Aktio
← Sva sudska praksa

Ustavni sud Bosne i Hercegovine

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-257/21 (V. G. i drugi)

Odluka donesena 16. 03. 2021.

  • Protek roka
Odluka je preuzeta sa stranice ustavnisud.ba i prikazana informativno. Za pravno obavezujući tekst odluke kontaktirajte nadležni sud.

Sastav suda

Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević

Citirani propisi

Predmeti (1)

AP-257/21

Apelacija

Odluka o dopustivosti

16. 03. 2021.

Tekst odluke

Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i suci Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 16. marta 2021. godine, u predmetu broj AP-257/21, rješavajući apelacije Veliborke Gajić i drugih, na temelju članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c), članka 57. stavak (2) točka a) i članka 58. Pravila Ustavnoga suda Bosne i Hercegovine – Prečišćeni tekst ("Službeni glasnik Bosne i Hercegovine" broj 94/14), donio je

ODLUKU O DOPUSTIVOSTI

Odbacuju se kao nedopuštene apelacije koje su podnijeli:

Veliborka Gajić protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini broj 83 0 P 028304 19 Gž 2 od 30. ožujka 2020. godine;

“Mljekara Smajić” d.o.o. Čelić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 242525 17 Rsž od 11. ožujka 2020. godine;

Grad Zenica protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici broj 43 0 P 149535 20 Gž od 18. kolovoza 2020. godine;

„Komercijalno-investiciona banka“ d.d. Velika Kladuša protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću broj 18 0 P 037699 19 Gž od 7. veljače 2020. godine;

Zijad Vildić protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli broj 29 0 P 019269 20 Gž 2 od 10. srpnja 2020. godine;

zbog proteka roka za podnošenje apelacije.

OBRAZLOŽENJE

1. AP-257/21

1. Veliborka Gajić (u daljnjem tekstu: apelantica) iz Zvornika, podnijela je 25. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Republike Srpske (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 83 0 P 028304 20 Rev 2 od 23. prosinca 2020. godine kojim je odbačena apelantičina revizija izjavljena protiv Presude Okružnog suda u Bijeljini (u daljnjem tekstu: Okružni sud) broj 83 0 P 028304 19 Gž 2 od 30. ožujka 2020. godine.

2. Presudom Osnovnog suda u Zvorniku broj 83 0 P 028304 15 P od 15. siječnja 2018. godine obavezana je drugotužena (Republika Srpska) da apelantici na ime naknade nematerijalne štete, isplati iznos od 11.300,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da apelantici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.211,90 KM, dok je s viškom tužbenog zahtjeva apelantica odbijena. Nadalje, obvezana je apelantica da prvotuženoj (Bosna i Hercegovina) naknadi troškove parničnog postupka u o određenom novčanom iznosu.

3. Presudom Okružnog suda od 30. ožujka 2020. godine uvažen je priziv drugotužene, te je prvostupanjska presuda preinačena u dosuđujućem dijelu, tako što je apelantičin tužbeni zahtjev odbijen, te apelantica obvezana drugotuženoj naknaditi troškove parničnog postupka.

4. Rješenjem Vrhovnog suda od 23. prosinca 2020. godine odbačena je apelantičina revizija. U obrazloženju odluke Vrhovni sud je naveo da je odredbama članka 301 b) Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP) propisano, da u postupku po reviziji, stranku mora, kao punomoćnik, zastupati advokat, osim ako je sama stranka advokat (stavak 1.), dok izuzetno od stavka 1. ovoga članka, stranka može sama izjaviti reviziju, ako ima položen pravosudni ispit, odnosno za stranku može reviziju izjaviti punomoćnik koji je prema odredbama ovog ili drugog zakona ovlašten da zastupa stranku, a koji ima položen pravosudni ispit (stavak 2.). Budući da je apelantica osobno izjavila reviziju, a iz spisa proizlazi da je apelantica po zanimanju prodavač, Vrhovni sud je naveo da apelantica nije bila ovlaštena osobno izjaviti reviziju u smislu odredaba članka 301. b) ZPP, te je revizija nedozvoljena.

5. Ustavni sud zapaža da je apelantica protiv drugostupanjske presude izjavila reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda. Uvidom u dostavnicu o uručenju drugostupanjske odluke, koja je dostavljena od strane Okružnog suda, Ustavni sud je utvrdio da je drugostupanjska odluka dostavljena punomoćniku apelantice 3. travnja 2020. godine. Apelantica je 25. siječnja 2021. godine podnijela apelaciju Ustavnome sudu.

2. AP-258/21

6. „Mljekara Smajić“ d.o.o. Čelić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Čelića, kojeg zastupaju Amila-Mimica Kunosić i Sven Selesković, odvjetnici u "Kunosić&Co Ltd " d.o.o. iz Tuzle, podnio je 26. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovni sud Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 32 0 Rs 242525 20 Rev od 8. rujna 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 32 0 Rs 242525 17 Rsž od 11. ožujka 2020. godine.

7. Presudom Općinskog suda u Tuzli broj 32 0 Rs 242525 15 Rs od 14. studenog 2016. godine, koja je potvrđena presudom Kantonalnog suda od 11. ožujka 2020. godine, obavezan je apelant da tužiteljici (M.T.) na ime naknade nematerijalne štete zbog umanjenja životne aktivnosti, na ime pretrpljenog fizičkog bola, na ime pretrpljenog straha iznos, na ime naknade za naruženost, isplati određeni novčani iznos, sa zakonskom zateznom kamatom, kao i da joj nadoknadi troškove parničnog postupka.

8. Rješenjem Vrhovnoga suda od 8. rujna 2020. godine odbačena je apelantova revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud istakao je da vrijednost pobijanoga djela pravomoćne presude iznosi 10.075,00 KM, pa kako vrijednost pobijanoga dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni je sud revizija ne sadrži razloge za izuzetnu dopustivost u smislu članka 237. stavak 3. ZPP, te je primjenom odredbe članka 247. stavak (5) ZPP odlučeno kao u izreci rješenja.

9. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 18. svibnja 2020. godine. Apelant je 26. siječnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

3. AP-267/21

10. Grad Zenica (u daljnjem tekstu: apelant), kojeg zastupa Gradsko pravobraniteljstvo Zenica, podnio je 27. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 43 0 P 149535 20 Rev od 4. prosinca 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Zenici (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 43 0 P 149535 20 Gž od 18. kolovoza 2020. godine.

11. Presudom Općinskog suda u Zenici broj 43 0 P 149535 19 P od 18. veljače 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda od 18. kolovoza 2020. godine, odbijen je kao neosnovan apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se poništi ugovor o prodaji stana na kojem postoji stanarsko pravo, zaključen između prvotuženog („Željezara Zenica“ d.o.o. Zenica), kao prodavatelja i drugotuženog (I.H.) i trećetužene (F.H.), kao kupaca, te da se obveže prvotuženi da drugotuženom i trećetuženoj izvrši povrat određenog novčanog iznosa, kao i da zemljišno knjižni ured po pravomoćnosti presude izvrši brisanje stanja u knjizi položenih ugovora izvršenog na osnovu poništenog ugovora o kupovini stana. Također, obvezan je apelant da trećetuženoj isplatiti troškove postupka.

12. Rješenjem Vrhovnog suda od 4. prosinca 2020. godine odbačena je apelantova revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud istakao je da vrijednost pobijanoga djela pravomoćne presude iznosi 18.985,83 KM, pa kako vrijednost pobijanoga dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni je sud istakao da sud nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP, jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelant nije postupio sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nije označio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.

13. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 27. kolovoza 2020. godine. Apelant je 27. siječnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

4. AP-288/21

14. „Komercijalno-investiciona banka“ d.d. Velika Kladuša (u daljnjem tekstu: apelant) iz Velike Kladuše, podnio je 28. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 18 0 P 037699 20 Rev od 8. rujna 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Bihaću (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 18 0 P 037699 19 Gž od 7. veljače 2020. godine.

15. Presudom Općinskog suda u Bosanskoj Krupi broj 18 0 P 037699 17 P 31. listopada 2018. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda od 7. veljače 2020. godine, odbijen je apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se obvežu tuženi (H.B., A.B., H.B., K.B. i B.B.) da mu solidarno isplate na ime glavnice određeni novčani iznos sa zakonskom zateznom kamatom.

16. Rješenjem Vrhovnog suda od 8. rujna 2020. godine odbačena je apelantova revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud istakao je da vrijednost pobijanoga djela pravomoćne presude iznosi 26.575,75 KM, pa kako vrijednost pobijanoga dijela ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni je sud istakao da sud nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelant nije postupio sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nije označio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.

17. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda, protiv koje je apelant izjavio reviziju. Prema navodima iz apelacije drugostupanjsku je odluku apelant zaprimio 28. veljače 2020. godine. Apelant je 28. siječnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

5. AP-289/21

18. Zijad Vildić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Kalesije, kojeg zastupa Salih Mehanović odvjetnik iz Kalesije, podnio je 28. siječnja 2021. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) protiv Rješenja Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Vrhovni sud) broj 29 0 P 019269 20 Rev od 22. listopada 2020. godine kojim je odbačena apelantova revizija izjavljena protiv Presude Kantonalnog suda u Tuzli (u daljnjem tekstu: Kantonalni sud) broj 29 0 P 019269 20 Gž 2 od 10. srpnja 2020. godine.

19. Presudom Općinskog suda u Kalesiji broj: 29 0 P 019269 19 P 2 od 6. ožujka 2020. godine, koja je potvrđena Presudom Kantonalnog suda od 10. srpnja 2020. godine, utvrđeno je da je apelant izgradnjom betonske ograde preko dijela parcele, ograničio tužitelju (S.V.) dogovoreni način obavljana faktičke vlasti na parceli, pa se dosljedno tome obavezuje apelant da poruši izgrađenu betonsku ogradu - zid, a ako to ne učini apelant u ostavljenom roku, to će uraditi tužitelj o krajnjem trošku apelanta, kao i da apelant preda tužitelju zauzeti dio zemljišta koja parcela je u faktičkom posjedu i vlasti tužitelja. Također, obvezan je apelant da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka.

20. Rješenjem Vrhovnog suda od 22. listopada 2020. godine odbačena je apelantova revizija. U obrazloženju osporene odluke Vrhovni sud istakao je da označena vrijednost spora od 500,00 KM ne prelazi graničnu vrijednost od 30.000,00 KM za dopuštenost revizije, odnosno, imovinski cenzus kao kriterij dozvoljenosti revizije nije ostvaren, sukladno čl. 237. st. 2. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP). Vrhovni je sud istakao da sud nije niti izuzetno dopustio reviziju primjenom čl. 237. st. 3. i 4. ZPP jer je ocijenio da ne postoje uvjeti za izuzetnu reviziju u ovome slučaju, iz razloga što apelant nije postupio sukladno odredbi čl. 237. st. 5. ZPP, odnosno u reviziji nije označio pravno pitanje zbog kojega je revizija podnesena, odnosno razlog zbog kojih je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava.

21. Ustavni sud zapaža da je apelant protiv drugostupanjske presude izjavio reviziju Vrhovnome sudu, koja nije bila efektivan pravni lijek, tako da je konačna odluka drugostupanjska presuda. Ustavni sud nije smatrao potrebitim utvrđivati nadnevak prijama drugostupanjske presude, budući da su, prema stanju spisa, odluka Vrhovnog suda je donesena 22. listopada 2020. godine, pa se stoga podrazumijeva da je apelant drugostupanjsku odluku primio prije toga nadnevka. Apelant je 28. siječnja 2021. godine podnio apelaciju Ustavnome sudu.

Spajanje predmeta

22. S obzirom na to da navedene apelacije pokreću isto pitanje dopustivosti, Ustavni je sud, sukladno članku 32. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, donio odluku o spajanju navedenih apelacija u kojima će voditi jedan postupak i donijeti jedna odluka pod brojem AP-257/21. Apelacioni navodi

23. U predmetnim apelacijama, svi apelanti su se pozvali na povredu prava na pravično suđenje iz članka II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjemu tekstu: Europska konvencija). Apelanti u apelacijama br. AP-258/21, AP-267/21, AP-288/21 i AP-289/21 su se pozvali i na povredu prava na imovinu iz članka II/3.k) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 1. Protokola broj 1 uz Europsku konvenciju. Apelant u apelaciji broj AP-258/21 pozvao se na pravo na učinkovit pravni lijek iz članka 13. Europske konvencije, dok je apelant u apelaciji AP-288/21 istakao da je došlo do kršenja zabrane diskriminacije iz članka 14. Europske konvencije.

24. Pri ispitivanju dopustivosti apelacija Ustavni je sud pošao od odredaba članka VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i članka 18. stavak (1) i stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda. Članak VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine glasi:

Ustavni sud također ima prizivnu nadležnost za pitanja iz Ustava koja se pojave na temelju presude bilo kojeg drugog suda u Bosni i Hercegovini.

Članak 18. stavak (1), stavak (3) točka c) i stavak (4) Pravila Ustavnoga suda glase: (1) Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njome pobija, iscrpljeni svi učinkoviti pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako je podnesena u roku od 60 dana od dana kada je podnositelj apelacije primio odluku o posljednjem učinkovitome pravnome lijeku koji je koristio.

(3) Apelacija nije dopustiva ako postoji neki od sljedećih slučajeva:

c) protekao je rok za podnošenje apelacije;

25. Ustavni sud ukazuje da su apelanti u svim predmetnim apelacijama protiv odluka drugostupanjskih sudova izjavili revizije, koje su rješenjima nadležnih sudova odbačene kao nedopuštene. Ustavni sud konstatira da je revizija kao izvanredni pravni lijek u ovim slučajevima bila neefektivan pravni lijek u smislu članka 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda. Stoga, proistječe da su konačne odluke u ovim predmetima odluke drugostupanjskih sudova, navedene u dispozitivu ove odluke. S obzirom na to da su predmetne apelacije podnesene nakon što je protekao rok za podnošenje apelacije predviđen člankom 18. stavak (1) Pravila Ustavnoga suda, Ustavni je sud zaključio da su apelacije podnesene nepravovremeno, odnosno nakon proteka roka od 60 dana od dana kada su apelanti zaprimili osporene drugostupanjske odluke.

26. Imajući u vidu odredbu članka 18. stavak (3) točka c) Pravila Ustavnoga suda, prema kojoj će se apelacija odbaciti kao nedopuštena ukoliko se utvrdi da je protekao rok za podnošenje apelacija, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.

27. Prema članku VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnoga suda su konačne i obvezujuće.

Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević

Odluka o dopustivosti u predmetu AP-257/21 (V. G. i drugi) | Sudska praksa | Aktio