Ustavni sud Bosne i Hercegovine
Odluka o meritumu u predmetu AP-848/20 (R. A.)
Odluka donesena 07. 04. 2021.
- Povreda
- Član 6. EK i član II/3.e) Ustava BiH (Pravo na pravično suđenje)
- Građanski postupak
- Pravično suđenje - razuman rok
Sastav suda
Mirsad Ćeman, Valerija Galić, Miodrag Simović, Seada Palavrić, Mato Tadić, Zlatko M. Knežević
Citirani propisi
Predmeti (1)
AP-848/20
Apelacija
Odluka o meritumu
07. 04. 2021.
Tekst odluke
Ustavni sud Bosne i Hercegovine u Velikom vijeću, u sastavu: predsjednik Zlatko M. Knežević, potpredsjednici Mato Tadić i Mirsad Ćeman i sudije Valerija Galić, Miodrag Simović i Seada Palavrić, na sjednici održanoj 7. aprila 2021. godine, u predmetu broj AP 848/20, rješavajući apelaciju koju je podnio Radovan Aničić, na osnovu člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – prečišćeni tekst („Službeni glasnik Bosne i Hercegovine“ broj 94/14), donio je
ODLUKU O DOPUSTIVOSTI I MERITUMU
Usvaja se apelacija koju je podnio Radovan Aničić.
Utvrđuje se povreda člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci broj 72 0 P 067663 17 P.
Na osnovu člana 62. stav (7) Pravila Ustavnog suda, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Gradišci da, shodno ovoj odluci, odmah preduzme odgovarajuće mjere za okončanje predmetnog postupka shodno članu II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i članu 6.
stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.
Na osnovu člana 74. Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se Vladi Republike Srpske da Radovanu Aničiću isplati iznos od 300,00 KM na ime naknade nematerijalne štete zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka, i to u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
Na osnovu člana 72. stav (5) Pravila Ustavnog suda Bosne i Hercegovine, nalaže se predsjedniku Osnovnog suda u Gradišci i Vladi Republike Srpske da najkasnije u roku od tri mjeseca od dostavljanja ove odluke obavijeste Ustavni sud Bosne i Hercegovine o preduzetim mjerama s ciljem izvršenja ove odluke.
OBRAZLOŽENJE
I.Uvod
1. Radovan Aničić (u daljnjem tekstu: apelant) iz Srpca podnio je 4. marta 2020. godine apelaciju Ustavnom sudu Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: Ustavni sud) zbog dužine trajanja parničnog postupka u predmetu Osnovnog suda u Gradišci (u daljnjem tekstu: Osnovni sud) broj 72 0 P 067663 17 P.
II.Postupak pred Ustavnim sudom
2. Na osnovu člana 23. Pravila Ustavnog suda, od Osnovnog suda i Okružnog suda u Banjaluci (u daljnjem tekstu: Okružni sud) 16. decembra 2020. godine zatraženo je da dostave odgovore na apelaciju, te je 15. februara i 3. marta 2021. godine od Osnovnog suda zatražena informacija o statusu predmeta.
3. Osnovni sud je dostavio odgovor na apelaciju 25. decembra 2020. godine, kao i tražene informacije o statusu predmeta, a Okružni sud je dostavio odgovor na apelaciju 5. januara 2021. godine. III.Činjenično stanje
4. Činjenice predmeta koje proizlaze iz apelacionih navoda i dokumenata predočenih Ustavnom sudu mogu se sumirati na sljedeći način.
5. Apelant je 30. novembra 2017. godine Osnovnom sudu podnio tužbu protiv tuženog (R. M.) radi utvrđenja.
6. Osnovni sud je dopisom od 24. januara 2018. godine dostavio tužbu tuženom na odgovor.
7. Osnovni sud je 21. septembra 2018. godine održao pripremno ročište, a 8. novembra 2018. godine je održao nastavak pripremnog ročišta.
8. Osnovni sud je 13. novembra 2018. godine uputio poziv vještaku za preuzimanje spisa, a nakon što je 4. marta 2019. godine izvršena uplata troškova vještačenja, vještak je preuzeo spis 20. marta 2019. godine.
9. Osnovni sud je 25. marta 2019. godine izvršio uviđaj na licu mjesta, dok je 25. septembra i 14. novembra 2019. godine održao ročišta za glavnu raspravu.
10. Osnovni sud je Presudom broj 72 0 P 067663 17 P od 17. decembra 2019. godine odbio apelantov tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da je apelant održajem stekao pravo vlasništva na nekretninama bliže označenim u izreci ove presude na osnovu ugovora o zamjeni od 7. oktobra 1994. godine, što je tuženi dužan priznati, te trpjeti da se na osnovu te presude, a po njenoj pravomoćnosti, uknjiži pravo vlasništva na ime apelanta sa 1/1, te da se obaveže tuženi da apelantu naknadi troškove parničnog postupka. Obavezan je apelant da tuženom naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.511,00 KM sa zakonskom zateznom kamatom.
11. Apelant je 25. februara 2020. godine izjavio žalbu protiv presude Osnovnog suda od 17. decembra 2019. godine.
12. Osnovni sud je dopisom od 2. marta 2020. godine dostavio tuženom žalbu na odgovor.
13. Predmetni spis je 2. aprila 2020. godine dostavljen Okružnom sudu na odlučivanje.
14. Okružni sud je Rješenjem broj 72 0 P 067663 20 Gž od 13. novembra 2020. godine uvažio apelantovu žalbu, ukinuo presudu od 17. decembra 2019. godine i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje. Predmetni spis je vraćen Osnovnom sudu 26. novembra 2020. godine.
15. Osnovni sud je 21. decembra 2020. godine tuženom uručio rješenje Okružnog suda od 13. novembra 2020. godine, te je to rješenje više puta bezuspješno pokušao uručiti apelantu lično.
16. Prema stanju spisa, predmetni postupak je u toku pred Osnovnim sudom.
IV.Apelacija
a) Navodi iz apelacije
17. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog postupka povrijeđeno pravo na donošenje odluke u „razumnom roku“ kao segment prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda (u daljnjem tekstu: Evropska konvencija), te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije, zbog čega traži naknadu nematerijalne štete.
b) Odgovori na apelaciju
18. Osnovni sud je u odgovoru na apelaciju i dostavljenim informacijama naveo da će u ponovnom postupku nastaviti sa suđenjem, te istakao da je drugostepenu odluku od 13. novembra 2020. godine uručio tuženom i da je navedenu odluku pokušao da uruči i apelantu, ali da apelant prema konstataciji s povratnice od 31. decembra 2020. godine nije zatečen na datoj adresi. Naredbom od 11. januara 2021. godine pokušao je posredstvom kurira da apelantu lično uruči navedenu drugostepenu odluku, ali apelant nije zatečen na datoj adresi iako je utvrđeno da on živi na toj adresi. Također je naredbom od 11. februara 2021. godine ponovo pokušao da posredstvom kurira apelantu uruči navedenu odluku, uz napomenu da kurir postupi u smislu člana 346. Zakona o parničnom postupku jer je utvrđeno da apelant stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, a kako bi sud nakon uručenja navedene drugostepene odluke zakazao ročište. U informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu 10. marta 2021. godine Osnovni sud je istakao da se predmetni parnični postupak još vodi pod brojem 72 0 P 067663 17 P.
19. Okružni sud je u svom odgovoru naveo da je o apelantovoj žalbi odlučio u roku od sedam mjeseci, te istakao da pred tim sudom nije došlo do povrede ustavnih prava na koja se apelant pozvao u apelaciji.
V.Relevantni propisi
20. Zakon o parničnom postupku („Službeni glasnik RS“ br. 58/03, 85/03, 74/05, 63/07, 105/08 – odluka US, 45/09 – odluka US, 49/09 i 61/13) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji glasi:
Član 10.
Stranka ima pravo da sud odluči o njenim zahtjevima i prijedlozima u razumnom roku.
Sud je dužan da postupak sprovede bez odugovlačenja i sa što manje troškova i da onemogući svaku zloupotrebu prava koja strankama pripadaju u postupku.
Član 228.
Prvostepeni sud je dužan, odmah po prijemu rješenja drugostepenog suda, da odredi pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, koje će se održati najdocnije u roku od 30 dana od dana prijema rješenja drugostepenog suda, te da izvede sve parnične radnje i da raspravi sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostepeni sud u svom rješenju.
Član 232.
[…] Prvostepeni sud je dužan da odmah dostavi odluke drugostepenog suda, a najkasnije u roku od osam dana, računajući od dana prijema spisa.
Član 345.
Dostavljanje fizičkim licima, po pravilu, vrši se predajom pismena licu kome se dostava treba izvršiti.
Član 346.
Ako se pismeno ne može dostaviti na način predviđen u članu 345. ovog zakona, a dostavljač utvrdi da lice kome se pismeno ima dostaviti stanuje na adresi na kojoj se dostavljanje pokušava izvršiti, ostaviće u stanu ili u prostorijama gdje to lice radi, ili pribiti na vrata stana ili prostorije, pismeno obavještenje da će pismeno biti ostavljeno u sudu i da ga to lice tamo može preuzeti u roku od 15 dana od dana pokušaja dostavljanja. U pismenom obavještenju navodi se i predmet spora, vrsta pismena koje se ima dostaviti, datum i čas kada je obavještenje ostavljeno, te naziv i adresa suda gdje se pismeno može preuzeti.
Dostavljanje će se smatrati izvršenim na dan kada lice kome se pismeno ima dostaviti preuzme pismeno u sudu, a ako pismeno ne bude preuzeto, istekom roka iz stava 1. ovog člana.
21. Zakon o sudovima Republike Srpske („Službeni glasnik RS” br. 37/12, 14/14 – odluka US, 44/15 i 100/17) Za potrebe ove odluke koristi se neslužbeni prečišćeni tekst sačinjen u Ustavnom sudu BiH koji u relevantnom dijelu glasi:
IV. UNUTRAŠNJA ORGANIZACIJA SUDOVA
Član 48. stav (3) Predsjednik suda odgovoran je za rukovođenje cjelokupnim sudom i sudbenom upravom.
VI.Dopustivost
22. U skladu sa članom VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine, Ustavni sud, također, ima apelacionu nadležnost u pitanjima koja su sadržana u ovom ustavu kada ona postanu predmet spora zbog presude bilo kojeg suda u Bosni i Hercegovini.
23. U skladu sa članom 18. stav (1) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može razmatrati apelaciju samo ako su protiv presude, odnosno odluke koja se njom pobija, iscrpljeni svi djelotvorni pravni lijekovi mogući prema zakonu i ako se podnese u roku od 60 dana od dana kada je podnosilac apelacije primio odluku o posljednjem djelotvornom pravnom lijeku koji je koristio.
24. Ustavni sud naglašava da, u skladu sa članom 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda, može izuzetno razmatrati apelaciju i kada nema odluke nadležnog suda ukoliko apelacija ukazuje na ozbiljna kršenja prava i osnovnih sloboda koje štiti Ustav Bosne i Hercegovine ili međunarodni dokumenti koji se primjenjuju u Bosni i Hercegovini. U konkretnom slučaju apelant predmetnom apelacijom ukazuje na povredu prava na donošenje odluke u razumnom roku u smislu odredbi člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stava 1. Evropske konvencije u predmetnom postupku koji je u toku, pa imajući u vidu činjenično stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je predmetna apelacija dopustiva u smislu člana 18. stav (2) Pravila Ustavnog suda.
25. Konačno, apelacija ispunjava i uvjete iz člana 18. st. (3) i (4) Pravila Ustavnog suda jer ne postoji neki formalni razlog zbog kojeg apelacija nije dopustiva, niti je očigledno (prima facie) neosnovana.
26. Imajući u vidu odredbe člana VI/3.b) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 18. st. (1), (2), (3) i (4) Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud zaključuje da predmetna apelacija ispunjava uvjete u pogledu dopustivosti.
VII.Meritum
27. Apelant smatra da mu je zbog dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku kao element prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te zabrana diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pravo na pravično suđenje – razuman rok
28. Član II/3. Ustava Bosne i Hercegovine u relevantnom dijelu glasi:
Sva lica na teritoriji Bosne i Hercegovine uživaju ljudska prava i slobode iz stava 2. ovog člana, što uključuje:
e) Pravo na pravično saslušanje u građanskim i krivičnim stvarima i druga prava u vezi sa krivičnim postupkom.
29. Član 6. Evropske konvencije u relevantnom dijelu glasi:
1. Prilikom utvrđivanja njegovih građanskih prava i obaveza ili krivične optužbe protiv njega, svako ima pravo na pravičnu i javnu raspravu u razumnom roku pred nezavisnim i nepristrasnim sudom ustanovljenim zakonom. […] Relevantna načela
30. Ustavni sud, prije svega, ukazuje da se, prema konzistentnoj praksi Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: Evropski sud) i Ustavnog suda, razumnost dužine trajanja postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti pojedinog predmeta, vodeći računa o kriterijima uspostavljenim sudskom praksom Evropskog suda, a naročito o složenosti predmeta, ponašanju strana u postupku i nadležnog suda ili drugih javnih vlasti, te o značaju koju konkretna pravna stvar ima za apelanta (vidi Evropski sud, Mikulić protiv Hrvatske, aplikacija broj 53176/99 od 7. februara 2002. godine, Izvještaj broj 2002-I, stav 38).
31. Ustavni sud, podržavajući praksu Evropskog suda, podsjeća na to da član 6. stav 1. Evropske konvencije nameće državama ugovornicama dužnost da organiziraju svoje pravosudne sisteme na način da sudovi mogu zadovoljiti uvjete tog člana, uključujući i obavezu da postupaju u razumnom roku (vidi Evropski sud, Marinović protiv Hrvatske, presuda od 6. oktobra 2005. godine, stav 23). Period koje treba uzeti u obzir
32. Ustavni sud će u odnosu na dužinu trajanja predmetnog postupka razmatrati period od 30. novembra 2017. godine, kao dana podnošenja tužbe Osnovnom sudu, pa do donošenja odluke Ustavnog suda. Dakle, period od tri godine i četiri mjeseca.
Analiza dužine trajanja predmetnog postupka
33. U pogledu ocjene složenosti predmeta, a imajući u vidu radnje koje je prvostepeni sud proveo u predmetnom postupku, Ustavni sud smatra da se predmetni postupak može smatrati relativno složenim.
34. U pogledu apelantovog ponašanja, Ustavni sud ne nalazi ništa što bi ukazivalo da je apelant na bilo koji način utjecao na dužinu trajanja postupka.
35. Analizirajući ponašanje Osnovnog suda, Ustavni sud zapaža da je taj sud u predmetnom postupku preduzimao procesne radnje u smislu da je održao pripremno ročište i nastavak pripremnog ročišta, dva ročišta za glavnu raspravu, naložio provođenje vještačenja, vršio uviđaj na licu mjesta, te donio prvostepenu presudu, koju je Okružni sud ukinuo i predmet vratio Osnovnom sudu na ponovno suđenje, što ukazuje na neefikasno postupanje Osnovnog suda u predmetnom postupku. Također, Ustavni sud zapaža da je između pojedinih radnji Osnovnog suda protekao duži period, pa je tako pripremno ročište održao osam mjeseci nakon dostavljanja tužbe tuženom na odgovor, dok je prvo ročište za glavnu raspravu održao 25. septembra 2019. godine, tj. šest mjeseci nakon izvršenog uviđaja na licu mjesta 25. marta 2019. godine. Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak trenutno nalazi pred Osnovnim sudom na rješavanju u ponovnom postupku, te da je pri tome neizvjesno kada će biti okončan budući da Osnovni sud ni nakon proteka više od tri mjeseca od vraćanja spisa predmeta ovom sudu na ponovni postupak nije zakazao ročište. Naime, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu 25. februara 2021. godine naveo da je u naredbi od 11. februara 2021. godine naložio kuriru da ponovo pokuša da apelantu uruči rješenje Okružnog suda od 13. novembra 2020. godine, uz napomenu da kurir postupi u smislu člana 346. Zakona o parničnom postupku, a kako bi nakon uručenja navedene odluke zakazao ročište. Međutim, Ustavni sud zapaža da je Osnovni sud u informaciji koju je dostavio Ustavnom sudu 10. marta 2021. godine istakao da se predmetni parnični postupak još vodi pod brojem 72 0 P 067663 17 P. Ustavni sud smatra da navedeno jasno ukazuje da Osnovni sud nije u rokovima i na način kako to predviđaju odredbe čl. 232. i 346. Zakona o parničnom postupku uručio apelantu drugostepenu odluku, te da nije u smislu odredbi člana 228. Zakona o parničnom postupku odredio i održao pripremno ročište ili ročište za glavnu raspravu, što sve, također, ukazuje na neefikasno postupanje Osnovnog suda u predmetnom postupku. Analizirajući ponašanje Okružnog suda, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u postupku postupao u razumnom roku, te da nije imao perioda pasivnosti. U vezi s tim, Ustavni sud zapaža da je Okružni sud u roku od sedam mjeseci odlučio o žalbi podnesenoj protiv presude Osnovnog suda od 17. decembra 2019. godine, računajući od dostavljanja spisa predmeta Okružnom sudu.
36. Ustavni sud, dalje, podsjeća da je u Odluci o dopustivosti i meritumu broj AP 4101/15 od 10. maja 2017. godine (dostupna na www.ustavnisud.ba) zaključio da kršenje prava na suđenje u razumnom roku koje je utvrđeno u tom predmetu „nije izolirani incident, niti se može pripisati konkretnom slijedu događaja u ovom predmetu, nego je posljedica sistemskih nedostataka u organiziranju pravosuđa i efektivnom ostvarivanju nadležnosti iz ove oblasti i mora biti kvalificirano tako da proizlazi iz prakse koja nije kompatibilna sa ustavnim pravom na pravično suđenje“. Ustavni sud smatra da navedena praksa nije primjenjiva u konkretnom slučaju jer se ovakva neopravdana pasivnost Osnovnog suda može pripisati konkretnom slijedu događaja u predmetnom postupku i ne može se definirati kao posljedica općih okolnosti i nedostataka u organiziranju nadležnosti u oblasti pravosuđa. Dužina trajanja predmetnog postupka mora se sagledati u kontekstu adekvatnosti administriranja pravde od strane Osnovnog suda. U tom kontekstu, Ustavni sud zapaža da se predmetni postupak vodi već tri godine i četiri mjeseca, te da još uvijek nije okončan prvostepeni postupak. Imajući u vidu izloženo stanje predmeta, Ustavni sud smatra da je Osnovni sud odgovoran za dugo trajanje postupka, imajući u vidu naprijed navedene periode neaktivnosti u pojedinim fazama postupka, za koje Osnovni sud u odgovoru na apelaciju nije ponudio valjano opravdanje. Stoga se naprijed navedeni periodi pasivnosti pred Osnovnim sudom u tako dugom periodu moraju okarakterizirati kao neadekvatno administriranje pravde, suprotno standardima prava na pravično suđenje.
37. Na osnovu izloženog, Ustavni sud smatra da dužina predmetnog parničnog postupka ne zadovoljava zahtjev „razumnog roka“ iz člana 6. stav 1. Evropske konvencije, te da postoji kršenje apelantovog prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije.
Ostali navodi
38. Apelant, također, navodi da mu je zbog nerazumne dužine trajanja predmetnog parničnog postupka povrijeđena zabrana diskriminacije. S obzirom na to da povredu ovog prava apelant zasniva na identičnim navodima koje je istakao u vezi s pravom na suđenje u „razumnom“ roku kao jednog od elemenata prava na pravično suđenje, Ustavni sud smatra da nema potrebe posebno ispitivati apelantove navode u odnosu na zabranu diskriminacije iz člana II/4. Ustava Bosne i Hercegovine i člana 14. Evropske konvencije.
Pitanje naknade nematerijalne štete
39. U smislu člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni sud može odrediti naknadu nematerijalne štete. Međutim, Ustavni sud podsjeća na to da, za razliku od postupka pred redovnim sudovima, naknadu nematerijalne štete određuje u posebnim slučajevima kršenja zagarantiranih ljudskih prava i osnovnih sloboda.
40. S obzirom na odluku u ovom predmetu, a imajući u vidu presude Evropskog suda protiv Bosne i Hercegovine (vidi Evropski sud, Spahić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 20514/15 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Kunić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 68955/12 i dr. od 14. novembra 2017. godine, Elčić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 34524/15 i dr. od 17. januara 2019. godine, Golić i ostali protiv BiH, aplikacija broj 51441/16 i dr. od 16. maja 2019. godine i Ugarak i ostali protiv BiH, aplikacija broj 25941/18 i dr. od 19. septembra 2019. godine), dosadašnju praksu, ekonomske uvjete u Bosni i Hercegovini (podaci dostupni na www.bhas.ba) i okolnosti konkretnog slučaja, prema članu 74. Pravila Ustavnog suda, odnosno članu 41. Evropske konvencije, Ustavni sud smatra da u konkretnom slučaju na ime naknade nematerijalne štete zbog nerazumne dužine trajanja postupka apelantu treba isplatiti iznos od 300,00 KM.
41. Ovu naknadu je dužna platiti Vlada Republike Srpske u roku od tri mjeseca od dana dostavljanja ove odluke, uz obavezu da nakon isteka ovog roka apelantu plati zakonsku zateznu kamatu na eventualno neisplaćeni iznos ili dio iznosa naknade određene ovom odlukom.
42. Ova odluka Ustavnog suda u dijelu koji se odnosi na naknadu nematerijalne štete predstavlja izvršnu ispravu.
VIII.Zaključak
43. Ustavni sud zaključuje da postoji kršenje prava na „suđenje u razumnom roku“ kao jednog od segmenata prava na pravično suđenje iz člana II/3.e) Ustava Bosne i Hercegovine i člana 6. stav 1. Evropske konvencije jer predmetni postupak traje tri godine i četiri mjeseca, a kojoj dužini je u odlučnoj mjeri doprinijelo neefikasno postupanje Osnovnog suda koji nije u razumnim rokovima preduzimao raspoložive procesne radnje niti je ponudio opravdanje za tako dugo trajanje postupka. Takvo postupanje u konkretnom slučaju predstavlja neadekvatno administriranje pravde od strane Osnovnog suda, odnosno postupanje koje je suprotno standardima prava na pravično suđenje i ne zadovoljava zahtjeve prava na suđenje u razumnom roku.
44. Na osnovu člana 57. stav (2) tačka b), člana 59. st. (1) i (2), člana 62. stav (7), člana 72. st. (4) i (5) i člana 74. Pravila Ustavnog suda, Ustavni je sud odlučio kao u dispozitivu ove odluke.
45. Prema članu VI/5. Ustava Bosne i Hercegovine, odluke Ustavnog suda su konačne i obavezujuće. Predsjednik Ustavnog suda Bosne i Hercegovine Zlatko M. Knežević