP-1699/20 (I. K.) | Sudska praksa | Aktio